detalj slike: KRK Art dizajn

LjUBAVNA ELEGIJA

NEVIDLjIVE TRAGOVE I DUBOKE BRAZDE

OD TOČKOVA ŽIVOTA,

GURNUH ONAJ DAN U DNO SRČANOG SPLETA.

TU ODAVNO SUNCE PLETE DžEMPER

 ZA SIVE, TMURNE DANE,

ZA MENE,

 DOK TE BUDEM TRAŽILA

DA ME UTOPLIŠ SAMO JEDNIM OSMEJKOM

TVOJIH  MEKIH, OKRUGLIH  OBRAZA.

NE NAĐOH LjEPŠI IZRAZ LjUBAVI,

DO TVOG,

KAD SI MI ONE JESENI

DONIO TOPLE,KRZNENE ČIZME

DA ME GRIJU DOK SE VRATIŠ.

I TAKO, SVE DO DANAS...

 EVO, ZURIM U TU PUKOTINU U SEBI

I TRAŽIM OPRAVDANjE I RAZLOG,

TRAŽIM DUBLjI SMISAO

NAŠEG DAVNOG SUSRETA.

TRAŽIM SLAMKU ZA KOJU ĆU

DA SE UHVATIM,

KAO UTOPLjENIK LjUBAVNI,

 JER  NEČASNO JE

POVUĆI SE IZ AMFITEATRA

U KOME SMO  NAS DVOJE,

BESANILI I SVANjIVALI

OD ZORE DO JUTRA

OD NOĆI DO VEČERI...

TRPEZA JE OSTALA HLADNA I PRAZNA

SA VEĆ, POBUĐALIM JELOM

KOJE OD ONOG DANA ČEKA.

OTIŠAO SI NA KRATKO,

VRAĆAŠ SE BRZO ,

OTKINUTO SA USANA

OBEĆANjE JOŠ TRAJE,

 VEĆ,  DESETA GODINA...

DA LI  TE JE POVREDILA

MOJA PLAHA NARAV,

ILI TI JE DUŠU

DOVOLjNO NAHRANILA

 LjUBAV MOJA?

A, MOŽDA SI POVREĐEN

OTIŠAO TEŠEĆI DIJETE

U SEBI,

ZBOG MOG OHOLO IZREČENOG PREKORA

DA ŽELIM ČIZMICE

KAO DOROTI

DA BIH OTIŠLA  DO SMARAGDNOG GRADA...

DANAS,

 EVO STRADAM OD VLASTITE ŽUDNjE,

MALAKSALIH SUZA

I MOG BIJEDNOG SRCA

KOJE NE  PRIZNAJE  KRAJ.

TI ĆEŠ, ZNAM

ČUTI OVE MOJE RIJEČI

I ZNAĆEŠ

DA UZRASTOH DO VISINA

TVOJE LjUBAVI.

ZNAĆEŠ SA OVIM

ŠTO ĆU TI REĆI, RIJEČIMA

KOJE IZVLAČIM IZ NAJDUBLjEG DžEPA

SLOMLjENOG, USTAJALOG SRCA...

ZAISTA  NE NAĐOH

LjEPŠI IZRAZ LjUBAVI,

DO TVOG,

KAD SI MI ONE JESENI

DONIO TOPLE,KRZNENE ČIZME

DA ME GRIJU DOK SE VRATIŠ...

 A, OTIŠAO SI

 ZAUVIJEK OSTAVIVŠI NEŠTO SVOJE...

KIŠU ONOG JESENjEG DANA

I TUGU DJEČAKA

ŠTO NE RAZUMEH DA VEĆ

IMAM SVOG ČAROBNjAKA IZ OZA...

PODELITE OVAJ TEKST NA: