detalj slike: KRK Art dizajn

Klupko

Ponoć je,

Koga to nebo treba?

Ni molitva u ovo gluvo doba nije utjeha.

Ne čuje nebo ni korake ni šaptaje.

Srca otkucaji sve su tiši.

Oprosti mu Gospode, ovo su moji krici.

Umire dan tugom svojom pokriven,

i mjesec na nabu je sam suzom umiven.

U njedrima, kao svijeća bez plamena, ugašena iskra nade.

Kao klupko u ruci pletilje u grumen tuge život stade.

Tajne bljesak

Usnula si jutros u svom gnijezdu od paperija.

Vezana danima što prošlosti hrle,

Isti cvrkut tvoje šume, dašak vjetra oplemenjuje.

Kao vlasi u pletenici jednoj

Prosuo život godine svoje

Već sutra ništa isto biti neće, na toj raskrsnici i nas dvoje.

Poletjela si danas ka nebu visoko

na krilima svojim bijela pahuljice,

Sutra će biti oprošteno pred Bogom,

bljesak tajne u svanuće.

U pijesku trag

Negdje u daljini na pučini blijedoj

obali bi bliže jedrenjak mali

jarbol mu polomljen, jedro sa dna ga vadi.

Talasi visoki, hladni, jedrenjak bi moru dali.

Poklon za dubine da trune u tami.

Bori se jedro nadom tkano,

poslednjom niti jarbol drži,

sutra će Sunce da sine,

samo danas talasu izdrži.

Vrtlogu vjetra jarbol se dade,

jedro se pocjepa na dvije strane,

jedrenjak mali na dno pade,

samo od talasa u pijesku trag ostade.

PODELITE OVAJ TEKST NA: