O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


MOJ SVET - 8

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn



MOJ SVET - 8



Dr SIMO JELAČA



VAŠINGTON – SAD

Vašington (Washington DC), administrativni glavni grad Sjedinjenih Američkih Država, zvanično spada među starije gradove Amerike, iz 1790. godine, sa blizu 700.000 stanovnika, odlikuje se sa više znamenitih institucija i dosta zelenih površina. Među najvažnijim su Bela Kuća (White House) i Kapitol Hil (Capitol Hill). Bela kuća je privatna rezidencija Predsednika Sjedinjenih Američkih Država, a Kapitol Hil je sedište Parlamenta. George Washington, prvi predsednik Sjedinjenih Država nije živeo u Beloj kući, Bela kuća je završena tek godinu dana nakon njegove smrti, a tek drugi Predsednik John Adams bio je prvi koji je u njoj živeo. Bela kuća ima 6 nivoa, 412 vrata, 147 prozora, 28 kamina, 8 stepeništa, 3 lifta i 35 toaleta. Kapitol Hil je izgrađen po projektu škotskog arhitekte dr Williama Thorntona, prema ideji Džordža Vašingtona i Tomasa Džefersona. U njemu je održana prva sednica 17 novembra 1800. godine. Bela kuća obložena je mermerom iz Srbije.



Kroz grad Vašingtom protiče reka Potomak, a ulice u Vašingtonu imenovane su abecedno i po brojevima. Nedostaju samo ulice sa slovom ''J'', zato što ih je konstruktor Pierre L’Enfant izostavio zbog mržnje prema Johnny Jay, tadašnjem ministru pravde.
Od znamenitosti Vašingtona najbitniji su Smithsonian muzej, nedaleko od Kapitol Hila, pa Kongresna biblioteka, najveća biblioteka na svetu sa kolekcijama od oko 160 miliona eksponata i 856 km dugačkim policama za knjige. Samo prostorija za čitanje ima 45.000 knjiga. Ova biblioteka zasnovana je na ličnoj zbirci Predsednika Tomasa Džefersona, koja ima preko 6.000 knjiga. Vašington ima više muzeja, “The Art and Space”, u kome se nalazi kamen sa meseca. Poznat je i memorijalni muzej Džefersona.Vredan pomena je spomenik Andrew Jacksona, na Lafayette square-u, naspram Bele kuće, izrađen od oruđa iz rata 1812. godine. Spomenik Martinu Luteru Kingu Junioru, američkom borcu za ljudska prava, izrađen je u Kini, prema projektu skulptora Lei Yixin-a. Vašingtonski spomenik, Obelisk, visok 189 m, izrađen 1884. godine, bio je najviši dok ga nije pretekla Ajfelova kula. Od znamenitosti su takođe i Arlingtonsko groblje, na kome je sahranjen Predsednik John Fitzgerald Kennedy; Lincoln Memorial; US Holocaust Memorial Museum; Vietnam Memorial i World War II Memorial. U Vašingtonu postoji park u kome su zasađene japanske trešnje, kao prijateljski poklon stanovnicima Amerike, koje su u proleće prepune divnih cvetova. U Vašingtonu se troši više vina nego u bilo kojoj državi sjedinjenih Država.
Ispod Kapitol Hila postoji privatna podzemna železnica, koju koriste samo zaposleni u Kapitol Hillu. Za grad Vašington vredan pomena je Pentagon, sedište američe armije, jedna od najvećih zgrada službenika u svetu. U njoj radi oko 30.000 službenika, ima pet spratova i dva u podzemlju. Sagrađena je od 400.000 m³ armiranog betona, po projektu majora Leslie Groves, 1943. godine. Ima hodnike ukupne dužine 27 km i 284 toaleta. Za službenike koji ne mogu da pešače postoje skuteri, koji ne smeju ići brže od 5 km/h. Gradnja Pentagona počela je 11 septembra 1941. godine, a u nju je udario avion Boeing 757, American Airline, na liniji 77, 11 septembra 2001. godine, tačno na 60-u godišnjicu, kojom prilikom je poginulo 189 osoba (135 službenika Pentagona i 64 putnika u avionu). Obnova zgrade koštala je tadašnjih 501 milion dolara. U Pentagonu su dozvoljene posete civilnim licima i svake godine Pentagon poseti oko 100.000 posetilaca.
Autor je posetio Vašington u drugoj polovini septembra 1979. godine, kojom prilikom je posetio Smitsonien muzej, Memorijal Džordža Vašingtona, Vijetnamski Memorijal, Linkolnov mauzolej i Muzej savremene umetnosti, prepešačio most preko reke Potomak i peške obišao Pentagon, stigavši u Arlington Nacionalno groblje, gde je posetio grob Džona Ficdžeralda Kenedija, na koji je položio jednu ružu. Imao je službenu posetu Udruženju industrije prerade kukuruza. Sa direktorima mlina iz Svetozareva, koje je vodio u posetu firmama u Sjedinjenim Državama, bio je ispred Bele kuće i Kapitol Hila, ali nije im bila omogućena poseta u dato vreme. Kasnije je još dva puta putovao kroz Vašington, vraćajući se iz Floride i nekoliko puta presedao u vašingtonskom aerodromu. Stekao je utisak da je Vašington lep grad, mada nebi rado živeo u njemu.


SAN FRANCISKO – KALIFORNIJA, SAD

San Francisko je grad u Kaliforniji, lociran na poluostrvu u zalivu, na 1285 km², sa oko 750.000 žitelja u samom gradu i bližoj okolini oko 4 miliona. Grad leži na 43 brežuljka, od kojih su sedam veći. San Francisko je bio meksički sve do Meksičko-američkog rata 1848. godine. U gradu se pojavila kuga 1900. godine, kada je stradao veliki broj stanovnika. Ali, najveća nesreća desila se gradu San Francisku 18 aprila 1906. godine, kada se desio jak zemljotres, pa su u gradu popucale sve gasne i vodivodne cevi i došlo je do ogromnog požara.
Požar je trajao četiri dana, nije se mogao gasiti jer nije bilo vode. Izgorelo je oko 4000 kuća i stradalo oko 1000 ljudi. A iza toga počeli su da haraju kriminalci, lutalice, hazarderi i ulične prostitutke. Od toga vremena još uvek su ostala imena ulica nekih prostitutki, kao ulica Klementine i slične.


   


U San Francisku svakako je najatraktivniji objekat most Golden Gate, sagrađen prema projektu Johna Flimont, građen od januara 1933. a pušten u saobraćaj 27 maja 1937. godine. Prečnik čeličnih užadi je 810 mm, u koja su ugrađene žice dužine 138.000 km, što je približno dužini od oko 3,5 puta oko zemljinog ekvatora. Tu, u zalivu San Franciska, na malom ostrvu, je čuveni i ozloglašeni zatvor Alcatraz, u kome su tokom 30 godina držani najozloglašeniji počinoici zlodela u Americi. U tom zatvoru boravio je pet godina i All Capone, koji je svake nedelje sa svojom grupom održavao koncerte, on je svirao bendžo. Alkatraz je zatvoren 21 marta 1963. godine, po naredbi Roberta Kenedija, koji je tada bio ministar pravosuđa (Attorney General). Zatvoren je zbog skupoće izdržavanja. Zatvor je postao skuplji od bilo kog hotela u svetu. U gradu je i čuveni park Golden Gate, sagradio ga je John McLaren 1860. godine. Kraljica Elizabeta I darovala je gradu botaničku baštu 1887. godine, koja je bila slična bašti Que Garden u Londonu. Park je dugačak 5 km, od okeanske plaže do centra grada, zauzima površinu od 405 hektara, sa 43 km staza. U njemu su oko 20.000 vrsta biljaka (drveće i cveće), uključujući i Japansku baštu na oko 8 hektara sa pretežno Bonsai drvećem. U gradu su veoma lepe California Avenue, kroz koju idu tramvaji zvani ''Čežnja'', zatim Knob Hill, koji turistički vodiči zovu Snob Hill, a od svih najlepše su ulice Chestnut Street (ulica kestenova) i Lombard Street. Ulica Lombard ima osam serpentina, sa najraznobojnijim cvećem sa svih strana, u kojoj se slikaju mladenci prilikom venčavanja.
U okolini San Franciska, u Napa Valley ima oko 250 vinarija, a u samom gradu preko 300 kafića. Kažu da je San Francisko četvrti grad u svetu po broju milionera, posle Njujorka, Moskve i Londona. U San Francisku su napravljene prve farmerice, za kopače, koji su tražili zlato u doba kalifornijske zlatne groznice. Trebale su biti otporne i dovoljno udobne. Za vreme velike recesije ni jedna banka u San Francisku nije bankrotirala, a tada su se odvijali veliki radovi, sagrađeni su mostovi Oakland i Golden Gate. U San Francisku je skiciran i ratifikovan Akt Ujedinjenih Nacija 1945. godine. Mark Twain, američki književnik i Teslin lični prijatelj, je jedne prilike rekao: ''Najhladniju zimu koju sam ikada imao, proveo sam tokom leta u San Francisku''. Prema etničkom sastavu u San Francisku živi oko 59,5% belih, 29% Azijata, 11% crnaca i svega oko 0,5% Indijanaca (Native Americans).
U ekonomskom pogledu na prvom mestu u San Francisku je bankarstvo. Prema zvaničnoj statistici u San Francisku su gotovo sve najveće firme. U novije vreme to su uglavnom kompjuterske firme, elektronika i biotehnologije. Tu je čuveni StanfordUniversity i Silicon Valley. Oko 500 firmi u bližoj okolini specijalizovane su u domenima farmaceutike i medicinske elektronike.
U San Francisku ima 105 javnih škola, od obdaništa do 12-og razreda, sa oko 64.000 učenika i 140 privatnih škola sa oko 24.000 učenika. Ukupno ima 35 koledža i fakulteta. Od univerziteta poznati su: University of California; San Francisco State University; Golden Gate University i University of California u Berkeley-u. Specijalizovani su: Hastings College za pravo i San Francisco Conservatory za muziku.
San Francisko ima najbolje zrdavstvene usluge u Americi, sa oko 5200 lekarskih ordinacija i preko 5000 bolničkih kreveta. Najveća bolnica je San Francisco General Medical Center, sa 550 kreveta i izvanrednim urgentnim centrom.
Od sportova popularni su bezbol, košarka, maraton, a donekle i hokej i konjički sportovi. U novije vreme sve više postaje poularan i tenis.
San Francisko je poznat u Americi po mnogim umetničkim aktivnostima. Poznate su Simfonijski orkestar, osnovan 1911. godine, Opera, osnovana 1923. godine i Konzervatorijum. U San Francisku javna biblioteka osnovana je 1878. godine, koja opslužuje oko 800.000 stanovnika. Ima 26 odelenja sa oko 2,5 miliona knjiga. Ima i posebnu kolekciju knjiga na kineskom jeziku. U San Francisku je i najveća kineska četvrt na američkom kontinentu. Muzej umetnosti ima oko 17.000 umetničkih eksponata, a imaju i evropsko slikarstvo i azijatske umetnosti.
Turizam je u San Francisku veoma popularan, pre svega zbog lepote grada i kulturnih zbivanja. Grad ima oko 30.000 hotelskih soba i svake godine poseti ga oko milion i po turista, a samo 1995. godine grad je posetilo 2,5 miliona turista.
Autor je, sa suprugom, bio na turističkom putovanju u Njujork i Kaliforniju, tokom druge polovine februara 1988. godine. Tom prilikom boravili smo u Njujorku, San Francisku i Los Anđelosu. U San Francisku smo obišli sve znamenitosti grada i uživali u njegovim lepotama, pri dnevnoj temperaturi 22°S u februaru. Boravak smo završili posetom ulice Lombard i vožnjom tramvajem zvanim ''Čežnja''. Na ponudu kočničara ''Ko bi želeo voziti tramvaj'' ja sam se prijavio, a kada je kočničar video izglede putnika, odustao je od svoje ponude.

LOS ANĐELES, SAD

Los Anđeles (Los Angeles), špansko imenajvećeg grada u Kaliforniji, sa oko 10 miliona stanovnika, sedište je verovatno svih nacija sveta. Grad u kome se odvijaju svi vidovi ljudskih života.



Grad Los Anđeles evidentno postoji od 1781. godine, lociran je na pacifičkoj obali južnog dela Kalifornije. U etničkom smislu žitelji su: oko 75% beli, 15% crni i azijski 10%. Klima je umerena tokom cele godine, sa mnogo sunčanih dana. Grad sa okolinom prilično oskudeva u snabdevanju vodom. Atmosferske padavine godišnje iznose svega oko 38 sm. Los Anđeles sa okolinom zauzima površinu od 10.515 km², na kojoj živi oko 13,5 miliona stanovnika. Ime grada Los Anđelesa na španskom ima značenje ''Dugačke plaže''. U gradu ima prilično dosta kriminala, različitih oblika.
U ekonomskom pogledu u Los Anđelesu je razvijena avio industrija i industrija vasionskih istraživanja. A kao i u drugim velikim gradovima, i ovde oko trećina zaposlenih radi u servisnim službama grada. Takođe, u Los Anđelesu su masovne finansijske službe, transport i građevinska operativa. Grad je prilično zagađen.
Najveća atrakcija Los Anđelesa je Hollywood, centar svetske filmske i TV industrije, a takođe i Walt Disney centar, koji je glavno stecište mnogobrojnih turista.
U obrazovnom pogledu Los Anđeles ima 420 osnovnih škola, 72 srednje i 49 viših škola. U tim ustanovama zaposleno je oko 70.000 nastavnika i pomoćnog osoblja. U sklopu višeg obrazovanja ima nekoliko univerziteta: University of California Los Angeles (UCLA) i University of Southern California (USC), a u bližoj okolini još su: University of California State University. Pored ovih ima i nekoliko koledža.
Od zdravstvenih ustanova glavna je bolnica Los Angeles County/University of Southern California Medical Center, sa 1400 kreveta, za 46.000 pacijenata i još 745.000 van-bolničkih pacijenata.
Od sportskih disciplina najpopularniji su američki fudbal, bezbol, košarka i donekle hokej.
Parkova ima dosta. Najveći je Griffith Park, spada među najveće u Americi, veličine 1619 hektara. U tom parku nalaze se Zološki vrt, Planetarijum i Prirodni muzej. U gradu postoje još muzeji: Muzej transporta, automobilizma, Japansko-američki muzej i muzej kulturnog nasleđa. Ukupna dužina svih staza u parku iznosi 85 km.
Pored pomenutog značaja Holivuda, u gradu postoje i pozorišne predstave koje se izvode na pozornicama. Los Anđeles ima Filharmonijski orkestar, Operu i Muzički centar. Od pozorišta najpoznatije je Henry Ford Theatre. Pozorišta su uglavnom locirana u Beverly Hills. Holivud je do 1910. godine bio malo poljoprivredno naslje, od kada se 13 okolnih naselja pripojilo gradu Los Anđelesu, zbog zajedničkog snabdevanja vodom. Gotovo u isto vreme tu je počela da radi filmska industrija, zbog klimatskih uslova mogućnosti snimanja tokom cele godine. Godine 1914. otvoren je prvi studio, a zatim je usledilo naglo širenje ove delatnosti. Tako je grad Holivud postao kulturna ikona u razvoju turizma. Od 1950. i 1960. godina u Holivudu se razvija i TV industrija, a kako cene života tu postaju prevelike, sedišta mnogih firmi se iseljavaju u druge gradove.
Javna biblioteka opslužuje blizu 3,7 miliona stanovnika, ima još 67 lokalnih ispostava, sa ukupno 11 miliona knjiga.
Autor je u Los Anđelesu boravio u okviru turističkog putovanja, kojom prilikom su obišli sve glavne delove grada, doručkovali u bašti restorana na Beverly Hillsu, posetili studio u Holivudu, proveli divan dan u Walt Disney centru i sa puta poneli prelepe uspomene. Na povratku za Njujork, tokom leta sedeli smo u prvoj klasi aviona, odakle smo posmatrali Grand Canyon reke Colorado tokom njegove ukupne dužine. Dan je bio sunčan, a pogled fantasičan.

DETROIT – MIČIGEN, SAD

Detroit, kao naselje, osnovan je 1701. godine, a status grada dobio je 1815. godine. Lociran je na jugo-istočnom delu države Mičigen, uz istoimenu reku, koja ga deli od Kanade. Sada u gradskoj četvrti živi 1,515.000 stanovnika, dok je u Metropolitenu oko 3, 8 miliona. Od ukupnog broja stanovnika 21,6% su beli, 75,7% crni, 0,4% američki Indijanci i Eskimi, Azijati 0,8% i ostali 1,5%. Grad je u zoni hladnih zima i topli leta, sa godišnjim padavinama u proseku 787 mm. Kriminala je bilo dosta, a od kada im je gradonačelnik crnac kriminal je znatno smanjen. Znatno je smanjen i broj nezaposlenih.
U ekonomskom pogledu industrijska proizvodnja je glavna grana. Ona uglavnom bazira na autoindustriji. Detroit je sedište američkih kompanija General Motors, Ford Motor Company, Daimler-Chrysler, Mazda i Volkswagen. Detroit godišnje izvozi proizvode u vrednosti od 27 biliona dolara. Detroit je prilično zagađen grad, a zagađena je i reka Detroit, što čini zajednički problem Amerike i Kanade.
Grad Detroit ima univerzitete Detroit University i Detroit College of Law, tehnički koledži Henry Ford, Highland Park i Wayne County College. Godišnje detroitski univerziteti promovišu oko 50 doktora nauka. Pored automobilske industrije razvijena je i kompjuterkska proizvodnja.
Detroit je prvi grad u Americi u kome su asvaltirane ulice i prvi grad u kome je napravljen tunel ispod reke, do Vindzora. Detroit je, takođe, prvi uveo zabranu alkohola (Prohibition), 1920. godine, nakon što su mnogi ljudi odlazili u Vindzor preko zamrznute reke, tamo pili i prenosili alkohol u Ameriku. U Detritu su mnogi istaknuti umetnici započeli karijeru, Aretha Franklin, Diana Ross i još mnogi. I prva radio stanica startovala je u Detroitu i prvi privatni telefoni dozvoljeni su u Detroitu.
Pre 400 miliona godina u predelima današnjeg Detroita bilo je more, koje je isparilo i u zemljištu ostavilo ognomne naslage soli. Otuda u Detroitu i Vindzoru rade rudnici soli preko 100 godina. Ovaj pojas sa nalazištima soli proteže se duž država Ohajo, Pensilvanije, Virdžinije i Njujorka, na površini od oko 450.000 km².
Grad je okružen stotinama jezera, a ima i dosta parkova u kojima se mnogi stanovnici rekreiraju. Od sportova većina upražnjave golf, tenis, skijanje i veslanje, dok su od profesionalnih sportova nacionalni fudbal, golf, košarka i hokej. Grad Detroit ima nekoliko sportskih arena: Palace of Auburn, Joe Louis i Commercial Park. Ostrvo Belle nalazi se u reci između Detroita i Vindsora, veliko je 397 hektara i glavno je izletište građana.
Najpoznatija bolnica u Detroitu je Children’s Hospital, a zatim Harper Hospital, Huron Valley Sinai-Grace Rehabilitation Institute of Michigan, International Center, Karmanos Center Institute i Kresge Eye Institute.Detroit Medical Center je u samom gradu. Sedam bolnica imaju oko 3000 doktora i još oko 100 doktora opšte privatne prakse u gradu.
Grad ima simfonijski orkestar i operu, a od pozorišta: Fox Theatre, Fisher Theatre, Masonic Temple i Detroit Music Hall. Lokalna pozorišta su City Comedy Troupe, Attic Theatre, Detroit Opera House i druga. Biblioteka (Public Library) sa još 24 lokalne u zajednici sa Highland Park McGregor Public Library čini detroitsku asocijaciju biblioteka. Detroit ima i nekoliko galerija, kao Detroit Institute of Arts uključujući galeriju Italian Renaissance Art,
Detroit je dosta posećen grad, zabeleženo je čak da ga godišnje poseti do 16 miliona turista. Mnogi dolaze radi Motor sitija, Vejna i Ouklenda. U predgrađu Detroita je dvorac Henrija Forda, prvog vlasnika kompanije Ford.
Autor je prvi put posetio Detroit kada je predvodio grupu jugoslovenskih privrednika u septembru 1978. godine. Drugi put zajedno sa kćerkom Anastazijom u aprilu 1989. godine, kojom prilikom smo vozili brod prijatelja Stelkić do Vindzora i nazad. Od vremena useljenja u Kanadu u Detroitu sam bio bezbroj puta.


KIPAR - ZEMLjA CVEĆA i VOĆA


Kipar (Cyprus) je mala, ostrvsla zemlja, locirana u Sredozemnom moru blizu Lebanona, Sirije, Turske i Izraela. Od članica Evropske unije veća je samo od Liksemburga i Malte. Kipar je velik svega 7130 km² i ima 1,18 miliona stanovnika. Glavni grad je Nikozija, koja ima nešto preko 200.000 stanovnika, a od većih gradova još su: Limasol 155.000, Larnaka 72.000 i Pafos 40.000.
Prema legendi Kipar je ostrvo ljubavi. Mala zemlja sa dosta istorije. Prema legendama Boginja ljubavi, lepote i zaštite porodice, braka i ljudske zajednice Afrodita rođena je iz morske pene na plaži Petra tou Romiou (na grčkom ima značenje stene), koja se zove po njenom imenu Afroditina plaža. I zaista tu na plaži uzdiže se visoka stena. Boginja Afrodita kćerka je Boga Zevsa i Boginje Dione. Arheološko otkriće kod Pafosa je od četvrtog veka pre n.e, pa je ceo grad zaštićen od strane UNESCO-a kao svetska baština. Glavna turistička atrakcija u Pafosu je kraljevska grobnica, iz četvrtog veka pre n.e, izrađena od monolitnog kamena sa stubovima u Dorskom stilu. Kod Pafosa je slučajno otkriven mozaik u stilu dekoracija bogatih kuća. Ujedinjene nacije ih smatraju izuzetno retkim. U kući Dionisiusa ( Bog vina) na zidovima su prikazana četiri godišnja doba.
Smatra se da su prva vina napravljena na Kipru pre 5000 godina. Vina se proizvode na Kipru na jugo-zapadnim padinama sa dosta sunca, imaju sladunjav ukus i specifičnu aromu. Kiprani imaju sir Haloumi, koji škripi pod zubima. Obično se pravi od kozijeg mleka i najčešće jede sa lubenicom. Priznat je kao nacionalni Brand. Nacionalni simbol Kipra je divlja koza, dosta su plašljive, kriju se po kamenjarima i otuda retko se viđaju.
Kipar je stekao nezavisnost tek 1960. godine. Dotle je bio pod vlašću Velike Britanije. Sada je Kipar podeljeno ostrvo. Većina stanovništva su kiparski Grci, a manjina su Turci. Od 1974. godine severni deo Kipra proglašen je kao nezavisna država pod turskim patronatom. U većim gradovima Kipra živi gro njihovog stanovništva, preko 70%. Pismenost Kipra je veoma visoka, 98,7%. Tokom poslednje decenije veoma je veliki trend imigracije na Kipar.
Leta su na Kipru duga i topla, što pogoduje razvoju turizma, koji je inače glavna privredna grana ove sredozemne zemlje. Hrana na Kipru je izvanredna i veoma raznovrsna.
Autor je boravio na Kipru u maju 1990. godine, vraćajući posetu Zahariju Kiprosu u Larnaki. Zajedno smo posetili Nikoziju, Limasol i Pafos. Usput smo se zadržavali kod arheoloških iskopina Khirokitia, iz perioda 5800 godina pre n.e. Bili smo u malom mestu Xynophagou i na plaži u divnom mestu Agia Napa.

SASKATUN – SASKAČEVAN –KANADA

Saskatun (Saskatoon) je najveći grad provincije Saskačevan (Saskatchewan) u Kanadi. Prostire se na površini od 5215 km², gde živi oko 280.000 stanovnika. Lociran je u centralnom delu provincije, u preriji, žitnici Kanade, gde se proizvodi preko 50% kanadske pšenice (najboljeg kvaliteta) i drugih žita: raž, ovas, ječam i uljarice: uljana repica (kanola), lan.
Na farmama u preriji se takođe gaje goveda i živina. Provincija Saskačevan najveći je svetski proizvođač urana, a takođe među najvećim proizvođačima nafte, gasa i potaša đubriva (nitrata). Takođe je značajan proizvođač dijamanata, zlata i uglja. Otuda je privredni rast u Saskatunu oko 4%, što je među najvišim u Kanadi.




Položaj Saskatuna uz reku Saskačevan, sa sedam mostova,na nadmorskoj visini 480 mima nadimak ''Grad mostova''. Grad ima preko 1000 hektara parkova, sa preko 100.000 drveta, a univerztet Saskačevan brine o očuvanju i zaštiti reke i nacionalnih parkova. Univerzitet je glavni zaštitnik istorijskog kompleksa Wanuskewin Heritage Park, prve postojbine Kri (Cree) Indijanaca, strog do 10.000 godina.
Provincija Saskačevan ima preko 100.000 jezera, na mnogima je moguće sletanje hidro-aviona, pa gotovo svi stanovnici imaju vikendice na nekim od njih. Provincija ima dosta šuma, a u šumama divljih životinja: medveda, kajotija, zmija, čipmanka i veverica, jelena i musa. Kako su leta topla ima mnogo i komaraca. Grad Saskatun ima dosta sunčanih dana, oko 2730 sunčanih sati godišnje.
Autor je u Saskatunu bio gost 1982. godine porodici Janković, sa kojima je posetio Wanuskewin Heritage Park, jezero Waskesiu i gradić Prince Albert. Tada je posetio i univerzitet ''Saskačevan''. Drugi put, 1992. godine prilikom boravka u Saskatonu posetiili smo indijanski rezervat White Cap Sioux Reserve 94, Moos Woods Band i uveče uživali gledajući severnu polarnu svetlost.

EDMONTON – ALBERTA – KANADA

Edmonton je najseverniji grad na Severno-američkom kontinentu sa preko milion stanovnika. Glavni je grad provincije Alberte, lociran na reci North Saskatchewan i ima najveći trgovinski mol na kontinentu, veličine manjeg gradića. Grad je na lokaciji većoj od države Kipra. Takođe ima najviši most u Kanadi, najveći planetarijum u Kanadi i najveći muzej u svetu.



Grad je osnovan 1795. godine. Ima staze za šetnje i biciklizam duge 275 km i još neasvaltiranih staza 460 km. Sat vremena vožnje od Edmontona je Elk Island nacionalni park, u kome ima bizona, jelena i mus, a nedaleko je i Jasper nacionalni park veličine 10.878 km², prirodni biser Rocky Mountains. Edmonton ima oko 30 različitih festivala godišnje, ima hotel sa bazenom u kome je morska voda, ima galeriju u centru grada sa međunarodnom reputacijom, koja postoji već preko 50 godina, osnovana 1924. godine, ali ima i 30 vrsta komaraca. Grad Edmonton je grad sa 2300 sunčanih sati godišnje, ali sa hladnim zimama, najniža temperatura zabeležena je 26 januara 1972. godine -48,3°S, sa vetrom -61°S. U julu 1987. godine grad je zadesio tornado sa vetrom brzine 416 km/h. Edmonton takođe spada među najzelenije gradove, sa preko 20 parkova. Hiljade skijaša dolaze svake zime u Edmonton na 55 km duge skijaške staze. U Edmontonu ima veoma mnogo restorana sa dobrom hranom. U Edmontonu godišnje boravi oko 4,4 miliona turista.
Provincija Alberta poznata je po svojim prirodnim bogastvima i lepotama, njena prerija, njene planine kanjoni, vodopadi i prirodna nalazišta nafe, gasa i njena poljoprivreda darovi su prirode stvoreni za dobrobit dobrih Kanađana.
Autor je posetio Edmonton 1992. godine, kada je bio gost u poseti porodici Miljane i Stojana Janković. Uveče je uživao gledajući Polarnu svetlost, a u povratku svratio u Vinipeg da obiđe Grain Research Laboratory i sretne se sa svojim kolegama sa kojima je proveo dve godine dok je radio doktorsku tezu. Tom prilikom svratio je i kod Luis i Trevora, kod kojih je stanovao neko vreme i zatekao Luis dok je sadila cveće. Izgledala je predivno sa šeširom ogromnog oboda. Oboje smo plakali od radosti što smo se ponovo sreli posle 22 godine.

Nastaviće se






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"