 | Nataša Sokolov | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
SIRENA
Iz mora sam iznikla,
uobličena u ženu.
Satir je sada čovjek, ljubavnik
s pužastim spiralama.
Izgubljen do groba
za vrijeme ovoga života.
Kucam na pogrešna vrata.
Lupam po srčanoj crti.
Udaram čekićem.
Zavlačim se u bukovu koru.
Voljela bih se vratiti u more.
Ribe vječno ćute.
***
Pjesma je prodavaonica duše.
Drskost je bezbrižno ju puštati pred
svoju bojažljivost zatvarajućih očiju,
s dlakama na zglobovima i izdajničkom zadnjicom.
Zalud buka motora.
Zalud rascijepljen ton glasa.
Za tobom se uvijek privuče
i druga strana, bljedunjavo pridržavanje navika.
Izgubljena ostava zatvorenih sjena.
Životinjski skok miješenja riječi.
Nisam amazonka, ako sam preletjela
amazonske šume. Krhka sam i malena.
ONE LOVE
Polako nestaju sjene
večernjeg neba
i odnose tvoj dah
kojeg moje tijelo treba.
Još prije nego izvjetri ambra
svijet je pješčano magličast,
svaki trenutak ječi,
nakovanj je čelično vragolast.
U crnilo pustinje spušta se
suza, slanim oazama odiše.
Kad ja ne mogu,
nek je bog obriše.
Sa slovenskog preveo Željko Perović
