 |
 |
    |
|
|
Poezija 
detalj slike: KRK Art dizajn
1. Sunce je moje tamo na tvom nebu ovdje ga nema srce da ugrije, sjetan pogled luta u mom nedogledu o, kako je teško gdje svojega nije. Gdje kapije svuda zaključane vidim nikog meni dragog ruku da mi pruži, pa i sama sebe tada se zastidim jer ne želi niko sa mnom da se druži. Gledam nebo tuđe, nigdje zvijezde sjajne zaklecaju noge, zadrhti mi duša odbačena, jadna, kao oskoruša. U mislima tražim slike zavičajne. Pa mi grunu suze, preplave mi lice evo tebi pišem, prelijepa ravnice. 2. Evo tebi pišem, prelijepa ravnice jer ljepoti tvojoj postadoh robinja, pitoma i plodna ispod Majevice prostire se moja, ravna Semberija. Ponosna, gizdava, raščešljanih kika kraj Drine i Save kao dragulj sija, nosim je u srcu, ponos mi i dika ta jedina moja, draga otadžbina. U porama mojim teče mi kroz vene od očinjeg vida draža i milija, bilo kud da krenem svud je dio mene. Ljepotica svijeta, moja Semberija. Zalogaji grki u tuđemu hljebu more me prate, damari mi zebu. 3. More me prate, damari mi zebu besane mi noći, dani nostalgični tragajuć' za srećom upoznajem bijedu pa mi ovaj život na život ne liči. Ulicama stranim kroz gungule neke svakodnevno hodam, mislim čeka neko nigdje dragog lica da mi se osmjehne sve što vidim tuđe,sve moje daleko. O, kad bi me samo sažalio neko ko da bi mi Bog zna kol'ko pomogao ista mi je zima, proljeće i ljeto. Pa proklinjem život, na sudbu mi žao samo ti si sa mnom, samoćo griješnice bore mi na čelo slijeću kao ptice. 4. Bore mi na čelo slijeću kao ptice kome ljudski pogled ovdje da uputim svuda sikće mržnja, sikće nemilice nepravda me boli, pa patim i ćitim. O, kada bih mogla da sretnem čovjeka da u njemu išta ljudskog ostalo je bolna bi mi duša tad pronašla lijeka. a ranjeno srce raskravilo moje. Ko nemoćan sužanj među okovima što kraj svoj čeka, sanjajuć' slobodu usamljena, jadna među tuđinima. Slušam tuđe laži o mom narodu nepravedne hoću približit istini eto tako moji dani u tuđini. 5. Eto tako moji dani u tuđini čamotni i tužni, ko godine dugi o, kako bih pošla mojoj Semberiji da započnem neki, ljepši život drugi. Tamo gdje triput u obraz me ljube za junačko pitajuć me zdravlje, gdje se brige i nevolje gube gdje odiše moje Pravoslavlje. Te obale kud protiče Drina ne znam gdje je duša mi srećnija Semberija i majka Srbija sve se zove moja otadžbina. Svima pričam, mada sve to znaju razaraju zdravlje, snagu uzimaju. 6. Razaraju zdravlje, snagu uzimaju a ja davno oguglala na to. Semberijo, o moj rodni kraju ja im kažem da ne rđa zlato. Svaka moja pomisao na te - mene čili, moja krila snaži pa im ne dam da mi tebe blate o mom rodu smišljajući laži. Sa anđelom Bijelim u naručju dobro činim i dobru se nadam molim Boga da sačuvam dušu od zlotvora ovdje da ne stradam. Izdržaću, moram, tako mi se čini i sanjajuć tvoje alase na Drini. 7. I sanjajuć tvoje alase na Drini na tren snove pretvorim u javu zavičajne slike, drage u cijelini gledam tebe čednu, ljepoticu pravu. I ratare vrijedne na njivama stali u predahu kratkom, da speru gorčinu pozdravljaju braću na druoj obali Svevišnjega mole da čuva ljetinu. Vidim Modran, ko dragulj se sija rodna polja gdje se klasje njiše najljepša je moja Semberija od života ja je volim više. Iz grudi se kradom čežnje otimaju ja povratak slutim mome rodnom kraju. 8. Ja povratak slutim mome rodnom kraju prolaznici ovdje na moj rod ne liče ubodi očiju mira mi ne daju ovdje ljudi više na zvijerinje sliče. Godinama lutm ko siroče za toplinu nisam nikad znala bolno srce da prepukne hoće, ali tebi vjerna sam ostala. Tuđa zemlja nema gostoprimstvo kako lažno da odglumim sreću svakog dana uzvrćaju isto, što sam stranac glavu mi okreću. Tuđa majka milovati ne zna - a kad jednog dana bude moja zvijezda. 9. A kad jednog dana bude moja zvijezda počela da blijedi, mijenjala putanje novim putem krenula u bezdan moja sudba koga će da gane. Žarka želja tada bi mi bila da zastanem na na obali Drine da je pitam je l' braću spojila otrgnutu od majke Srbije. Možda tada rekla bi mi Drina da li pati i tuguje mati što je svoju djecu napustila. Hoće li se zbog toga kajati. Da istina bude mi poznata rastala se s drugim, ko ptica od jata. 10. Rastala se s drugim, ko ptica od jata bistra suza poslednja u oku iznjedri je zemlja nepoznata šgo ostavi ranu preduboku. Staroj majci da poljubim skute ako bude ostalo vremena, da joj kažem da se djeca ljute što pastorčad postali smo njena. I na drugu ja bih prešla stranu molila je da pripazi na se, neka svađe među braćom stanu roditelju uvijek oprašta se. Moja duša oprostiće nježna ostavi joj mjesta usred svoga gninezda. 11. Ostavi joj mjesta usred svoga gnijezda u tvom krilu predaha bi htjela jer za odmor već odavno ne zna duša moja, golubica bijela. Semberijo, moja raspjevana uvijek pjevaš, uvijek se veseliš mnogima si zemlja obećana radost, tugu sa svima podijeliš. Svakome si svoju ruku dala svoju sofru svakom ponudila prognanike mnoge ogrijala, umirnima krevet raspremila. Dobročinstvo veće od inata dočekaj je skromno, otvori joj vrata. 12. Dočekaj je skromno, otvori joj vrata iznemoglu sa dalekog puta da ne bude tebi nepoznata jedna žena što po svijetu luta. Semberijo, jabuko od zlata u dugine prelivaš se boje dobročinstvom svima si poznata ponosna sam što sam čedo tvoje. Semberijo, bogata ravnice berićetom prepuna ti polja ko Danica sija tvoje lice. Semberijo, sveta zemljo moja. Nek neslogu vali Drine nose naricati nemoj, ne rasplići kose. 13. Naricati nemoj, ne rasplići kose ne može se izbijeći sudbina, nepravdama koje ti nanose, niti kriva ispraviti Drina. Budi uvijek vedra i vesela ne daj suza da ti kvasi lice Semberijo, pahuljice bijela šepuri se poput paunice. Najljepši su tvoji običaji ko svetinju čuvam ti adete dobrote si puna i ljubavi mi pjevamo i kada nam prijete. Nek ti ljubav nadvlada prkose Anđeli dok nebu dušu mi uznose. 14. Anđeli dok nebu dušu mi uznose kad smrt bane na blijedo mi lice dugo želje s inatom se kose nek Srbija ukloni granice. Neka Drina umiri talase i sa desne i lijeve obale nek se zvona zajedno oglase moj odlazak neka svima jave. Nesloga vas sve u bijedu vodi i život vam prolazi u ništa, nema brata dok majka ne rodi sačuvajte vjeru i ognjišta. Niste braća samo na pogrebu sunce je moje tamo na tvom nebu. MAGISTRALE Sunce je moje tamo na tvom nebuEvo tebi pišem, prelijepa ravniceMore me prate, damari mi zebuBore mi na čelo slijeću kao pticeEto tako moji dani u tuđiniRazaraju zdravlje, snagu uzimajuI sanjajuć' tvoje alase na DriniJa povratak slutim mome rodnom krajuA kad jednog dana bude moja zvijezdaRastala se s drugim ko ptica od jataOstavi joj mjesta usred svoga gnijezdaDočekaj je skromno, otvori joj vrataNaricati nemoj, ne rasplići koseAnđeli dok nebu dušu mi uznose Семберија PODELITE OVAJ TEKST NA:   
|
2024 © Književna radionica "Kordun"   |