O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


INDIJANCI I ESKIMI KANADE

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


INDIJANCI i ESKIMI KANADE
(Kratak istorijat i tradicije)




Indijanci (Indigenous people) i Eskimi Kanade vode poreklo iz Sibira, Kine i Japana. Doselili su se na tlo Kanade u periodu između 50.000 i 30.000 godina, prelazeći Beringov moreuz, koji je tada bio zaleđen. Život na tlu Kanade zasnovali su u predelima Aljaske (Alaska), Jukona (Yukon Territory) i Severo-zapadne teritorije (North Western Territory).
Tokom više vekova, sve do doseljavanja Evropljana, zadržali su svoje običaje i jezik. Sva njihova plemena imala su nultu krvnu grupu (0). Krvne grupe (A), (B) i (AB) kod Indijanaca i Eskima nisu postojale. Krvna grupa (A) vodi poreklo sa Kavkaza, a grupa (B) iz Afrike. Živeći u različitim klimatskim uslovima razvili su i svoju odgovarajuću kulturu življenja. Indijanci sebe smatraju idealistima, a Evropljane materijalistima. Dolaskom Evropljana Indijanci su sa njima započeli trgovinu krznima. Francuzi su se prema Indijancima odnosili prijateljski, dok su Englezi prema njima bili veoma surovi. Indijanci su i Engleze u početku prihvatali prijateljski, a Englezi su im doneli male boginje i grip, čime su ih brojno prepolovili. Indijanci nisu rado prihvatali ni evropsku religiju.
Budući da su Indijanci prvi naselili predele Kanade, otuda su i nazvani ‘’Prvi narodi’’ (First Nation). Dolaskom Kolumba na tlo Amerike, mislio je da je stigao u Indiju, pa je domorodce nazvao Indijancima. Od doseljavanja Indijanaca na tlo Amerike oni su bili usmereni isključivo na lov i ribolov, a oni koji su naselili prerijske predele lovili su bizone. Tada je u Kanadi bilo oko šest miliona bizona, a danas ih ima samo toliko da opstanu kao vrsta. Meso bizona Indijanci su koristili kao sveže i sušili ga na suncu, za zimu, a kože su sušili razapete na kružnim ramovima. Osušene kože koristili su za izradu odeće. Tokom sušenja koža noću su ih unosili u vigvame (Wigwam). Od poljoprivrednih kultura gajili su kukuruz, pasulj, tikvice i duvan. Skupljali su šumske plodove i brali bobičasto voće. Naselja su grupisali po porodičnim grupacijama, pretežno su živeli u vigvamima. U brakove su stupali dosta rano, devojke u doba između 13 i 15 godina, a dečaci između 15 i 20 godina. Imali su i dosta dece, ali im je smrtnost bila dosta visoka. U slučaju smrti supruge, muž je nastavljao da živi sa njenom sestrom, ukoliko ju je imala, i obrnuto, u slučaju smrti muža, supruga je nastavljala da živi sa njegovim bratom.
Odeću su Indijanci i Eskimi pravili od životinjskih koža, a igle su pravili od kostiju. Inuiti su na krajnjem severu leti živeli u šatorima, a zimi u iglu. Muškarac se kod Eskima mogao oženiti tek kada je znao napraviti iglo. Indijanske poglavice (Chief) donosili su odluke na zajedničkim skupovima, Plemićkim saborima. Indijanci i Eskimi razvili su sopstvenu kulturu i umetnost pravljenja predmeta od grnčarije, korpi, kanua, obrade kamena, drveta i kostiju. Od muzičkih instrumenata koristili su bubnjeve i flaute. Indijanci mešane krvi, otac Evropljanin, a majka Indijanka, nazivaju se ‘’Metis’’, kao novija rasa Indijanaca. Prvi Metisi u Kanadi i Americi pominju se od 1600 godine i od tada im je broj u znatnom porastu.
Eskimi, kao i Indijanci, doselili su se iz istih predela, preko Beringovog moreuza i oni žive na krajnjem severu Kanade. Veoma su tolerantni narodi, jezik im je Eskimo-alent (Eskimo-Alent) i Inuktitut (Inuktitut). Naselja su im grupisana u po oko 500 do 1000 stanovnika. Zbog velikih hladnoća tamo gotovo da ne raste nikakvo drveće, već samo žbunje. Eskimi pretežno love foke, jelene, karibu, ribu, pa i medvede. Vrlo su inventivni u obradi kamena, kože i drveta. Eskimi sa Evropljanima nisu imali kontakta sve do 18 veka. Danas veliki broj Eskima živi u modernim naseljima, rade za platu, ali i dalje love, ali pri tome koriste snoumobile i motorne čamce. Ishrana im se pretežno bazira na mesu divljači i ribi.
Dolaskom Evropljana u Kanadi je živelo oko 60.000 Eskima, ali su ih Evropani ubrzo prepolovili, bolestima koje su im oni doneli, prvenstveno boginjama i gripom. Danas u Severo-zapadnoj teritoriji živi nešto preko 41.000 Eskima. Na Grenlandu ih ima oko 44.000 i u Sibiru oko 1000. Eskimi, kao i Indijanci, leti pretežno žive u šatorima, a zimi u iglima. Savremeni Eskimi Kanade danas govore Engleski, a na Grenlandu danski i u Siburu ruski.
Indijanci u Kanadi žive u 630 naselja i govore 50 plemenskih jezika. Algonkin Indijanci žive na predelima od Njufaundlenda do stenovitih planina. Najviše ih je oko jezera Manitoba i oko Red Rivera. U istočnom delu Severo-zapadne teritorije (NWT) žive Irokien plemena. U konfederaciji su sa Mohavk (Mohawk), Oneida (Oneida) ,Onendaga (Onondaga), Kajuga (Kajuga) i Seneka (Seneka) plemenima. Indijanci plemena Den (Dene) pretežno žive u Severo-zapadnoj teritoriji, od Aljaske do Istočnog Nunavuta. Govore Dogrib jezik. Po lingvističkoj grupi jezika pripadaju Atabaska narodu. Den Indijanci imaju pet plemena: Dogrib (Dogrib), Čipavajan (Chippewayan), Južni robovi (Southern Slavery), Severni robovi (Northern Slavery) i Lus Lušu (Luse Loucheux). Indijanci plemena Kri (Cree) najviše žive u Vinnipegu (Winnipeg), imaju crne oči, žene su im veoma lepe i šarmantne, i veoma su proporcionalne građe. Kri Indijanci su veoma gostoljubivi i dobre naravi. Izvanredni su majstori u pravljenju kanua.
-Tragedija Indijanaca počela je oko 1800 godine, masovnim doseljavanjem belih ljudi iz Evrope, kojom prilikom beli čovek im je doneo alkohol i bolesti.
- Od poznatih indijanskih poglavica najčešće se pominje Šoni Tekamsi (1768-1813) (Shawnee Tecumseh), po krvi Kri Indijanac, postao je veliki ratni vođa u ratu za vreme američke revolucije 1812 godine.
- Indijanci su prva prava ostvarili 1755 gdine.
- Prvi predsdnik Kanade Džon Mekdonald (John McDonald) osnovao je 1873 godine ‘’Maunti policiju’’ (Mountie police) koju su Indijanci prihvatili sa poverenjem.
- 1876 godine U Kanadi je ustanovljen prvi indijanski akt.
- Prava Indijanaca su garantovana konstitucioim aktom 1951 godine.
- Od 1978 godine Den Indijanci su stekli prava kandidovanja za pozicije u federalnoj vladi Kanade.
Dans u Kanadi 54% Indijanaca žive u urbanim sredinama. Najviše ih je u Vinnipegu, oko 69.000 (oko 10% od populacije Vinnipega). U Edmontonu ih je preko 52.000, u Vankuveru preko 40.000, u Torontu oko 27.000 itd. Ali i dalje veliki broj Indijanaca žive u rezervatima, preko 400.000. Indijanci u Kanadi ne plaćaju taksu. Nedaleko od Saskatuna (Saskatoon) nalazi se Vanuskevin (Wanuskeween) muzej, u kome se prikazuju eksponati koji potiču od preko 10.000 godina. To mesto Indijanci plemena Kri smatraju ‘’Životom u harmoniji’’. U načešćoj upotrebi jezici Indijanaca su: Algonkin, Atapaskan, Eskimo-alent i Irokien jezik.
Karakteristične slike Indijanaca i Eskima







PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"