detalj slike: KRK Art dizajn

 ČITAJTE VIŠE NEGO ŠTO PIŠETE

  „Knjiga je san koji držite u ruci“. 

Neil Gaiman

Radmilo V. Radovanović, rođen je 28.8.1957. godine u Divinu kod Bileće. Školovao se u Trebinju i Mostaru. Za svoj književni rad dobio je više značajnih nagrada i priznanja. Između ostalih: Pečat varoši sremskokarlovačke, Godišnju nagradu podružnice Banja Luka, nagradu Večernjih novosti i Sfariosa „Milan Lalić“, nagrada Slovo Podgrmeča, nagrada Sarajevskih dana poezije-Pjesnik svjedok vremena, nagrada Opštine Mrkonjić Grad....

Zastupljen je u mnogobrojnim zbornicima, časopisima i antologijama. Član je Udruženja književnika Srpske i Udruženja književnika Srbije. Prevođen je na16 stranih jezika. Živi u Mrkonjić Gradu. Do sad je objavio 26 pjesničkih knjiga, od kojih je jedna izbor Divinske svjetlosti objavljenu u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, 2007. kod najpoznatijih izdavača bivše države od prve objavljene knjige Suze 1976. pa do ove posljednje Divinski Orfej2022.godine.

O Radovanovićevom stvaralaštvu pisali su najpoznatiji pisci i kritičari.

 

Радмило В. Радовановић - Дивински Орфеј

 Književna radionica Kordun, Neda Gavrić, Banja Luka, 03.03.2023.

Jedan ste od dobitnika književne nagrade „Rastko Petrović“ za zbirku pjesama „Divinski Orfej“, koju dodjeljuje Matica iseljenika i Srba u regionu, još od 1996.Godin,e i to u četiri kategorije. Ovu nagradu su do sada dobila mnogaznačajna imena iz svijeta književnosti. Šta za Vas predstavlja ova nagrada?

 Ova Nagrada puno mi znači i  još je jedna u nizu koje sam dobio  u prethodnom periodu. Ona nosi ime velikog srpskog diplomate, pjesnika, romansijera, pripovjedača, esejiste, slikara, likovnog i književnog kritičara Rastka Petrovića. Rođenog  beograđanina (1898-1949-Vašington). Njegova sestra je čuvena slikarka Nadežda Petrović. On je bio najmlađi u porodici od devetoro djece. Potiče, znači,  iz umjetničke familije. Obrazovan i mudar književnik zato mi je ta nagrada još draža.Inače ,nagrada kao nagrada, nije novčana što znači da je pošteno i dodjeljena Rastko je u svoje vrijeme, još dok je studirao pravo u Parizu, upoznao mnoge važne ličnosti francuske književnosti kao što su: Elijar, Breton, Andre Žid, Pablo Pikaso i drugi.Sastajali su se redovno u pariskim kafanama. Upravo će Pariz izvajati književnu i intelektualnu ličnost Rastka Petrovića.On je bio vezan za slovensku mitologiju, istoriju srpske kulture, i umjetnosti.( Ja za grčki mit) Kao i Rastko , mene su vezale tri stvari: ljubav, sloboda i pisanje. Upravo dok Vam dajem ovaj intervju moram na operaciju očiju. Zna se da je i Rastku slabio vid i sve je teže čitao, ali se i brzo zamarao. U maju 1946. Operisan je od kataratke a ja to činim u ovo vrijeme tačnije 27.2.2023. u Banja Luci. Još jedna stvar naša zajednička bila su putešestvija. Rastko je napisao Afriku, a moja malenkost Dvije ponoći Vavilona gdje sam boravio  1980-1982. godine.

Zbirka pjesama „Divinski Orfej“ je Vaša 26-a zbirka po redu. Prepoznatljivi ste po  grčkoj mitologiji u svojim pjesmama, u tom duhu i osnovi ostao je i„Divinski Orfej“?

Već sam u jednom prošlom intervju kazao da sam ja Divinski Orfej. Divin je mjesto mog rođenja u kom sam najmanje živio, ali će biti upamćeno da sam u njemu opjevao sve: krš, kamen, cvijet, kadulju, pelin, kaloper, zanovijet, zmije, čatrnju, majku i oca, komšije, sve žive i mrtve. Sve. Napravio sam paralelu sa grčkim mitom i Mikenom, i onim stvarnim i nestvarnim. Smjestio sam ga kao Homer u svoju Odiseju i Ilijadu.Napravio sam svo hercegovačko-grčki koloplet u poeziji.Mislim da je „Divinski Orfej“ moja najbolja knjiga dok se ne pojavi nova koja se zove „Demodokova pjesma“.

Nedavno ste u Mrkonjić Gradu u Narodnoj biblioteci promovisali šest zbirki pjesama: „Divinski Orfej“, „Apolonova lira“, „Nedorečeni Orfej“, „Tezejev jav“, „Orfejev žal“ i „Zbogom Alkinoja2. Kako ste rekli tom prilikom, pisali ste o spoju grčkog mita sa svojom rodnom Hercegovinom, te Krajinom i Vašim životom. Kakav je to spoj, šta im je zajedničko?

Zna se da ja živim u malom mjestu. Zna se da ne pripadam nekim književnim klanovima, nekim dodvoricama i ulizicama književnim, zna se da ne letim za nagradama i onim što ide uz njih.Zato me je poziv direktorice Narodne biblioteke u Mrkonjić Gradu obradovao da promovišem na svoj način ovih posljednjih šest knjiga. Ta promocija je bila izuzetna i neobična. Ja sam se predstavio govoreći svoju poeziju iz tih šest knjiga koju su Oni odabrali.Na toj književnoj večeri, u prepunoj čitaonici, bio sam inspirisan da lijepo kazujem svoje stihove.Hvalio se nisam, stihovi su sve rekli.Zajednički spoj od 5-10 pjesama u spoju hercegovačko-grčkog, i krajinskog Mrkog Grada sa grčkim spojem, nisam izostavio, jer sam ja po tom prepoznatljiv.U tom spoju ,sve je autentično. Moj život spojen i doživljen sa svim  stvarnim i nestvarnim u čuvenoj Heladi.

„Tezejev jav“ je takođe zbirka koja je privukla mnogo pažnje. U kom  svijetu je ovdje Tezej? Zbirku ste otvorili ciklusom „Divinski odsjaji“, za koju ste rekli da je oda Vašem hercegovačkom zavičaju?

Ja sam u ovoj knjizi, poput izgubljenog Tezeja, vješto slijedio svoju poetsku nit kroz isprepletene hodnike tema i značenja. Zbirku sam otvorio Divinskim odsjajima, možda i najsnažnijim ciklusom u knjizi. On je oda mom hercegovačkom zavičaju, prošlosti i precima koji su odavno stanovnici Hada: istovremeno ovaj ciklus predstavlja i svojevrsni lirski putopis kroz melodičnu hercegovačku toponomiju- Mogorjelo, Kolakovina, Ušine gomile, Durgotovina,Lipnik, Kolakuša, Svitava,kao i kroz specifičnu hercegovačku leksiku - jarcan, šarpelj, klačina, koštulja,škija itd.Neizbježni simbol koji prožima cijelu zbirku, jeste kamen od kojeg se u Hercegovini zida sve- kuća, okućnica, ograda, krst na groblju i kamen na kojem spavaju najmiliji.

Iza Vas je mnogo publikovanih knjiga, kao i mnogo nagrada. Jedna od značajnijih je svakako“Pečat varoši sremskokarlovačke“. Šta Vam predstavljaju nagrade? Koliko su Vam važne u Vašem književnom stvaralaštvu?

Od moje prve objavljene knjige Suze objavljene 1976. Godine, pa do „Divinskog Orfeja“ objavljenog2022. ja sam ispečatio dvadeset i šest knjiga kod najpoznatijih Izdavača bivše države(Prosveta, Nolit, Narodna knjiga, Apostrof, Glas srpski, Udruženje književnika Srpske i Srbije, Artprint, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i drugi).Dobio sam više značajnih prestižnih nagrada, ali sam bio i trideset i šest puta u najužem izboru za  neku od nagrada što je isto značajno reći. Za „Tezejev jav“ sam dobio Nagradu „Pečat varoši sremskokarlovačke“ 2020. Svaka nagrada je draga svakom autoru, jer mu pruža podsticaj da se čuje o autoru i knjizi.

U Mrkonjić Gradu vodite „Klub umjetničkih duša“ u okviru kog dodjeljujete nagradu „Pjesma nad pjesmama“, ali i niz drugih nagrada za mlade i afirmisane pisce.Ono što je sigurno, iz godine u godinu, imate sve više prijavljenih autora na konkurs za ovu nagradu. To znači da ova manifestacija ima veliki značaj kod pjesnika.Recite nam više o ostalim aktivnostima Kluba?

Da. Ja sam sekretar Kluba umjetničkih duša a presjednik je Slobodan Ćoćkalo izvanredan animator kulturnih zbivanja u Mrkonjić Gradu. Nas dvojica vodimo ovaj neobični klub već dvadeset i tri godine.Ja sam doživotni predsjednik žirija za nagrade koje dodjeljujemo. Na naš konkurs stižu radovi iz čitavog svijeta i regiona.Naša vrata su otvorena za sve, od najmlađih do najstarijih.Eto, ove godine na naš konkurs „Pjesma nad pjesmama“ javilo se preko četiri stotine autora.Mi gledamo da im svima pružimo šansu i nagradimo njihov radsa prelijepom diplomom i zbornikom u elektronskoj formi.Radimo to svojski i s ljubavlju. Klub se bavi i ostalim kulturnim sadržajima: izložbe, likovne kolonije, folklor, veče humora i satire, oktobarski književni odjeci, promocije i slično.

 Tu je i nagrada „Milenko Stojičić“, za koju ste predsjednik žirija. Nagrada je ustanovljena kao znak sjećanja na književnika koji je dao nemjerljiv doprinos u razvoju maternjeg jezika kroz književne forme i oblike koje je koristio u svom, zaista bogatom opusu.

 Nagrada „Milenko Stojičić“ je pokrenuta i dodjeljena prvi put 2022.godine u Mrkonjić Gradu.Gradu  gdje je ovaj autor završio osnovnu  školu i gimnaziju.Milenko Stojičić je bio jedno veliko književno ime.Koji se ogledao u više formi književnog stvaralaštva.Počasni građanin Mrkonjić Grada i veliki erudita.  Mi smo uz pomoć Ministarstva prosvjete i kulture pokrenuli ovu nagradu jer je Stojičić dao nemjerljiv doprinos za razvoj naše književnosti.Ove godine smo dodjelili dvije nagrade „Milenko Stojičić“ za afirmisane autore i za autora koji objavi prvu knjigu u proznom obliku.Tako planiramo i ubuduće da radimo.

Još uvijek neumorno radite, stvarate i doprinosite razvoju kulture i pored svih životnih nedaća i onog neočekivanog što  nam donosi svakodnevnica. Vi se ne predajete. Koliko Vam pisanje pomaže da liječite dušu? Jedne prilike neko je rekao da biti pjesnik znači gledati sreću izbliza.

Ja svakodnevno nešto radim. Ako ne pišem , onda puno čitam. Zato imam silne probleme sa vidom i još nekim propratnim pojavama. U perfektu sam doživio mnoge radosti i tuge. I zato se borim i nikad se ne predajem. Sve to koristim kroz svoje stihove i kazivanja. Sve je to moja sreća izbliza.

Ne bih Vas pitala za poruku mladim kolegama i onima koji će to tek biti. Tražila bih savjet, smjernicu. Što je ono, osim talenta, nužno da posjedujemo u svom karakteru da bi uspjeli dobiti svoje mjesto pod književnim nebom?

Moj savjet je: ako ste zagazili u vode književnog Aheronta, onda pažljivo hodajte da vas pjesak ne probode. Čitajte više nego što pišete.Ne pišite sve i svašta. Ne budite egoisti, budite samokritični, pitajte ono što ne znate.Zavirite ponekad, ako ste u nekoj drugoj oblasti a ne književnoj, u neku od Teorija književnosti Raška Dimitrijevića, mog imenjaka i uzora.Pišite smišljeno da vas drugi ne bacaju u kantu za otpatke.Nikad nije dovoljan talenat već i znanje u ovoj našoj oblasti. Sreća Vas pratila.Sreća vam pjevušila.

PODELITE OVAJ TEKST NA: