O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Razgovori


MIODRAG JAKŠIĆ: UMETNOST JE VANVREMENSKA KATEGORIJA

Branka Selaković
detalj slike: KRK Art dizajn


MIODRAG JAKŠIĆ: UMETNOST JE VANVREMENSKA KATEGORIJA

 


Bilo da pratite arhitekturu, likovnu umetnost, književnost, sport ili ste ljubitelj radio i televizijskih emisija koje se bave dijasporom zasigurno ste čuli za Miodraga Miću Jakšića.
Diplomirao je arhitekturu, a decenijama se bavi umetnošću – slikarstvom i poezijom. Napisao je više od dvadeset knjiga: ''Jedna od druge'', ''To, dobro drvo'', ''Svoj položaj na nebu'' i druge. Osnovao je Umetničku grupu ''Arte'' koja okuplja na stotine umetnika iz celog sveta. Miodrag Jakšić je direktor Beogradskog festivala kantautora ''Kantfest'', Međunarodnog književnog festivala ''Inđija Pro Poet'' i Beogradskih susreta pisaca. Na imanju njegove porodice u Krčedinu organizuje se međunarodna likovna kolonija. Za svoj profesionalni angažman dobio je više značajnih priznanja, a dela su mu prevedena na desetine jezika.
U ovom razgovoru Miodrag Jakšić govorio je o svom radu u kulturi i medijima, dijaspori i umetnosti.


Миодраг Јакшић



Književna radionica Kordun - Branka Selaković. Beograd, 26.08.2022.


Neumorni ste na polju promovisanja kulture, naročito umetnika koji stvarajuu dijaspori. Sa kakvim izazovima ste se suočavali tokom svih ovih godina?
 
Svaki dan u životu čoveka je novi izazov, ali i božji blagoslov. Svaki doprinos nečemu novom i dobrom, susret je sa sobom samim u sopstvu traganja. Doprineti opštem, dobrom, malim, ličnim tvorenjem jednak je pronalasku nekog naučnika,  prepoznavanje poverenja među sagovornicima, budućim saradnicima, sabesednicima, mogućim partnerima, je osnov uspeha u ostvarivanju kvalitetnog odnosa i programa.
U pripremi je Šesti međunarodni književni festival Inđija Pro Poet, koji se održava od 8 do 13. septembra uz učešće više od 40 književnika, književnih prevodilaca i kantautora iz sveta, uz učešće i stvaralaca iz Srbije. Ove godine po prvi put na festivalu imaćemo kao učesnike pisce iz Egipta, Indije, Meksika ili Bangladeša, na primer, te nam se otvaraju novi prostori saradnje u razmeni promocije književnosti raznih naroda u svetu. Moja Petnaesta međunarodna umetnička kolonija u Krčedinu, od 25. do 28. avgusta, ove godine mi je veoma važna jer je jubilarna, i na neki način biće veoma svečana, sa zlatnim priznanjima za učesnike iz prethodnih godina koji su ostavili najveći trag u Krčedinu ali i sećanje na na one velikane koji su prerano otišli sa ovog sveta a bili su apostoli našeg krčedinskog okupljanja, kao što su Raša Popov, Milovan Vitezović, Slobodan Rakitić, Milutin Dedić, Merima Njegomir, Marko Nikolić i drugi. Objavili smo romane Vere Raičević Šćekić i Arsenija Božovića. Pripremam još jednu knjigu jednog sjajnog škotskog publiciste… Presrećan sam što sam bio urednik i što su dve moje ilustracije u knjizi „Gradovi umetnosti“ sjajne Aleksandre Radaković. Nedavno sam se vratio sa ovogodišnjeg velikog međunarodnog pesničkog festivala „Kapija poezije“ u rumunskoj pokrajini Karaš Severin, a krajem godine ću u Istanbulu primti prvu nagradu na međunarodnom festivalu za najbolji poetski spot na svetu. Nagrada podrazumeva i štampanje knjige na turskom i engleskom, tako da se radujem svemu tome i pripremam pesme za taj moj izbor na turskom jeziku. Nakon Istanbula učestvovaću na velikom književnom simpozijumu i festivalu poezije u Indiji, a posebnu čast domaćini su mi učinili jer će organizovati moje književno veče u rodnoj kući Tagorea u Kalkuti, što me posebno raduje. Radim redovno svoje emisije na radiju i televiziji, a na društvenim mrežama emitujem svoje video zapise „Male tajne velikog Beograda“, snimam film o Đuri Jakšiću… Ukratko to su mi umetničke okupacije ovih dana.
 
Koliko saradnja među umetnicima iz Srbije i dijaspore utiče na promenu slike o našem društvu, naročito kod mlađih generacija?
 
Neophodna je stalna i redovna saradnja svih umetnika, bez obzira na mesto trenutnog boravka, bez obzira na državne granice, veru, naciju… Umetnost natkriljuje sve podele i razlike. Univerzalnost umetnosti sastoji se od prisvajanja svih najboljih tradicionalnih vrednost iz svih kultura i njihovo prilagođavanje modernosti sadašnjice. Čovekovo oko danas prati čovekov um, koji stvara neverovatne nove izume, a oko stalno traži potrebu da pronađe nepronalazivo i dokaže nedokazivo – šta je to lepota. Zato je umetnost vanvremenska kategorija. Nedokučiva varka, sigurna luka, podjednako. Moje merilo stvari prihvata sve ljude, stvaraoce, koji u sebi nose ovakve kriterijume i vrednosti, za saradnju. Naši ljudi iz dijaspore su neotuđivi deo srpskog korpusa. Srpska konstanta i temeljni steg.
Na Radio Beogradu 2 sam dve godine uređivao i vodio emisiju „Beskrajni plavi krug“ a na televiziji Studio B uređujem i vodim emisiju „Srbi širom sveta“. Oba ova formata i radijski i televizijski, rade upravo na promociji i popularizaciji naših ljudi, naših stvaralaca, koji žive van granica Srbije. Sin mi odnedavno živi u Americi, snašao se, uklopio se u tamošnji način života, spoznao je razlike između dveju kultura, ali i značaj postojanja srpskih organizovanih udruženja i redovnih manifestacija, rad naše crkve i shvatio je koliki je bio značaj i moga rada u prethodnih trideset godina, u tom domenu, kada sam sem u medijima zastupao interese naše dijaspore i kao Pomoćnik ministra za dijasporu i kao državni sekretar za vere i dijasporu. Po njemu i sam uviđam koliko je bitno stalno unapređivati te veze, učešćavati kontakte, sarađivati u svim oblastima, dvosmerno se dopunjavati, biti iskren i odgovoran u ispunjavanju planiranih poteza…
 
Vaš angažman je od izuzetnog značaja, ali kod nas se neretko govori o nebrizi za umetnike i kulturu. Da li imate adekvatnu podršku institucija?
 
Nemam, ali ruku na srce i ne jurim nikoga za bilo kakvom vrstu velike podrške. Konkurišem gde procenim da ima nekih mogućnosti za pozitivan ishod, ako ne prođe, šta da se radi, idemo dalje. Mnogi programi se ne mogu izvesti bez novca, pa ako ga nema, onda nema ni tih programa. Druge pak aktivnosti ne iziskuju veća ulaganja i troškove, pa se oni izvode i održavaju uz ličnu blagodarnost. Opština Inđija podržava održavanje naše Umetničke kolonije u Krčedinu, i ja zahvaljujem beskrajno na tome. Ministarstvo kulture je nedavno podržalo moj projekat igrano-dokumentarnog TV filma o Đuri Jakšiću, u povodu 190 godina od njegovog rođenja. Počeo sam da snimam kadrove u Srpskoj Crnji i Kikindi…
 
Osnovali ste Udruženje ''Arte'', kao i Međunarodni književni festival ''Inđija pro poet''. Koje su bile ideje vodilje i iz kojih zemalja su pesnici dolazili u Srbiju?
 
Arte sam osnovao daleke 2007. godine, kako bih sa grupom prijatelja umetnika, rukovodio u potpunosti artikulacijom naših umetničkih i stvaralačkih ostvarenja.
Arte je svoju aktivnost usmeravao na izdavaštvo gde smo do sada obajavili više od 250 knjiga i diskova, zatim u organizaciju manifestacija u Srbiji i regionu (Kolonije u Krčedinu, Bazjašu, Temišvaru, Puli, Ližnjanu, Budimpešti, Topoli, na Rtnju, pa književni festivali ''Na Desankin dan'' u Vrnjačkoj Banji, Festival poezije i vina u Šumadiji, Pro Poet u Inđiji, Dani srpske kulture u Istri, Dani srpske kulture u Parizu, Dani srpske kulture u Milanu...), zatim smo veoma bili angažovani da našim članovima slikarima i vajarima obezbedimo izložbe u galerijama Srbije i širom svta, pa smo što kolektivno, što pojedinačno, izlagali u Moskvi,  Varšavi,  Zagrebu, Skoplju, Parizu, Njujorku, Budimpešti, Mariboru i mnogim drugim svetskim gradovima i u velikom broju naših galerija po celoj Srbiji, a to se odnosi i na veliki broj književnih večeri i promocija knjiga naših izdanja i naših članova koje smo organizovali. Nema broja svih tih događaja... Radili smo na afirmaciji poezije kroz objavljivanje godišnjih zbornika ''Arte stih'', raspisivanjem konkursa i štampanja zbornika ''Poezija i vino'', pa konkursa za najbolji neobjavljeni roman koji smo zatim objavljivali i promovisali autora. Činili smo dosta i činimo za promovisanje samih autora putem medija i držimo da je važno da sami stvaraoci imaju priliku da u živom programu prenesu svoja umetnička stremljenja širokom gledalištu. Mnogo je aktivnosti Arte uradilo, mnogo je velikana prošlo kroz ovu našu umetničku grupu, a mnogima od njih Arte je bilo odskočna daska za uspon u svetu umetnosti, kao što su pisac Stefan Tićmi, dizajnerka Ana Babić koja je formirala brend Škrabac, romansijerka Angelina Petrović i mnogi drugi... Potporu za naš rad davali su nam velikani poput Bore Đorđevića (čiji smo i ekskluzivni izdavači njegovih knjiga), pa Radomira Mićunovića, slikara Petra Omčikusa i Milutina Dedića i drugih.
 
Veliku pažnju javnosti privlači i umetnička kolonija u Krčedinu koja je na mapi istaknutih slikara.
 
Već sam u prethodim odgovorima pominjao Krčedin i Umetničku koloniju koju tamo organizujem, to samo po sebi govori da mi je Krčedin i Srem u njemu, u srcu samom. Rekoh da mi je ovogodišnja krčedinska svetkovina voma vežna jer mora, kao jubilarna, biti i svečarska. Na njoj su učestvovali sve sami velikani umetničke scene Srbije, regiona i šire, a ove godine tu će biti Pero Zubac, Dragan Stojkov, Mića Trnavac, Stojan Milanov, Janoš Mesaroš i više od 60 slikara i vajara... Otkrivamo ove godine bistu Mike Antića na našem umetničkom imanju u Krčedinu, kao i legat Mihaila Todorovića Kepe, pa nakon galerije, biblioteke, dve scene za programe i otvorenog ateljea „Milan Kečić“ upotpunjujemo naš umetnički prostor, kako bi umetnici imali što bolje uslove i inspiraciju za rad.
Prvu koloniju u Krčedinu održali smo 2008. godine, kada sam majci i ocu, predložio da u očevoj rodnoj kući u tom bajkovitom sremskom selu, gde su se mama i tata vratili da žive nakon penzionisanja, da umesto domaćih životinja i povrća, gajimo umetnost. Tako je krenulo i sada ti plodovi umetnosti sami po sebi dolaze.
 
Autor ste i voditelj emisija posvećenih našim umetnicima u svetu koje se emituju na televiziji Studio B i Radio Beogradu. Da li ovdašnje gledaoce interesuje kultura, ali i kakve su reakcije umetnika kada ih ugostite?
 
Polazim od sebe – kultura i umetnost su najvažnije oblasti čovekovog života, pa na taj način kreiram i svoje autorske emisije, koje su okrenute ka našim ljudima iz sveta, tačnije promovišu njihov rad i njihove aktivnosti. Emisije su aktuelne samim tim što svake nedelje imam priloge sa umetničkih i kulturnih manifestacija i događaja koje naši ljudi priređuju širom sveta, a takođe ugošćavam naše umetnike iz sveta u studiju i sa njima razgovaram o aktuelnostima, o njihovom radu ali i delatnostima naše srpske zajednice u gradovima i državama odakle dolaze. U svetu je mnogo naših uspešnih ljudi i koristim svaki prostor, svaki prozor koji može da se otvori, u medijima, u javnim prostorima, na društvenim mrežama, da predstavim to njihovo blago i taj srpski entuzijazam koji buja diljem naše planete.
 
Vi ste pesnik i slikar, a nekada se to i zaboravi pored svih festivala i susreta koje organizujete. Da li imate vremena za svoj umetnički rad?
 
Trudim se da pronađem to vreme, koje svim umetnicima stalno nedostaje. Organizacione aktivnosti uzimaju čoveku mnogo vremena i odnose neke inspiracije koje nastaju u trenu čovekovog nadahnuća, a on je tada u birokratskim ili administrativnim procedurama i ne uspe da ih udahne i stvori od njih delo i to se meni veoma često dešava. Više bih radova nastalo, ali ja se ne žalim, izabrao sam put i stvaraoca i organizatora i producenta, i to uporedo guram… Pišem, radim, završavam jednu zanimljivu dramu i na dnevnom nivou dopunjujem svoju knjigu o korifejima srpske Vojvodovine, prostora mojih predaka. Radim veliki TV serijal o arhitekturi Beograda a do kraja oktobra a očekujem da ću završiti i dokumentaro igrani film o Đuri Jakšiću, u povodu 190 godina od rođenja ovog vrsnog slikara i pesnika, pa da TV premijera bude 16. novembra na dan njegove smrti. Poezija mi je ove godine nekako po strani ostala, ali njoj kad se pojavi trenutak, ona će kao svitak u magnovenju senke, pokrenuti bujicu stihova, to ne brinem. Mi se tako i odnosimo jedno prema drugom. Poeziju poštujem kao kraljicu književnosti i ne diram je kad za tim nema potrebe, kad inspiracija nije prisutna, kad su muze daleko ili kada je život previše lep te poeziju ne traži. No, nađemo se mi vrlo lako, pa bujicom reči iz sebe osvojim stvarnost i dodam joj šarm poetike.


Миодраг Мића Јакшић . отварање 15. јубиларне међународне уметничке колоније Крчедин 2022. Фото: Зоран Вујновић






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"