O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


HLEB

Željka Bašanović Marković
detalj slike: KRK Art dizajn


Hleb

 

 
                   Verica i Petar žive na istom spratu zgrade od crvene opeke. Tačnije stan do stana. Preko puta njih živi penzioner deda Steva kome svakoga jutra kupuju hleb, odnosno svako drugo jer je naizmenično, jedan dan  Verica, a drugi Petar.
Hleb mu obese o kvaku i deda Steva kad ustane skine kesu sa kvake i doručak može da počne. Na taj način ga održavaju u životu i štede ga bespotrebne jutarnje jurnjave po prodavnicama.  Iako iskreno govoreći on odavno nije sposoban ni za kakvu jurnjavu, hoda uz pomoć palice nogu pred nogu. Jedno jutro kesa je do uveče bila netaknuta na vratima i hleb se odavno ohladio. U stanu se i deda  Steva ohladio. Bio je kraj novembra.
Verica i Petar više nisu kupovali hleb i slabo su se i viđali svako do guše u svojim obavezama na poslu.
Nedugo zatim u stan pokojnog deda Steve doselili su se novi stanari. Bračni par sa dvoje dece. Deca su stalno plakala a njih dvoje su strašno vikali i kad se ne svađaju. Lupali su vratima i vrlo brzo su Verica i Petar počeli da žale za prošlim vremenima dok je deda Steva živeo preko puta njih.
Umorni posle napornog dana često nisu imali mira ni oka da sklope, budni su ležali svako u svom krevetu i slušali buku koja je dopirala iz stana preko puta.
I kako je buka bila sve veća i neprekidna oni su se više zblizavali i do kraja tog meseca već su živeli u Petrovom stanu i spavali u njegovom krevetu. Ubrzo su rešili da prodaju Veričin stan jer im nije bio potreban. Dok bi ležali u krevetu priljubljeni jedno uz drugo buka im je sve manje smetala.
Ubrzo se u prodatom stanu doselila porodica sa još dvoje dece i ženkom irskog setera. I oni su bili glasni, pas bi  neutešno lajao kada bi ga ostavili samog.
Verica je počela da insistira da se venčaju. Petar se nije bunio. Počeli su i oni sve češće da viču.  Svadjali su se uz tresak vrata kao tačku na raspravu  kad bi neko izašao napolje.
U potaji svako je žalio za svojim mirom koga nigde nije bilo.
Jednoga dana vraćajući se sa posla Petar ugleda kesu sa hlebom obešenu o vrata. Toliko se obradovao da je bez razmišljanja pritisnuo kvaku i ušao u stan.
Unutra je na sred sobe sedela kuja irskog setera i veselo skočila mašući repom kad je ušao. Sagnuo se i pomilovao psa do glavi.
Mirnim korakom izašao je iz zgrade. Nikad se više nije vratio tu.
Verica ga je čekala do kasno uveče a onda pozvala policiju.
Petra više niko nije mogao da nađe iako su naveli da u ruci nosi kesu sa hlebom.





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"