|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Život je zaraza(Bulevar svetlosti, promisli o životu, Ilija Šaula, Književni ESNAF, Beograd - 2022, 3. izdanje)
Naši životi su kao cvjetne bašte; treba ih održavati i čistiti i ne dozvoliti korovu da ih preuzme, i onda one dugo mogu da ostanu prelijepe, svježe i milougodne.
Rodila se dobrota, mir, ljubav, radost, sreća, blagostanje. Njegujmo novorođenče!
Život nije lak, ali je lijep ako uspijemo borbu pretvoriti u igru.
Uspjeh jednog šampiona ne mjerise prvim mjestom, već radom koji je on uložio da bi došao do prvog mjesta.
Kažu da život piše romane. Već je knjiga podebela, a rekao bih da je tek počelo.
Ko zna da li se uopšte i mijenjamo, možda to samo vrijeme stavlja stvari na svoje mjesto. Svi smo mi jedni drugima isti, koji se dobro znamo, a dugo se vidjeli nismo. Vjerno čuvamo likove onih koje ne želimo izgubiti. Nije ni rijeka ista čitavom dužinom svog toka, jesmo li mi ono što plovi ili ono što teče... Neću da plovim, hoću da tečem. Neko je rekao - Ni u rijeku ne možeš dva puta zagaziti u istu vodu!
Naša tijela su po prirodi neodrživa, ali imaju svoje trajanje.Mi treba da se trudimo da u toku tog trajanja obezbjedimo dobru energiju koja će nas uvijekčiniti zdravim. Voljeti sebe, širiti pozitivne misli, živjeti u skladu sa prirodom, gajiti razumijevanje i znati dijeliti ljubav; takve će nas život voljeti i ako je sam po sebi zaraza koju još niko nije preživio, a prenosi se polnim odnosom. Bogu i sebi trebamo zdravi!
Ponekad zateturamo u mimohodu sami sa sobom i ne vidimo poplave koje odnose meki dio duše. Ogrubimo i zaboravimo u šta smo se nekad kleli.
Možda je vrh svijeta tamo odakle gledamo zalaske sunca. Možda na tom mjestu život tek počinje, kradući se od svoje pređašnje faze. Možda se na tom mjestu sve završava i počinje da pliva uzvodno, da nas bujica rijeke života ne sunovrati prije isteka roka trajanja. Možda je život baš zbog toga lijep jer nas neprestano tjera da plivamo! Možda je dobar baš zato što osjećamo njegovu težinu pritiskanja sve dok nam ne porastu krila. I kormorani polete kad im prijeti opasnost! Možda je opasnost ta snaga koja nas čuva od svakog zla i tjera nas da letimo prema svom dobru! Život uistinu još niko nije preživio. Volimo se i prenosimo tu zarazu za koju ne treba tražiti lijeka!
Mjerilo vrijednosti nije u čovjeku već u prirodi.Kad to shvatimo, neće nam biti potreban neko ko bi ocijenio naš rad i znanje. Priroda će nam odati najviše priznanje i pružiti zahvalnost i nagradu za razumijevanje i usklađivanje sa njenim zakonima. Bićemo zdravi, dugovječni i svjesni svakog trenutka svog bitisanja na zemlji.
Kada shvatimo da bol ne postoji, već da je to odsustvo skladnosti, onda naučimo da je život dobar i da nam ništa drugo ne preostaje nego da volimo.
U svemu su granice dalje od onoga gdje mi mislimo da su, treba umjeti doći do krajnosti i produžiti.
Nekad, kao pjesnik, razmišljam da li život može stati u jednu pjesmu? Može. Možda čak i u jednu riječ, simbol, uzdah, jecaj, treptaj suznog oka, pogled, osmijeh, dodir... ništa na svijetu nije toliko tanano, a toliko moćno kao život.
Kažuda je jednostavnost najveća životna mudrost, iako je neko posjeduje,kažu da nije mudar, nego je srećan.
Samo zli ljudi ne mogu da shvateljepotu i dobrotu, oni smatraju da treba drugog čovjeka protjerati da bi oni mogli uživati sami sa sobom. Svakom je njegov krst u srcu, a zavičaj tamo gdje ostavlja vrijeme koje mu je Bog podario.
Život je sastavljen od želja, njihovih eventualnih ostvarenja i prilagođavanjatekućem sistemu vlasti. Zašto da bude jednostavno kad može biti komplikovano!?U tome jeste povećana doza straha koja remeti, jer jenametnuta kao pravilo igre i narod ćuti jer se navikao prilagođavati. Oni koji se bune samo daju više povoda i razloga da takvo stanjepotraje. Nažalost, pretrpani smo željama sa sve manjim izgledima da nam se ostvare, a sa sve većim šansama da se uskladimo s linijom koja vodi u propast, a tamo će nam biti kraj, ne kad budemo željeli, već kad đavo odredi.
U ovom svijetu sam sa onim što činim, nisam sa onim što želim. Jedno je odrediti smisao životu, a drugo pronaći oblik i način za usklađivanje.
Suprotnosti se privlače u dijeljenju i samim tim se množe. Još jedan dokaz da ljubav nema granice. Koliko smo na zemlji – toliko smo i na nebu. Ne znam zašto se ljudi plaše da će neko drugi da padne; pazimo samo na svoj pad, jedino na taj način ćemo pomoći i onima koji nisu sigurni u sebe da se održe.
|
