detalj slike: KRK Art dizajn

JEFIMIJA

Zlatila si slova ćirilice

zlatnom srmom vezući na svili,

manastiri da bi se dičili

monahinjo, srpska despotice.

Kada crna sudbina te snađe

i ostade bez ikoga svoga,

nisi nadu gubila u Boga

u keliji utočište nađe.

Smiraj duši dade zlatovezu

spominjući i mila i draga.

Žal za sinom na ikonu slaga,

a na svili sve Pohvale Knezu.

Tugu svoju,baš nimalo laku.

Patnju roda i od toga više,

kroz vjekove da se ne izbriše

sa suzama vezla si u mraku.

Ti si znala, Jefimijo vrla

i u bolu mudro razmišljati,

da bi neko mog´oizbrisati

tvoj rukopis, pjesnikinjo prva.

Pa si srmom vezući na platnu

Hilandaru relikviju dala,

pokoljenja da bi se sjećala

i čuvala ćirilicu zlatnu.

KĆERI  OLIVERA

Ti sanja o princu i vitezu snažnom

da će jednog dana doći da te prosi,

ni sanjala nisi šta ti sudba nosi

mjesto srećom da će darivt´te kaznom.

Sve želje i nade pale su u vodu

tvoje srce niko više i ne pita.

Naredba je stigla bijesnog Bajazita

da u harem kreneš – poniženje rodu.

Iz odaja carskih ti krenu dželatu

misliš kako lažno da odglumiš sreću

i Hristos je mirno išao raspeću

da Srbiju spaseš, da pomogneš bratu.

Braća tužno cvile u zemlju gledaju

među njima sestra, Hristolika breza,

groznica ih trese, prožima ih jeza

kad ubici oca sestricu predaju.

Sva Srbija cvili u špalire stala

skrhana od bola, tužna ojađena,

od Kruševca grada pa sve do Jedrana

ispred tvojih stopa ruže posipala.

Još pjesnici samo i njihova pera

više tvoje ime ne spominje niko.

Jabuko od zlata, ikono i diko

o, žrtveno janje, kćeri Olivera!

MLADA GOJKOVICA

O, Bojana, rijeko uz granice,

jesi li se nagledala muka

kada pade od zlata jabuka?

Peku li te suze Gojkovice?

Pohode l´ te vile zloslutnice

što češljaju kose u uvojke,

teče l´ mlijeko kroz nabrekle dojke

čekajući čedo Gojkovice?

Ti umivaš temelja bjelutke

i zidine Neimara Rada.

Da l´ još cvili Gojkovica mlada,

il´proklinje kroz vijekove, ćutke?

Da l´ ti suze krenuše niz lice

kad joj grudi ostaše da zebu,

a duša joj uzvisi se nebu.

Ganu li te sudba Gojkovice?

Ko gromovi kad grme za žetvu

ti zahuči pa Skadar razori

da ti duša u paklu ne gori.

O, Bojana, speri s roda kletvu!....

PODELITE OVAJ TEKST NA: