detalj slike: KRK Art dizajn

Mokra krila anđela

Nestajem u zvjezdanoj prašini noći

tvoj poljubac, med u saću

mala li si vječnosti satkana od strasti,

da platim račun, u zoru ću pasti.

Drže me njegove ruke,

taj obruč od zlata,

okupana poljupcima njegovim,

moji snovi od stakla.

Ljubi mili dok srce je slijepo,

nemoćno, u kandžama ljubavi.

Na ramenu tvom poljupci su mi ostali,

mokra krila anđela sad nose gladni orlovi.

Iznad rijeke mjesec oči sakriva

U tvom srcu usnula.

Gdje pošla si

Gdje pošla si

tako nevina raspletene kose sijede

dva prsta iznad neba u sutone blijede?

Gdje pošla si u toj nevinoj bjelini

kroz tamnu noć bosa da koračaš sama.

Ni kaldrma ni rijeka, to ljubavi je vir,

vrtlog bezdana i raja.

Gdje pošla si s tim srcem od svile?

U plimu i oseku, ka suncu i mjesecu,

gdje pošla si u te nebeske visine?

U moru zrno

Pjesmo moja nenapisana

slovo po slovo ti kujem.

Kao pletilja ona stara

noć od jutra ne razlikujem.

Olovo topim, suzom hladim

kao vajar kip svoj - od duše te pravim.

Pjesmo moja, moj klasu,

gledam te dok budna sniš o

Radosti tebi pričaću prije oluje da mi zriš.

Ako si prije mene rođena,

slugom da me zoveš svojom, kom je

Hera sad potrebna, pod zaleđenom vodom.

Ebanovina ti postelja da mi te dan ne vidi.

Pjesmo moja, spavaš li?

Edželu* moj u njedrima skriven,

od sebe te stvorih tiho.

Spavaj mi noćas nepokriven u

Moru zrno je niklo

*Edžel -sudbina

U bolu nema plača

Kad noć uspava dan

Sve tuge u jednu stanu

čežnjom ispune se grudi

priviju so na ranu.

Tu je tišina od krika jača

u bolu nema plača.

Tu pobjedu poražen nosi

tu ljubav ponosu prkosi.

Da se sreli nismo ni slutili ne bi

da se bar vidjeli nismo,

umornih očiju da nisi sjaj

u noći bi skrila proljeća vapaj.

PODELITE OVAJ TEKST NA: