O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


RAIFFEISEN BANK

Đorđo Vasić
detalj slike: KRK Art dizajn


RAIFFEISEN BANK

 

Da globalizacija i bankarsko ojađivanje čovjeka nemaju granice i da svoje pipke mogu da ispruže i do jednog živopisnog sela u Bosni, tačnije u Federaciji, pokazuje primjer nekada uzornog domaćina Ranka B., koji je, zaveden i namamljen, a pritisnut jadom i besparicom, uzeo kredit od 5600 konvertibilnih maraka od Rajfajzen banke - dok se ne snađe i dok ne dođu bolja vremena, kada je namjeravao da sve pošteno vrati.

Ta finansijska injekcija donijela je privremeno olakšanje i njemu i njegovoj mnogobrojnoj porodici, ali pare kao pare – troše se brzo, pogotovo kad čovjek nema prihoda i troši samo pozajmljeno, a Ranko B. ih nije imao, mislim prihode, pošto je već bio zašao u šestu deceniju, a takvi teško ili gotovo nikako ne dobijaju poslove i veoma teško zarađuju.

A Rajfajzen banka, kao i svaka banka – počela je da pritišće nekada uzornog i poštenog domaćina da vrati ono što mu je pozajmila. Čak štaviše, te opomene su sa svakim mjesecom sve više dobijale prijeteći, gotovo osioni ton. Njemu su se od čitavog tog nerazumljivog jezika najviše u pamet usijecale riječi: zatezna kamata, prisilna pljenidba, zatvorska kazna.

Ranko je počeo iz dubine svog poštenog srca da mrzi Rajfajzen banku. Prolazile su mu kroz glavu teške misli, a nerijetko je nesvjesno i jedva čujno mrmljao: „Banditi, fukare, gulikože, sjecikese.“ Čak je i glavu okretao u stranu kad naiđe pokraj tog modernog objekta zatamnjenih stakala i živopisnog natpisa Raiffeisen Bank.

A onda, jednog jutra, nakon još jedne neprospavane noći, Ranko je odlučio da jednom i zanavjek raskrsti sa Rajfajzen bankom. Da skine s grbače lakomisleno uzetu pozajmicu i da više nikada nogom ne Prekorači ni njen prag, a ni prag bilo koje druge banke. No, prije toga je morao da vrati dug. I, kao što rekoh, Ranko se, pun gnjeva i nemoćnog bijesa, raspitao i od pouzdanog prijatelja čuo da jedan, uzgred rečeno, nekršteni novokomponovani „parajlija“ iz Federacije, otkupljuje zemlju očajnih i namagarčenih od Rajfajzen banke, a i svih drugih banaka - i to za keš.

Da, i Ranko se tada sjetio djedovine i već zapraloženog imanja u svom rodnom selu koje je od pamtivjeka bilo srpsko, o čemu je svjedočilo pravoslavno groblje i omalena crkva trošnog krova i nakrivljenog krsta. No, pošto su muka i lakomislenost – brat i sestra, Ranko je nekrštenom parajliji prodao cjelokupno imanje za iznos duga uzetog od Rajfajzen banke - za 5600 konvertibilnih maraka. I da zlo bude veće, prodao je sa djedovinom i grobove svojih predaka koji su se nalazili u sjeni omanjeg šumarka pokraj kojeg je proticao bistri potok.

Nekršteni parajlija je ubrzo nakon olako stečene imovine ogradio Rankovu djedovinu i kupio ogromno stado ovaca koje sada slobodno pasu, janje se i uživaju u blagodetima bujnih pašnjaka nekadašnje Rankove djedodivne.

A Ranko? – on sada za velike pravoslavne praznike, kad se obilaze grobovi upokojenih, dođe do ograde svog nekadašnjeg imanja, svoje djedovine, i sa suzom u oku, naslonjen na ogradu, dok u ruci drži svijeću drhtavog plamena, posmatra bijelo stado koje, kako mu se čini, svake godine biva sve veće i veće, i misleći na Rajfajezen banku i nekrštenog parajliju mrmlja jedva razgovjetno: „Banditi, fukare, gulikože, sjecikese.“




PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"