O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


LEPTIRSKA LJUBAV U VASIONI 9

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


LEPTIRSKA LjUBAV U VASIONI-9



POGLAVLjE 18


Mesec dana po povratku iz svemira njihov život se normalizovao. Danijela i Danijel su bili zaljubljeni, provodili su većinu vremena sa svojim bebama, on je išao na posao, dok je ona čitala knjige i časopise o obrazovanju i ponašanju dece. Dojila je Svemira i Veneru, dobro su napredovali, a porodica je bila srećna. Kada je dr Anastasija Kristofer dolazila u posetu, Danijela ju je zamolila da ih drži što je moguće dalje od javnosti, jer više vole da žive normalnim životom. Čak i kada im bebe odrastu, žele da ih školuju kao i svako drugo dete, da ih šalju u redovne škole itd.


Zima je u Otavi, u proseku, kao i svaka, bila dovoljno hladna i duga, pa su njihove šetnje napolju bile relativno kratke. Neki dani su bili jako vetroviti, a onda su izlasci bili još kraći. Ali namera je bila da se deca što više klimatizuju.


Kada je stiglo proleće, dani su bili veoma sunčani i topli. Svuda zelena trava, lišće drveća koje je tek krenulo, cveće u parkovima i oko kuća je cvetalo, a ptice su letele svuda unaokolo. Sva priroda se probudila. Većina ljudi je bila u parkovima, deca su uživala u trčanju. Svemir i Venera su imali sedam meseci, još uvek u duplim kolicima, ali gledaju šta druga deca rade i šire ruke prema psićima unaokolo. Radnim danima Danijela i Erika ili Una šetale su decu u parkovima, a vikendom je to radio i Danijel. Takođe je uživao da ih šeta i razgovara sa njima. Oboje, mladih roditelja, razgovarali su sa bebama o različitim temama, iako oni još nisu bili u stanju da to pokupe. Znali su dok su govorili da će pre početi da govore i zapamtiti mnoge reči koje su slušali.


U maju 2045. Danijel i Danijela su zajedno proslavili njen rođendan. Te godine su bili posebno srećni što su imali tako lepa dva anđela (Svemira i Venera). Celo leto su proveli u Otavi, brinući o deci, dok je samo Danijel morao da putuje u neka mesta u Kanadi. Nekoliko puta je morao da poseti i Kanadsku svemirsku agenciju.


Kada su Svemir i Venera krenuli u prvu godinu, 1. oktobar 2045. godine, kod kuće su pripremili rođendansku proslavu, ali su u međuvremenu dobili poziv od vladinih zvaničnika, da bi praj mnistar Kanade želeo da ih ima u svojoj rezidenciji, i poziva ih sve u 24 Sussek Drive, u 16 časova. To je bilo iznenađenje, ali je prihvaćeno i pojavili su se tamo na vreme. Pošto novinske kompanije uvek prate događaje koji se dešavaju kod praj ministra, to je bila udarna vest za prvi oktobar. Gosti, Danijela i Danijel, bili su lepo obučeni, ali Danijela je posebno želela da njihovi „Vanzemaljci“ izgledaju lepo i ona ih je najlepše obukla. U to vreme, za svoj prvi rođendan, deca su tek počela da hodaju. Venera je malo bolje hodala, a Svemir je povremeno puzao i počinjao da hoda. To je bila posebna emisija za sve koji su prisustvovali, i za TV kamermane.


Početak oktobra je vreme svake godine kada lišće drveća pocrveni i priroda izgleda prelepo. Otava ima mnogo velikih parkova i šuma okolo, tako da je sve bilo predivno. I Venera i Svemir su počeli da izgovaraju prve reči, ona je bila malo ispred, kao devojčica, prvo je izgovorila „Mama i Tata“, a zatim „Baka i deda“. Bilo je još nekoliko reči u njihovom rečniku. Svi bliski rođaci su uživali u tome.


Pošto je Danijela još bila na porodiljskom odmoru, posle godinu dana, odlučili su da otputuju u Čerčil, uglavnom da bi deci pokazali medvede.


Čerčil (inuitski: Kuugjuak) je grad u severnoj Manitobi u Kanadi na zapadnoj obali Hadsonovog zaliva. Najpoznatiji je po brojnim polarnim medvedima sa nadimkom "Svetska prestonica polarnih medveda" koji su pomogli njegovoj rastućoj turističkoj industriji. Polarni medvedi mogu da teže i do 700 kg. Prosečna dužina odraslog medveda je 2,5 metara. Polarni medvedi hodaju brzinom od 8-16 km/h, a trče do 48 km/h.


Tundra Buggi Lodž nudi jedinstveno, impresivno iskustvo gde gosti mogu zaspati i probuditi se sa polarnim medvedima ispred prozora. Turisti redovno stižu u Vinipeg i prijavljuju se u Four Points Šeraton na međunarodnom aerodromu Džejms Armstrong Ričardson. Domaćin ih preuzima i vodi ranim jutarnjim letom za Čerčil. Po dolasku, prvo idu u Čerčilov muzej Eskima. Nakon doručka, gosti uživaju u ekskurziji na saonicama za pse koje organizuju lokalni čuvari pasa. Gosti zatim provode veče uživajući u ukusnoj domaćoj hrani, družeći se i posmatrajući noćno nebo sa polarnom svetlosti (ako vremenske prilike dozvoljavaju). Sledeći dan je usledio Tundra Buggi za celodnevne izlete u područje gde žive divlje životinje u Čerčilu. Na brodu je poslužen ručak u stilu piknika.


Šta je bilo potrebno spakovati za dolazak u Čerčil?

Zimske vindjakne sa kapuljačom

Dugačko donje rublje ili termalni slojevi

Pantalone za sneg/skije/vetar

Topli džemper i/ili dukserica sa kapuljačom

Tople rukavice/rukavice i tanke rukavice

Kapa, šal, grijač za vrat ili slična oprema za pokrivanje i zaštitu lica

Zimske čizme sa toplim gumenim đonom

Kamera i dodatne baterije za kameru

Unutrašnje cipele ili papuče za nošenje u hotelu.

Danijela je sve to pripremila za sve njih.


Organizatori turneje znaju da će većina ljudi koji putuju na sever da bi videli magiju Čerčilovih polarnih medveda to učiniti samo jednom u životu. Danijela i Danijel sa svoja dva „Vanzemaljaca“ bili su specijalni gosti sa skrivenim obezbeđenjem.


Prvi ljudi koji su se nastanili u području Čerčila i okoline učinili su to pre hiljadama godina. Veruje se da je područje Čerčila stotinama godina bilo sezonsko lovište. Artefakti kao što su prstenovi za šatore i štandovi za kajak pronađeni su u oblasti koja je ostala od naroda Pre-Dorset, Dorset ili Inuita. U ovom regionu živeli su i lovili različiti nomadski arktički ljudi. Narod Tule stigao je oko 1000. godine naše ere sa zapada, a kasnije je evoluirao u današnju kulturu Inuita. Indijanci plemena Dene su tu naselili oko 500. godine nove ere sa daljeg severa. Od pre evropskog kontakta, region oko Čerčila je bio pretežno naseljen domorodcima Čipevijana i Krija.


Evropljani su prvi put stigli u ovo područje 1619. godine kada je danska ekspedicija koju je predvodio Jens Mank prezimila blizu mesta gde će Čerčil kasnije biti izgrađen. Samo 3 od 64 člana ekspedicije su preživela zimu i vratili se jednim od dva broda svoje ekspedicije, ‘’Lamprei’’, nazad u Dansku. U moderno doba Čerčil je postao jedina kanadska arktička luka, a okeanska trgovina došla je u grad početkom 20. veka. Žito je bilo u fokusu većine trgovine, a železnička pruga Hadson Bei je završena 1929. godine, a prva pošiljka žita je obavljena 1931. godine.


Polarna svetlost može se videti skoro u bilo koje doba godine, iako je najbolje vreme januar i februar pošto je nebo obično vedro. Čerčil je okružen i tundrom i tajgom.


To je, iskreno, bilo veoma prijatno putovanje, kako za odrasle, tako i za bebe, koje su mogle da primete ljupke medvede. U povratku su se zaustavili u Vinipegu. Najnovija atrakcija Vinipega, koja je privukla i nacionalnu i međunarodnu pažnju, je Kanadski muzej za ljudska prava. Otvorena 2014. u blizini Forksa, zgrada ima jedinstven dizajn koji u najmanju ruku privlači pažnju, sa geometrijom i bojama zasnovanim na slikama kanadskog pejzaža.


Vinipeg je glavni grad Manitobe i geografski centar Severne Amerike. Grad se nalazi na spoju reka Red i Asiniboine River. Vinipeg je bio prvi grad na svetu koji je razvio broj za hitne slučajeve 911. Kraljevski balet Vinipega je najstarija kanadska plesna škola. To je ujedno i najduža kontinuirana baletska ustanova u Severnoj Americi. Umetnička galerija u Vinipegu ima najveću kolekciju savremene Inuitske umetnosti na svetu. Klizanje se odvija duž reka Red i Asiniboine u dužini od 8,5 kilometara. Vinipeg je sedište kanadske industrije žitarica. To je sedište jedine robne berze za žito u zemlji - Vinipeške robne berze. Univerziteti u Vinipegu uključuju Univerzitet Manitoba, Univerzitet Vinipeg, Kanadski menonitski univerzitet i Univerzitet Svetog Bonifacija. U Vinipegu se govori oko 100 jezika. Vinipeg je dom kanadskog Kraljevskog baleta Vinipega, Kraljevskog pozorišnog centra Manitoba, Vinipeškog simfonijskog orkestra i još mnogo toga.


Namera Danijela i Danijele je bila da im kako rastu deca žele da im pokažu najveći deo svoje zemlje, da im pokažu njenu lepotu, kao i značaj u kulturi i industrijskom razvoju. Želeli su da ih obrazuju kao važne građane Kanade, jer su, kao prve bebe rođene u svemiru. To je razlog zašto su ih rano počeli voditi na putovanja. Time su želeli da što više vremena provode u prirodi, da udišu svež vazduh, da plivaju, trče i šetaju, proučavaju prirodu. Dakle, nakon što su Svemir i Venera imali dve godine, porodica je skoro svakog vikenda odlazila u park Algonkin, pošto nije bio daleko od Otave.


Danijel i Danijela zajedno sa malom decom i bakom Erikom i/ili Unom, proveli su tri dana u Algonkin parku. Ko god da je sa njima u to vreme, provodio je dan istražujući park kanuom. Ovaj program je bio odličan izbor za one koji nemaju vremena za duže putovanje ili se možda ne osećaju sasvim spremni da krenu u šumu preko noći. Danijel i Danijela rentiraju kanu, vesla, prsluke za spasavanje, dobiju korisne savete za predloge ruta. Najbolji način da „upoznate Algonkuin“ je višednevno putovanje kanuom. Sa skoro 8000 kvadratnih kilometara divljine, preko 2000 kilometara kanu ruta i stotinama kilometara pešačkih staza, Algonkuin Park se ne može u potpunosti doživeti za samo jedan dan. Potrebno je mnogo dana, a možda čak i celo leto, da biste zaista upoznali „Park“. Danijel je takođe pecao i u isto vreme učio decu kako da pecaju. Svi su voleli prirodu i divljinu.



POGLAVLjE 19



Mali „vanzemaljci“, klinci, su rasli, igrali se raznim igračkama, automobilima, svemirskim brodovima, lutkama i svim ostalim stvarima koje su donosili roditelji, rođaci i prijatelji, kao i svi ostali. Bili su okruženi ljubavlju i srećom. Kada su imali tri godine, roditelji su ih stavili u vrtić. Roditelji Danijela i Danijel su zamolili osoblje vrtića da ih ne izlažu novinarima i TV ljudima, znajući ko su oni. Želeli su da rastu kao i svako drugo dete u zemlji. U vrtiću su deca stekli mnogo drugara svojih godina sa kojima su voleli da se igraju. Roditelji su prihvatali svaki poziv za rođendane druge dece, kao i pozivali druge u svoj dom kada su to imali. Roditelji druge dece su obavešteni da su to dvoje dece „vanzemaljaci“ sve vreme bila pod prismotrom tajnog obezbeđenja. Vaspitači u vrtiću nisu govorili drugoj deci šta su vanzemaljci, jer još uvek nisu razumeli šta to znači. Dr Anastasija Kristofer iz Kanadske svemirske agencije s vremena na vreme posećivala je vrtić, gledajući kako slušaju ostale. Igrala se malo sa svom decom i deca je vole.


U Algonkuin parku Danijel i Danijela su čuli o kanadskim slikarima. Među njima su bili Tom Tompson i Robert Bejtman. Tom Tomson, briljantni, pionirski kanadski umetnik rođen je u blizini Klermonta, Ontario, severoistočno od Toronta, 5. avgusta 1877. godine, šesto od desetoro dece koju su rodili Džon Tomson i Margaret Metison. Godine 1912. Tomson je otputovao u Algonkuin Park, mesto koje je trebalo da inspiriše većinu njegovih budućih umetničkih dela. Godine 1913. Tomson je izložio svoje prvo veliko platno, Severno jezero, na izložbi Društva umetnika Ontarija. Od 1914. do 1917. Tomson je proveo proleće i jesen skicirajući, tokom leta u parku Algonkin. Postao je stručni kanuista. Naslikao je sva svoja sada poznata platna Džek Pajn, Zapadni vetar i Severnu reku, između ostalih. Tom Tomson je umro negde između 8. jula, kada je poslednji put viđen, i 16. jula 1917. Uzrok smrti je zabeležen misteriozno kao slučajno utapanje. Tom Tompson nije bio član Kanadske grupe sedam, ali je sarađivao sa njima. Njegove najvažnije slike su: Šumski podrast, Džek bor, Džordžijski zaliv, April u Algonkin parku i Zapadni vetar. Njegove slike su izložene u Kanadskoj nacionalnoj galeriji u Otavi.


Robert MakKlellan Bateman (1930-kkkk) je kanadski prirodnjak, pedagog i slikar. Nakon srednje škole, pohađao je Forest Hill Kollegiate Institute u Torontu, Univerzitet u Torontu. Slike Roberta Bejtmana deo su realizma, likovne umetnosti i impresionizma. Na njega su uticali članovi Grupe sedam, kanadskog umetničkog pokreta s početka 20. veka. Skoro svi njegova platna prikazuju životinje u njihovom prirodnom staništu. Tokom svoje karijere, umetnost Roberta Bejtmana bila je predstavljena na više od 30 velikih samostalnih izložbi. Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama princa Filipa, princeze Grejs od Monaka i princa Bernarda od Holandije, kao i u stalnim zbirkama mnogih muzeja. Radio je po narudžbini za Svetski fond za divlje životinje, Kanadsku poštu, Odbor za trgovinu Toronta, Kraljevsku kanadsku kovnicu i Nacionalnu komisiju za kapital. Bejtman je dobio dvanaest počasnih diploma. On je svetski poznat slikar.


Danijel i Danijela su često posećivali Kanadsku umetničku galeriju, jer su voleli umetnost, posebno slike. Danijel je govorio: -Voleo bih da naša deca nauče mnogo o kanadskoj umetnosti i istoriji, samo da budu dobro obrazovana. Kao takvi biće dobrodošli svuda, kada porastu. Danijela se u potpunosti složila sa njim. Gde god da su putovali, prikupljali su informacije o mestima i čuvali ih zapisanim za kasniju upotrebu. Sa tim su se složili i njihovi roditelji koji su bili ponosni na svoje navike. Kada su Svemir i Venera imali pet godina, posle rođendana su otišli u Visler, želeći da provedu vreme na zimskom svežem vazduhu, dobrom za zdravlje dece. Znali su da će posle toga deca ići u školu i da će biti manje vremena za putovanja.


Visler, poznato skijalište, oduvek je bilo važno područje za zimske sportove. Selo je steklo široku međunarodnu pažnju 2010. godine kada je postalo jedna od lokacija za Zimske olimpijske igre 2010. godine. Oblast nudi skijanje svetske klase, hotele i restorane, kao i sve vrste drugih mogućnosti za rekreaciju na otvorenom i prelepe planinske pejzaže. To je najveće skijalište u Severnoj Americi. Planina Visler se sastoji od dva grebena, od južnog i Visler-Blekkomb. Ima nadmorsku visinu od 2.184 metra. Ukupan vertikalni pad je 1.530 metara i 1.925 ha terena za skijanje. Skijalište opslužuje ukupno 20 žičara; 2 gondole i više drugih. Postoji i dečja škola skijanja. Tu su Svemir i Venera uzeli časove za svoje prvo skijanje. Tu deca najbolje nauče da skijaju.


Danijel i Danijela su helikopterom leteli sa aerodroma Vankuver u Visler. Nakon deset dana provedenih u Visleru, „D&D” je odlučio da poseti i poznata kanadska odmarališta Nacionalni park Džasper, Banf i Luiz Lejk. Nacionalni park Džasper je najveći nacionalni park u kanadskim Stenovitim planinama, koji se prostire na 10.878 km2. Nalazi se severno od Nacionalnog parka Banf. Park obuhvata glečere, tople izvore, jezera, vodopade i planine. Divlji život u parku uključuje, karibue, losove, jelene, planinske divlje koze, grizlije, sive vukove i mnoge druge divlje životinje.


Park je osnovan 14. septembra 1907. kao park šuma. Jasperje proglašen kao UNESCO-vom svetskom baštinom 1984. godine. Glavni rečni sistemi koji potiču iz parka uključuju reke Atabaska i Smoki.


Vrući izvori Miette su stvoreni izuzetno toplim izvorom od 54°C. Veličina parka je 2.774.500 hektara i najveći je nacionalni park u kanadskim stenovitim planinama. Jasper je deo jednog od 15 mesta svetske baštine u Kanadi. Nacionalni park Jasper je dom za najmanje 82 vrste ptica pevačica. Ptice se mogu čuti kako pevaju u šumama, pružajući muzičku pozadinu za prirodne lepote ovog područja. D&D je posetio parkove: vodopadi Atabaska, kanjon Malinja, jezero Malinja, glečer Atabaska, piramida i jezera Patriša.


Nacionalni park Banf je osnovan 1883. godine, postao je prvi nacionalni park Kanade 1885. Danas je takođe deo UNESCO-ve Svetske baštine.


Nacionalni park Banf i Stenovite planine leže u srcu najlepšeg pejzaža. Tirkizno zelena jezera, vrhovi prekriveni snegom i glečeri su lako dostupni u ovom zadivljujućem parku. Dragulj parka je Lake Louise, gde zelene vode odražavaju okolne planine. Od Lake Louise do Jaspera je nezaboravna vožnja. Na južnom kraju parka nalazi se ljupki mali grad Banf.


Zimi je Banf takođe glavno područje zimskih sportova. Smešten u srcu parka, grad Banf i obližnje jezero Luiz imaju sve udobnosti i ulaze u kružne avanture. Okružen planinskim vrhovima, veličanstvenim Viktorijinim glečerom i blistavim smaragdnim jezerom Luiz, kultni hotel Fairmont Kateau Lake Louise nalazi se u Nacionalnom parku Banf, koji je na listi svetske baštine Uneska.


Jezero Morajn je jezero koje se napaja glečerom u Nacionalnom parku Banf, 14 kilometara od jezera Lejk Luiz. Nalazi se u Dolini deset vrhova, na nadmorskoj visini od približno 1.885 m.


Njegova plava boja je posledica prelamanja svetlosti od kamenog peska koji se taloži u jezeru na dnu. Banf se nalazi u klisuri, okružen visokim Stenovitim planinama, i malom rekom, velikom lepotom grada. Monumentalni hotel, izgrađen za kraljicu koja ga nikada nije posetila, impresivno stoji usred grada. Duboka dolina iza hotela, sa slikovitim planinama sa belim vrhovima iza njih, pruža poseban izgled koji se teško zaboravlja. Reka Bou teče kroz te uspavane lepotice i pridružuje se njenoj sestri Elbov reki u Kalgariju, šapućući dalje, o najlepšoj zemlji koju je priroda stvorila, Kanadi.


Uostalom, može se reći: Oni koji maštaju o raju ne treba da razmišljaju o nebu, treba da dođu da vide Aljasku i Banf. Aljaska, Emerald Lake, Lake Louise, Lake Moraine i Banff, zajedno, predstavljaju zemaljski raj.


POGLAVLjE 20



Godine 2050. Svemir i Venera napunili su šest godina. Mesec dana pre svog šestog rođendana krenuli su u školu. Škola je bila u njihovom komšiluku, a sa njima su bili i neki njihovi drugari iz vrtića. Prvog dana u školi sa njima su bili oba njihova roditelja, Danijel i Danijela. Kao i svi ostali roditelji, njihova dužnost je bila da upoznaju nastavnike i direktora škole, kao i potrebe školskog osoblja da upoznaju roditelje. Danijel je spomenuo direktoru da su mu deca rođena u svemiru i da još uvek imaju tajnog čuvara. Direktorka ih je sa zadovoljstvom predstavila, ali i obećala da osoblje škole neće širiti tu informaciju drugoj deci.


Tih prvih dana u školi Danijel je provodio više vremena sa decom, pokušavajući da im usmeri pažnju na neke važne stvari: -Sada ćete biti sa mnogo dece iz različitih porodica, počeo je on, i možete očekivati razna dešavanja u školi. Dok ste na času, pokušajte da budete strpljivi, slušajte svog učitelja i dajte znak kad god znate šta nastavnik pita. Kada odgovarate na pitanje nastavnika, budite koncentrisani i odgovorite tačno. Tada ćete dobiti bolje ocene. Dok ste u školskom dvorištu, na pauzama, biće dece koja žele da tuku druge. To su maltretiranja. Pokušajte da ih izbegnete u svim okolnostima. Nemojte im pokazivati svoje interesovanje za borbu. Čak i ako vas iz bilo kog razloga neko udari, recite to svom učitelju. Ta deca koja se maltretiraju u glavnom su iz porodica čiji su roditelji ili razvedeni ili na drogama, itd. Tako da ne mogu biti dobar primer drugima. Vi ste iz dobre, normalne porodice i morate biti dobri i uzorni prema drugima. Savetujući ih, rekao bi im oboma da pomažu jedno drugom, kao i drugima. Ti Svemire, kao dečak, ti si jači i treba da paziš na sestru sve vreme i da je štitiš kad god je potrebno.


I Svemir i Venera su mu sedeli u krilu i strpljivo slušali. Nakon toga Danijel je nastavio svoju priču o prvom kanadskom astronautu gospodinu Krisu Hedfildu, koji je postao jedan od najuspešnijih astronauta na svetu u svoje vreme. Danijel je nastavio:


-On je takođe služio kao komandant Međunarodne svemirske stanice, sprovodeći niz naučnih eksperimenata i nadgledajući hitnu šetnju svemirom. Ali pre nego što je postao astronaut morao je da prođe mnoge teške stvari, kao što je probni pilot, itd. Kao takav, Kris je nagrađivan mnogim medaljama i dostignućima. Bio je direktor NASA operacija u Star Sitiju, Rusija, i šef robotike u svemirskom centru Džonson u Hjustonu, SAD. Krisa je za status astronauta odabrala Kanadska svemirska agencija, ona sa kojom sarađujemo. Međunarodna svemirska stanica, u kojoj ste rođeni, upravlja Kanadskom rukom. Dakle, ako budete dobar učenik i vredno radite, svako može postići mnogo dobrih stvari. Možda ćete jednog dana možda i vi poželeti da odete u svemir, čak i da vidite svoje rodno mesto. Znate, ljudi pokušavaju da razviju mogućnost za život u svemiru, zato smo poslani u svemir da se vi tamo rodite, kao test za ljudsku rasu. Zemlja je već prenaseljena i ljudima je potrebno više prostora za sve nas. Znate, vi ili neko iz vaše generacije biste mogli biti poslani još dalje u duboki svemir, daleko od Zemlje. Nauka se brzo razvija. Srećno vama i vašoj generaciji!


Danijela nije obraćala mnogo pažnje na ono što je Danijel govorio deci. Uglavnom je bila zauzeta u kuhinji, spremala se za večeru za sve njih i spremala kadu za kupanje.


Svemir i Venera su hteli da idu u školu školskim autobusom, kao i većina njihovih drugara, pa je Danijel dogovorio sa školom gde da ga pokupe ujutru i vrate posle podne. Deca su uživala. Kad god bi se vraćali iz škole roditelji su ih pitali kako je bilo tog dana, a oboje su odgovarali:


-Bilo je dobro. Naučili smo to i to, i igrali se sa takvim i takvim dečacima i devojčicama. Nastavnici su nas nadgledali u dvorištu, tako da je sve u redu. Svaki dan pokazuju šta su naučili i šta su morali da urade kao domaći zadatak. I Danijela i Danijel su mogli da im pomognu, i to su redovno činili. Pored redovnih predmeta, nastojali su da im deca nauče više od života. Uče ih kako da praktično nose smeće, kako kod kuće, tako i dok šetaju. Kada su zajedno šetali Danijel bi uvek isticao one ljude koji bacaju smeće po parku ili ulici, kao lošu naviku. Rekao bi: - Vi nemojte to tako raditi, nikad. Uvek držite svoje smeće u džepu, a kod kuće imamo mesto za smeće i reciklažu, to znate. Zatim je objašnjavao kako se reciklirani materijali prerađuju i ponovo koriste.


Danijel je smatrao da je najbolji primer za obrazovanje dece praktičan rad roditelja ili nekih stručnjaka. Zato je, kad god je imao priliku, vodio Svemira i Veneru u neku fabriku, ili radionicu, da im pokaže kako se šta radi. Vodili su decu i na pijacu, na neke salaše, u zoološki vrt i na mnoga druga mesta. Kada su bili u poseti svojim roditeljima (Erika i Denis, Una i Majkl) vodili su decu u zoološki vrt Toronta, koji je bio veoma poznat, da im pokažu mnogo različitih životinja, pokazujući im šta svaka životinja jede i u kakvom okruženju žive. Svemira i Veneru naučili su da čitaju i pre nego što su krenuli u školu. Oboje su dobro govorili engleski i dovoljno dobro francuski. Čak su razumeli srpski, poljski i švedski, ali nisu mogli da govore ni jedan od tih jezika, tečno.


Danijel provodi deo svog vremena sa Svemirom pokazujući mu kako da koristi različite alate, ali da se ne povređuje i da ga ne boli. Venera je, kao devojčica, više bila zainteresovana za kuvanje i šivenje haljina za svoje lutke. Mama Danijela joj je pomagala kad god su bili zajedno u kuhinji. Svi su voleli zdravu hranu i hranu su uglavnom pripremali kod kuće.


Pored toga, i Svemira i Veneru roditelji, nastoje da nauče lepom ponašanju u različitim okolnostima, izražavajući da će svuda biti prihvaćeni kao takvi. Danijel ponekad poželi da im kaže: - Vi pripadate dobroj i poznatoj porodici, pa je to vaša obaveza. Pokušajte da budete najbolji. Ponosni smo na vas, pa moraju biti i ostali.


Danijela i Danijel su napredovali u svom poslu; imali su relativno dobra primanja, putovali mnogo više od mnogih drugih i dobro živeli. Roditelji su ih često posećivali, lepo se družili sa unucima. Pošto su prepoznati kao astronauti i roditelji prvih beba rođenih u svemiru, Danijel i Danijela su pozivani u mnoge zemlje da drže predavanja, ali su putovali samo kada im je to vremenski odgovaralo. Uglavnom u letnjem periodu, kada su deca bila van škole, putovala su u Rusiju, Englesku, Nemačku, Švedsku i Finsku, kao i u Japan i Kinu. Jednom su bili i u Srbiji i Poljskoj. Iz svake od tih zemalja poneli su veoma lepe uspomene, a njihova mala deca su stekla utisak da su građani sveta.


U školi su Svemir i Venera bili uzorni đaci, veoma dobri u ponašanju, omiljeni među prijateljima i dobri u učenju. Njihov učitelj je bio zadovoljan, i u mnogim slučajevima ih je isticao kao uzor. Taj utisak je zadovoljio njihove roditelje, koji su bili ponosni na njih. Tako su završili osnovnu školu i nastavili u gimnaziji. Imali su deset godina, već 2054. godine, a roditelji 39, odnosno 37 godina. Oba roditelja su u međuvremenu unapređena u svojim odeljenjima, a život im je prolazio neprimetno kao i drugim ljudima u komšiluku. Niko drugi nije obraćao pažnju na to da su ta deca rođena u svemiru, niti im je bila više potrebna prikrivena zaštita da bi ih pratili. Morali su da ih prate samo kada su sa decom putovali u inostranstvo.


Godine su prolazile, i deca su bila dobra u srednjoj školi, oboje su radili i normalno se živelo. Često su im roditelji, deca, bake i deke dolazili u posetu i obrnuto, i uživali jedni sa drugima. S vremena na vreme Danijelovi i Danijelini dede i bake su ih takođe posećivali. Kad god su bili zajedno, Danijel im je pokazivao slike i filmove iz njihovih inostranih poseta. Danijel je s vremena na vreme posećivao i lokalne škole, držeći svoja predavanja o vremenu provedenom u svemiru, kao i o daljim naučnim usavršavanjima u astronomiji.


Danijel i Danijela su održavali dobre odnose sa svim svojim komšijama. Jednog dana, bilo je proleće, kada su pravili roštilj sa komšijama Jurijem i Meri, Jurij je pitao Danijela:


-Vaša deca izgledaju tako dobro i ljubazno. Da li ste ikada imali poteškoća sa njima?


Danijelov odgovor je bio: -Drago mi je što su ostavili takav utisak na ostale. Trudimo se da ih naučimo da budu takvi, ali kao i sva druga deca njihovog uzrasta i oni imaju neke trenutke kada nam prave probleme. U različitim periodima kada su bili odojčad, predškolci i tinejdžeri, vladao je nered i haos u kući, neka iritacija, stid, panika da i ne govorim, ali sve u svemu dobra su deca i mi smo u stanju da se nosimo sa čitavom situacijom. Oni su takođe voleli da gledaju televiziju i igraju igrice, ali na sreću mi smo im ograničavali vreme za to. Protestovali su, ali koga briga, TV više kvari decu, nego što im pomaže. Ove godine kreću na univerzitet. Za očekivati je da će biti i drugih vrsta problema, ali opet, kao i sve druge, potrudićemo se da ih izvedemo na njihov životni put. Oni već imaju svoju odluku šta žele da studiraju, što je dobro.


Nakon mature u srednjoj školi, moji roditelji i baka i deda prisustvovali su kućnoj zabavi, a večera je održana u mandarinskom, kineskom restoranu, gde su se svi posluživali, šta god i koliko god je ko želeo. Bila je to porodična zabava, za proslavu njihove punoletnosti.


Na fakultete su krenuli 2062. godine, kada su imali 18 godina, roditelji 47 i 45 godina. Svemir je upisao Mašinsko i svemirsko inženjerstvo, a Venera Medicinski fakultet. Ona želi da bude pedijatar da bi pomagala deci, dok Svemir razmišlja o povratku u prostor gde su rođena. Obadvoje su se upisali na Univerzitet na Karltonu.


Pre njihovog početka, Danil im je sedeći uveče rekao:


-E, sad ste punoletni, upisujući fakultet, odabrali ste ono što je svako od vas želeo, a život je pred vama. Zapamtite, najlepše vreme u nečijem životu je vreme provedeno na univerzitetu. Dakle, na vama je kako ćete ga potrošiti. Nadamo se da ćete dati sve od sebe. U mogućnosti smo i voljni da vam pomognemo na bilo koji način, finansijski i moralno. Računajte na nas u svakom trenutku, mi smo iza vas. Ne morate ništa da krijete od nas, bilo da je to dobro ili loše. Takođe možemo da sugerišemo, iz našeg iskustva, da ćete, ako pohađate sve časove, proći mnogo bolje. Kada završite fakultet mi ćemo vam pomoći kupovinom ili izgradnjom kuća, ili ako želite da živite u ovoj kući možemo se mi preseliti u manju. O tome ćemo odlučiti kada dođe vreme. Imamo roditelje koji su sada stariji i treba im više pomoći od nas. Oni su nam pomogli, a i mi moramo da brinemo sada o njima. Dakle, tako to ide s generacije na generaciju. Oni su nam pomogli, mi ćemo pomoći vama, a vi ćete pomoći svojoj deci.


Svemir i Venera su strpljivo slušali, kada je Danijela dodala:


-Očekujemo da dobro učite i budete najbolji studenti, kao što smo i mi bili. Nije teško, ako sve uradite na vreme. Ne naglašavajte ko ste, ali i ne morate to da krijete. Vaši profesori će uskoro znati ko ste, ali treba se normalno ponašati. Čuvajte sebe i jedni druge i srećno vam oboje.


Obadvoje su se zahvalila roditeljima, obećavši da će sve biti u redu, dodajući: - Ne brinite, uvek ćete znati gde smo i šta radimo. Ako se nešto desi, bićete prvi koji će biti kontaktirani i obavešteni. Mnogo vas volimo.


Obadvoje su dobro počeli, posećujući svako predavanje. Među studentima su našli i prijatelje, koji su bili manje-više bliski karakteri. Generalno, svi studenti su bili ozbiljni, a profesori su bili veoma dobri na oba fakulteta. Kada je došlo vreme ispita, obadvoje su položili svaki ispit na prvom roku i to sa veoma dobrim ocenama. Početak je bio dobar, što je zadovoljilo roditelje i bake i deke.


Svemir je na njihovom fakultetu imao prijatelja po imenu Džastin čije je poreklo bilo francusko-kanadsko. Sastajali su se posle predavanja, pa čak i odlazili jedni drugima kod kuće, gde su zajedno učili neke predmete. Svemir ga je upoznao sa svojom sestrom Venerom i oboje su pokazivali simpatije jedno prema drugome. Kada je Svemir otišao po Veneru sa njenog fakulteta, upoznao je njenu dobru drugaricu Luiz, poreklom iz Švedske. Bila je tipična švedska plavuša, viša od Venere za nekoliko centimetara. Kod kuće Svemir je rekao Veneri da je oduševljen njome. Sledećeg dana, naravno, Venera je to spomenula Luiz i ona je to sa simpatijama prihvatila. Ubrzo su svo četvoro odlučili da izađu da provedu vreme zajedno. I bilo je zabavno. Posle toga, skoro svake subote bi izlazili i uživali. Mesec ili dva kasnije, počeli su da se zabavljaju, Danijel sa Luiz, Venera sa Džastinom. Dok su išli jedni drugima u kuću, roditelji svih njih su zaključili da je svako od tih mladih ljudi ozbiljan, a izlaske su prihvatili kao normalne za njihove uzraste.


Pošto su bili u poznatim odnosima i izlazili su zajedno, postali veoma dobri prijatelji. Svih četvoro su bili odlični na ispitima, i kao uzorak mnogima. Iz godine u godinu su uspešno polagali ispite, a došlo je vreme da prvi dečaci završe fakultet, koji je trajao pet godina. Svemir i Džastin su završili 2067. godine, kada su svaki imali po 23 godine. Venera i Luiz su fakultete završile godinu dana kasnije, 2068, pošto je medicina trajala šest godina. Za obe zabave uređene su nakon stečenih diploma i svečane proslave na univerzitetu.


Nekoliko meseci nakon završetka Mašinskog i svemirskog inženjerstva, Svemir i Džastin su se zaposlili u Kanadskoj svemirskoj agenciji 2067. godine, a godinu dana kasnije, kada su Venera i Luiz završile medicinski fakultet, i one su se zaposlili u Kanadskoj svemirskoj agenciji. Bio je slučaj da je dr Anastasija Kristofer bila penzionisana i Venera je dobila njenu poziciju. Kada je Anastasija čula tu informaciju, došla je u ustanovu da čestita Veneri, izrazivši svoju radost:


-Draga moja Venera danas je moj najsrećniji dan u životu. Uspeli ste tako što ste postali moj naslednik. Niko ne može biti bolji od vas. Vi, kao prva beba rođena u svemiru, uz moju pomoć bićete najbolji moj naslednik i nastavite istraživanja u ovoj oblasti. Drago mi je da ste mi ulepšali dan i život. Zagrlili su se i ostali zagrljeni dugo. Niz lica njih obadve tekle su suze najveće radosti. Venera je ljubila Anastasiju, a Anastasija je nije puštala iz zagrljaja. Tako je zabava završena.


KRAJ



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"