O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


BUDUĆNOST PRIPADA OSVEŠĆENIMA, OBRAZOVANIMA I HUMANIMA

Milica Jeftimijević Lilić
detalj slike: KRK Art dizajn



BUDUĆNOST PRIPADA OSVEŠĆENIMA, OBRAZOVANIMA I HUMANIMA

(Avanture iz paralelnih svetova i druge pripovetke, prof. Svetlane Janković Mitić)

 
Mr Milica Jeftimijević Lilić

Zbirka priča i pripovedaka pod nazivom Avanture iz paralelnih svetova i druge pripovetke, prof. Svetlane Janković Mitić  pesnikinje,  namenjena  prvenstveno mladima u razvoju, kao   zajednički sadržalac ima ovu nedvosmislenu poruku: Budućnost pripada osvešćenima, obrazovanima i humanima.Znanje i humanost izvlače se u prvi plan i nameću kao model ponašanja koji treba slediti. Ma, kako da je prikazni svet maštovit i  da čitaoca odvodi u paralelne svetove  izvan realnog, priče su duboko empirijski i naučno zasnovane,  dobro promišljene sa jasnim ciljem da pouče mlade generacije i da im ukažu na delotvornost znanja. Da podstaknu na nužnost učenja i produbljivanja znanja kako bi spremno dočekali sve promene koje vreme donosi i bili svesni svoje pozicije u njemu. Izborom glavnog junaka, dečaka sa imenom Novak, autorka naglašava da se namerno opredelila za ime najslavnijeg tenisera sveta poznatog po najvišim ostvarenjima zasnovanim na ličnom trudu i sposobnostima, kao i svojim brojnim humanitarnim aktivnostima,  kao nekog ko časno živi i bori se protiv zla, ali i onoga ko i imenom sugeriše novinu. Ukazujući na činjenicu da su materija i  energija neuništive i da se mogu transformisati u svetlost, autorka pojašnjava  mogućnost prelaska iz jednog sveta u drugi, iz jednog stanja materije i duha u drugo što je našim velikim naučnicima odavno bilo poznato. U našem kolektivnonesvesnom je sve pohranjeno a ikone sa nimbusom ukazuju na to, kao i skice vanzemaljskih tela na zidovima nekih naših  manastira. Toga ime napretek u našem predanju, pričama, epskoj i lirskoj poeziji gde se svet pokazuje u dualnosti materije i duha, ovozemaljskog i natprirodnog.Te sposobosti našeg naroda da svet spozna u kompleksnosti  raznih   vidova, da živi takva iskustva i čuva pamćenje na njih kroz kult predaka i priče iz te sfere, dala je naučnike svetskog glasa koji su vladali tim spoznajama i ovaploćivali ih kroz konkretna inovativna dostignuća:

 

Potičeš iz naroda koji je svetu dao jednog Teslu,

jednog Pupina, jednog Milankovića... Kad odrasteš, bićeš naučnik

svetskog glasa, kao i oni. Svojim izumima učinićeš da zemlja postane

lepše mesto za život- objasniše mu nezvani ponoćni gosti.

U prvom delu knjige koji je iz svere naučne fantastike,  ostvaruje se kontakt dečaka sa humanoidnim  vanzemaljcima koji  se ovaploćuju kao svetlosna bića  u vidu staklenih kugli kojima je  cilj da pomognu u sprečavanju zla na zemlji. Oni dolaze kod darovitog i radoznalog dečaka Novaka i  provode ga kroz sedam nebeskih sfera, koje mu otkrivaju budućnost  i njegovu ulogu u njoj preko uvida  prošlost i ukazivanja na kontinuitet planskih  dešavanja.

San svakog čoveka, a  naročito deteta je da dokuči kakva budućnost ga očekuje. Omogućivši mu sposobnost  teleportovanja u buduće i prošlo vreme ona ga spaja sa Nikolom Teslom i otkriva mu šta je on pripremio za čoveka  budućnosti što će promeniti svet i pobediti sile zla koje se dominantno  nameću i zaustavljaju progres.Ukazujući na manipulaciju naukom i stvaranjem lažne slike sveta, autorka koristi podatke koje literarno oblikuje u dijalog svojih junaka kojim se zapravo aludira na današnju aktuelnu političku situaciju manipulacije čovekom. Pokušajem da ga pretvore u ropski poslušno biće bez svesti o sebi i emocija, kao i neprirodne rusofobije i slovenofobije koja je latentno bila prisutna stolećima a sada se neskriveno forsira na čitavoj planeti:

 - Rad oslobađa - odgovori mu otac - tako kaže naš veliki vođa. Ne

obraćaj pažnju, to su naši neprijatelji Rusi... Možeš ih smatrati nešto

malo boljim od životinja! Istrebićemo Jevreje, Cigane i sve

nepodobne. A Slovene ćemo koristiti kao robovsku radnu snagu za

dobrobit rase Arijevaca kojoj mi pripadamo...

- Ali, oče, mi gubimo rat?!

Čuvši to, general po prvi put pokaza nesigurnost i paniku da neko u ko

je u blizini ne čuje dečakov komentar.

-Tiše! O tome se ne govori... idemo odmah u moju kancelariju...

Istorijske činjenice govore da su slične stavove imali i neki od nučnika koje i danas ovde slavimo, koji imaju ulice u našim gradovima.  Na literaturi je da ih izobličava i podseća na njih, ako već neke druge institucije koje su za to zadužene,  to ne čine.

Shodno autorskim intencijama da  se da projekcija budućnosti u kojoj trijumfiuje razum i humanost ona dopušta svom literarnom junaku da  dođe do skica  pronalazaka Nikole Tesle i da spreči  zloupotrbu tih  izuma stvorenih da omoguće pravedniji  i humaniji svet od postojećeg:

 

 Shvatio sam šta želim! Marljivo ću učiti i kad odrastem, baviću se

naukom. Od sada imam dva cilja - NIKAD RAT I NIKAD ZEMLjA BEZ

VAZDUHA, PLAVOG NEBA, ZELENILA, VODE, LjUDI I SVEGA ŠTO NAS

OKRUŽUJE. NIKAD!

Ovakvim stavovima Svetlana Janković Mitić iznosi najplemenijtije ideje koje je prožela kroz vešto stilizovane  fabule svojih priča te njima najdirektnije afirmiše antiratne stavove za koje želi da postanu izbor mladih, da ih prihvate i da u skladu sa njima delaju.

U drugom delu knjige, akcenat je takođe na  humanimm gestovima, zaštiti slabijih (pa i starijih od sebe), na ukazivanju na pogreške koje mladi mogu da naprave a da imaju kobne posledice. Primer za takvu mladalačku nepomišljenost je priča  Nije tako trebalo da bude  gde mlado biće zbogneprihvatanja radi ljubavi oduzima sebi život. Nasuprot tome, u vrlo poučnoj i dirljivoj priči Ranjenik,  savesni dečak na vrlo originalan način pokušava da zaštiti drvo.

U izvanrednim pričama ispisanim bogatim i preciznim jezikom susreću se svetovi starijih i mladih, nekad se prožimaju u zajedničkim ciljevima i akcijama  a povremeno su u sukobu. No, često je atmosfera u domovima koji su palstično opisani, topla, nekad uzavrela,  prožeta humorom i neočekivanim situacijama kada deca pokušavaju da budu na nivou odraslih. Ipak, podvlači se da su stariji ophrvani sopstvenim brigama  nedovoljno prisutni u životima svoje dece, a ponekad i kad su tu, telefoni u koje svi po navici neprkidno gledaju, odvlače i to malo pažnje, što je na vrlo originalan način  dočarano u jednoj od priča.Lepota života, ljubavi među ljudima i  brige za planetu je dominantna što ovoj mudroj i maštovitoj knjizi daje i posebnu aktuelnost.

 



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"