Promisli na putu do riječi
Knjiga i pjesma su produžetak života svih onih koje pjesnici nose u svom srcu i svojim sjećanjima.
Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge.
Kad prođem pored prosjaka, ja ga ponesem sa sobom, on to ne zna, ali On zna!
Nisam toliko moćan da bih mogao nekog učiti, sretan sam što sam u prilici da mogu učiti od svih vas koje sretnem u životu posredno ili neposredno, a čini mi se da je sve moje znanje tako i nastalo. Od svakog drugog očekujem njega. Nikad od ljudi nisam očekivao više od toga. Svako sa svojom slobodom i pravima iznosi i stvara ono što mu je na volji.
Misli izgledaju kao kanap provučen kroz rotirajuću spiralu, prikazuju se između spiralnih zavoja i odlaze svojom putanjom, samo odabrane se hvataju za spiralu i čekaju na svoj vaskrs.
U dobru se sumnja i strepi da će se pojaviti loše, jer ako je suviše dobro - strah je da neće dugo potrajati, a ako je dobro – to već samo po sebi sluti da će se preliti u lošije.
Bolje je da je gore, duže traje.
Najljepše je oči zatvoriti, da bi se slika što više moglo vidjeti.
Čovjeku je potrebno da pronađe najmanje deset minuta do pola sata dnevno da bude sam sa sobom, da razabere misli, pokuša da ih razumije i odredi smisao svakoj.
Stare civilizacije su prenosile misli sa generacije na generaciju. Kad nam se dešavaju čuda, nemamo odgovor otkud to, a to su upravo misli naših predaka za koje je došlo vrijeme da vaskrsnu. Mi nosimo svoj život, ali satkan od kolone predaka kojoj ćemo se i mi priključiti i sve ono što ne shvatismo i ne ostvarismo, shvatiće i ostvariće neko ko će doći poslije nas. Krug se ne zatvara, život je spiralna ovojnica koja hrli kroz beskonačnost.
Čovjek se rodio da bi nosio sjećanja u sebi i da bi ih prenosio u novi život, jer znanje kojim vladamo nije ništa drugo nego nadahnuto sjećanje.
Misli čekaju na prelaz, kao ljudi na skeli kad čekaju da pređu rijeku da bi se s druge strane susreli sa očekivanjima. U svakoj svojoj misli i u svakoj misli drugoga u kojoj pronađeš sebe, šalji je dalje da bi se i drugi pronašli i svi zajedno slavili ljubav. Bili jedno. Namaste!
Život je lijep i dobar. Nama je dovoljno da budemo dobri, a ljepotu možemo zamijeniti za pamet.
