O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


POETSKI VREMENIK STVARANJA SVETA

Slađana Milenković
detalj slike: KRK Art dizajn

POETSKI VREMENIK STVARANjA SVETA

(Željka Avrić „Vremenik“, Novi Sad: Prometej, 2014)



Prof. dr Slađana Milenković

Željka Avrić od svog pesničkog prvenca „Portret“ u izdanju „Brankovog kola“ iz Novog Sada 2001. godine do danas piše isključivo poeziju i kada se kaže da je do sada objavila četiri zbirke poezije, to znači da je pred publikom neko ko ima šta da kaže svetu i o svetu, ali i o sebi i o umetnosti. Pitanje: Šta je poetesa rekla o sebi i svom postojanju u vremenu, se onda samo nameće. Ona je u zbirci „Vremenik“, objavljenoj 2014. u izdanju „Prometeja“ iz Novog Sada, pokušala da osvetli vlastito biće, ispisijući kao u kakvom dnevniku misli, osećanja i stihove. Ono što čitalac može prvo da uoči, to je da poetesa od prve do poslednje pesme pokušava da objasni postojanje u svetu. Njeno umetničko delo otkriva svet još neizrečenog, nečeg još uvek pomalo tajanstvenog jer poezija i jeste subjektivan doživljaj sveta.
Svoj doživljaj ali i doživljaj pročitanog koje je i svojevrsno istraživanje Željka Avrić prikazuje pesničkim slikama. Ako se prisetimo da su tokom istorije književnosti postojala razna shvatanja odnosa umetnika i stvaranja, ovde iščitavamo tekovine renesanse koje se i danas poštuju, u savremenoj književnosti, a to je: Da je umetnik stvaralac, da stvara nešto novo i originalno. On stvara u svojim, malim zemaljskim okvirima, konkretno ovde stvara književno delo, za šta je osnovno stilsko izražajno sredstvo reč.
Kako kaže Biblija: Na početku beše reč..... ,,U početku bješe riječ i riječ bješe u Boga i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život i život bješe vidjelo ljudima.“ (Jevađelje po Jovanu) Tako i pesnikinja započinje svoju zbirku prologom koji je naslovila kao: Reč i tu kaže:
Pred Tobom izdišu oblaci
uzmiče bujica staju vetrovi
led se u božure pretvara
hlebovi rastu kao kuće
Tematika zbirke je biblijska, osmišljena po uzoru na Knjigu postanja i tu je kao izvor inspiracije prepoznata prošlost, istorija ali istovremeno savremen svet jer sve što je Bog stvorio u Bibliji i danas postoji. Bazdan, tama i svetlost, voda, nebo i zemlja, sve biljke: bosilje, glog, narcis, bršljan, pelin, ptice, životinje, proroci, fariseji i svi ljudi.
U zvezdanoj mreži
ljuljuška večeri gnezdo za sutra
-----------
vidiš li brate
kroz mastilo praskozorja

juriša konjica sumnje
srce se u topot mrvi
(Prorok)

Novu zbirku, Željka Avrić komponuje kao stvaranje sveta po danima, od prvog do sedmog i ciklusi pesama nose upravo takve nazive Dan prvi, Dan drugi i sve tako do Dana sedmog. U ciklusu pod nazivom Dan četvrti nalaze se pesme: Mesec, Sunce, Zvezde.
Da l` svetli nebo zlatom
čudesnih, pravednih slika
ili to spokojem svetle
duše pravednika?
(Zvezde)

Zveri, biljke, koje se pojavljuju u Knjizi postanja u Bibliji, pojavljuju se i u ovoj zbirci, a u njima personifikovane ljudske osobine. Istraživanje rađa iskustvo, može se reći i da je ova zbirka stvorena i istraživanjem, samo je rezultat izrečen drugim rečima, kroz stih, a ne u prozi kako bi bilo očekivano. Ovde je iskustvo metaforički pretočeno u stih, u pesmu, u lirske meditacije. Istoriju nastanka jezika, govora ljudi, pa umetnosti, književnosti, pesme prikazuje pesnikinja kroz stvaranje sveta:

u početku bi
Pesma

Cvrkut se u Reči razabrao
preobuklo se
Milozvučje u Govor
razmeđilo u Jezike
(Kos)

Zvezde kao pesnički motiv javljaju se ovde i u jednoj od njenih prethodnih zbirki "Zvezdarnica". U toj zbirci pesnik je tumač sudbine, pošto je tumač zvezda, života. Može se povući paralela sa novom zbirkom gde pesnikinja peva o stvaranju sveta. Koliko prethodna zbirka ima dramatiku rođenja i smrti, toliko nova zbirka ima dramatiku stvaranja, postanja.
Ova zbirka poezije ima i dramski prizvuk, jer je komponovana kao celina koja prikazuje određenu radnju, a to je stvaranje pesničkog sveta, a i prolog i epilog već impliciraju na to. Stvaranje pesnikinjinog sveta ima svoj početak, zaplet, peripetije, kulminaciju, rasplet i kraj. Čitajući pesmu po pesmu, ne može da se prekine, da se zastane, nego nas stihovi stalno gone na dalje čitanje, podstiču da ponovo čitamo i tako stalno. To implicira doživljaj i načina pisanja i postanja ove zbirke, što navodi na zaključak da su ovi stihovi nastali u jednoj erupciji pesnikinjinog iskustva, kao rezultat utisaka koji su se dugo taložili u njoj.
Ciklusi su uokvireni prologom i epilogom u ovom „Vremeniku“ pesničkog stvaranja. Kompozicija podseća na klasicizam, na klasična dela u kojima prolog i epilog čine venac koji uokviruje celo delo. Tako je Željka uokvirila svoju zbirku i stvorila novi poetski svet.

Kad dođe vreme
iza kojeg ne ostaje ništa
molim Te
da ostanem još malo
(Vremenik-epilog)

Nije samo ova zbirka Avrićeve komponovana na ovaj način, nego je to slučaj i sa nekim njenih prethodnim knjigama, tako se i ova knjiga završava dramski, kao što je i počela. Epilogom se zvaršava naše putovanje kroz stihove sa pesnikinjom i ona i dalje ostaje sama, ali svoja, moleći za još malo vremena i kad ono neminovno istekne.
Reči koje Željka Avrić koristi su kovanice ili neke reči koje liče na kovanice, ali to ipak nisu. Zašto nas njene pesme podsećaju na neke nove reči? Možda zato što ona koristi reči koje smo zaboravili koje više ne koristimo, a tako su pesničke ili ih koristi u nekim gramatičkim oblicima u kojima ih nismo sreli u svakodnevnom govoru. Neke od tih reči su: hode, dažd, vostajanju, namernik, zavetni cvet, raklje.... Od kovanica su ovde recimo: munjonosci, spepeljena, zamrežena, stoprsta... Pesnikinja počinje pisanje pesme malim slovom, velikim slovom piše samo neke, njoj bitne reči, a to su: Reč, Pesma, Cvrkut, Jezik, Milozvučje, Govor, Istina, Dobrota itd, kao da želi još više da istakne značaj jezika, poezije i pisanja za nju ali i univerzalnih ljudskih vrednosti poput istine ili dobrote. Nema znakova interpunkcije ili su svedeni na minimum, što takođe za cilj ima da pojača doživljaj i lakše povezivanje u celinu zbirke.
Jedna reč kao naslov svih pesama, kao i u nazivu knjige odlikuje poeziju ove pesnikinje od ranije. Sve njene zbirke se zovu jednostavno, a opet ta jedna reč nosi više značenja: Portret, Zvezdarnica, Marginalije i Vremenik. Slikajući rečima svoj portert u zvezdarnici nebeskog svoda, ispisala je marginalije svog iskustva i sabrala istoriju i prošlost u vremenik stvaranja sveta. Bliska i razumljiva dela Željke Avrić i dalje svedoče o popularnosti njene poezije, a to je i razlog zašto ova poezija toliko mnogo i odjekuje u nama. 


 






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"