detalj slike: KRK Art dizajn

JAVLjANjE IZ RAJA

(Ovo je priča o jednom zecu koji je iznenadio svoje vlasnike preranom tranzicijom. Otišao je u vječna lovišta, ali uspio je, kroz maštu autora, da se ipak javi kako bi umanjio bol i tugu, posebno djevojčice Aki, koja ga je vrlo voljela i njegovala)

,,Ćao, društvo! Ćao, Aki, Tiki, Boki i Zen. Ja sam stigla i odmah sam poželjela da vam se javim. Znam da je mojim odlaskom vaša ljubav prema meni doživjela vrhunac i mnogo sam vam zahvalna na tome. Neočekivano brzo sam došla u raj. Sve se izdešavalo silnom brzinom i nečijom voljom da bude tako. Mi zeke imamo svoja božanstva, nisam vjerovala da tako efikasno vode brigu o nama. Ja sam i ovdje Luna, tako su me prozvali kad sam stigla. Malo sam se našla u čudu koliko je ovdje sve drugačije, ali osjećaj je fantastičan, još ne znam zašto je tako.

Odmah po dolasku pozvana sam da se predstavim i da se pobliže upo[1]znam sa novim prostorom u koji sam pristigla. Ovdje znam da sam zeko, ali uopšte nije važno da li sam žensko ili muško, kao što nije bilo važno dok sam bila sa vama. Ovaj ovdje svijet, prostor i vrijeme se osjećaju, oni se ne doživljavaju fizički kao u mom nezaboravnom kavezu, prelijepom dvorištu koje ste dobrim dijelom ogradili zbog mene, hvala vam.

Ne mogu da zaboravim Aki i Tiki, njihovu sobu gdje sam se osjećala najslobodnijom dok sam letjela na krilima njihove ljubavi. U dragim sjećanjima su mi i skrivanja ispod kreveta i sofe, muvanje ispod onih stolica i stola koje imaju isto po četiri noge kao i ja, a nikad se nisu sa mnom poigrali ili odigrali „hopsi hop“ ‒ to mi nikad neće biti jasno. Mislila sam da ću to kako mi je bilo sa vama morati ovdje da prenesem da bi se znalo otkud dolazim i kako mi je bilo kod vas. Zamislite, ovdje se to sve zna. Ništa nisam morala da prenosim. Na taj način sam dobila i odgovor na moju radoznalost kako sam tako brzo stigla do raja. Moj život sa vama bio je lijep a tome je najzaslužnija moja draga Aki koja je nesebično dijelila svoju ljubav sa mnom. Njene nježne ruke bile su mjesto gdje se moja duša odmarala i ta njena ljubav prema meni je najviše doprinijela da poslije života dobijem milost koja me preselila u rajsko naselje. Tikin osmijeh mi je bio put kojim je moja duša krenula kad su anđeli došli po mene. Nisam se mogla oduprijeti njihovoj volji, bili su milougodni, razdragani, puni veselja, nisu me morali uvjeravati da su na pravom putu. Takvu toplinu koju sam srela kod anđela susretala sam u Tikinom osmijehu i zato neću prestati nikad da je volim, isto kao i Aki. Boki mi je znala biti stroga i nije joj se svidjelo sve što sam radila, ali ja sam nju, pored Aki i Tiki, doživljavala isto kao da je i moja mama. Mame znaju biti stroge, ali kasnije sam zaključila da je to bilo za moje dobro i, čim sam to shvatila, Boki mi je postala super drugar i počela je da me pušta gdje god sam željela, ali i ja sam pazila da ništa loše ne učinim. Uz Boki sam izgradila svoje samopouzdanje tako da je moja duša očvrsnula i bila potpuno spremna za ovaj put do rajskih prostranstava. Moja duša ne bi bila toliko radosna da nisam upoznala Zena. Sreća koju sam dijelila sa njim bila je u trenucima kad mi se nasmije i kaže: „Hajde, Luna, nemoj zezati!“ Pored Zena sam naučila da postoje dobri ljudi i ta vjera mi je omogućila da se skrasim, evo ovdje, u raju.

Osjećam da vjerujem da onaj ko brine o tebi neprestano emituje svoju ljubav prema božanstvu i otvara nam put koji nas dovodi do raja. Dakle, da meni nije bilo vas, ja ovdje ne bih nikad stigla, ko zna gdje bih završila. Moram, Aki, svima vama poručiti i da vas nisam napustila. Ovi anđeli koji su došli po mene su redovni, to tako ide. Mi, zeke, imamo naša pravila koja sam ja ponekad htjela podijeliti sa vama, ali sam vidjela da imamo barijeru u sporazumijevanju, no vjerujem da vi to svejedno potpuno razumijete.

I dalje namjeravam da budem u vašem srcu, da vam se nađem u pričama, osmijesima, šalama, sjećanjima, uspomenama i, kad je mjesečina, ja ću uvijek misliti na vas i zamišljati kako se igram u dvorištu i u mom nezaboravnom kavezu, najljepšoj kućici koju sam ikad imala.

Eto tako, za utjehu vama i za našu veliku ljubav, javila sam se. Hvala vam na svakoj vašoj suzi, one su mi pomogle da biserno svijetla, čista i uzvišena stignem u ove predjele! A sad mi trebaju samo vaši osmijesi jer me oni vode dalje u novi život. Ko zna, kad se ponovo pojavim, možda ću tada uistinu biti Luna. Vi ste divni, pružili ste mi utočište u vječnosti.

Eh, i na kraju, da ne zaboravim, mnogo mi pozdravite Anđelu, poljubite je, njoj sam se uvijek mnogo radovala.

Vaša Luna."

PODELITE OVAJ TEKST NA: