detalj slike: KRK Art dizajn

OVO JE PRIČA O SREĆI

Nije kasno, živjećemo i opstati dok je Božije pomoći, dok je sreće, zdrave porodice, ljudstva u čovjeku i ljubavi, vjerovali ili ne, ima nade.

Sve dok ima ljudi i mjesta kojima se vraćamo i gdje se osjećamo dobrodošli ne može nam ništa brzina današnjeg života i sve ono tužno i nesrećno što teško vrijeme nosi i o čemu nećemo da ne pokvarimo ovu priču, i da ne isprljamo ko suza radosna čiste ljude i priče.

Kada sam prvi put prošle godine sa kolegama iz Turističke organizacije u kojoj radim otišla na katune podno Kuka na Volujaku znala sam da ću ponovo doći. Nije važno s kim (ustvari kad malo razmislim, važno je), ni koji je povod kod Grčića, na katune se dolazi prvi put sa namjerom, a svaki sledeći srcem jer ono najljepše, najiskrenije, najbolje i čistije ova porodica živi, diše i prenosi na namjernika, a i na slučajnog putnika, planinara, turistu.

Žena, majka, planinka, stub, osmijeh da kako može stati sve u jednu riječ u jedno ime zvalo bi se Daca, ta divna plemenita žena koja miriše na Bogorodičinu travu- kantarion sa Volujak i na čisto, je primjer sreće u porodici. Ova žena je najveći patriota sa svoje četvero djece, četiri sina, ponos doma, plemena i roda. Djeca koja je sa ljubavlju gledaju i bez da im iko kaže trče da joj pomognu u običnim ali i zahtevnijim poslovima na Katunu.

Sloga, rad, red i ljubav, dom Mladena i Dace Grčić čini posebnim, nekako sve sa osmijehom.

Mladen i brat Rastko ljudine. Dobronamjernost ovih ljudi se osjeti da u momentu pomisliš da ste rod rođeni.

Evo drugu godinu istjeraju stoku na katun, krave, telad, junad, ovce, koke, pse čuvare i od juna do kasnog oktobra su tu ispod Kuka na Volujaku. Stoka se skoro i ne čuva, vode ima na Jagodinom jezeru, a trave na svim padinama planine. Proizvodi koje skupe od krava i ovaca mlijeko, sir, kajmak, surutku prodaju skoro pa nevjerovatnom brzinom i sama činjenica da za odličan  domaći proizvod ne treba reklama jer  kvalitet najbolje nađe kupca. Ovi ljudi su najbolji ambasadori i predstavnici nase opštine u prezentaciji zdrave hrane i zdravog života. Daca često pomaže na planinarskom domu Volujak na Papin dolu kada se kod silnih domaćina koji znaju za rad, red i disciplinu skupi više planinara što opet govori o tome kolika je snaga ove žene.

Od Čemerna do Papina dola je korektan makadamski put potpomognut asvaltnim trakama na stranama gdje je teško izaći. Grčići imaju obećanje od lokalne zajednice da ce popraviti put i na taj ničin im omogućiti prilaz Katunu u kišnim danima.

Da postoje ljudi koji prepoznaju i osjete ko je najbolji promoter i predstavnik jedne opštine primjer je gospođa

Gordana Radovanović-Slow food convivium Trebinje Hercegovina, koja nas je i ovaj put okupila u posjeti kod Grčića. Ova svestrana žena, profesor francuskog i italijanskog jezika iz Trebinja i predstavnik udruženja za promovisanje, podršku i promociju autohtonog proizvoda naše regije je došla sa ekipom da naprave prilog o Katunu i trebalo je samo da dođemo i da izgleda da smo svi jedna velika porodica. Čast mi je i radost bila provesti dan sa domaćinima i sa gostima Gocom, Ilijom, Biljom, Keletom, Radošem, Katarinom i Nikolom. Ljudi, beskrajno hvala 

O Dacinim jelima, mladom kajmaku, torotanu, cicvari, domaćem hljebu imala bih pisati do sutra. Znam samo jedno, da u životu nisam vidjela tepsiju "na metar" punu krompira, povrća i mesa.

Na kraju, dobri moji, do neke nove priče budite zdravo i odite na katune po kajmak, sir, surutku ili na čašicu razgovora. Ovi ljudi ce vas dočekati kao svoje najmilije, jer su zaista takvi, dobronamjerni i srećni.

PODELITE OVAJ TEKST NA: