PROCES: BEZ DIJAGNOZE
Kao u videoigri sa mnogo nivoa
kao da tražiš skriveno blago po tajnoj karti
kao da si zakoračio u Kafkin Proces
pa ovaj hodnik
pa ovaj šalter
pa ovo snimanje
pa ovaj uput
do drugog odjela
do drugih vrata
do drugog doktora
po drugim stepenicama
po novi uput
do novog odjela
za drugo ispitivanje
za treće, šesto, deseto
u drugoj bolnici
po drugim hodnicima
s nadom da se odgovor krije baš iza ove kvake,
iza ovih vrata kazuju da nisi za tu,
ali ne kazuju za gdje si
i ne kazuju da smrt uzima i bez dijagnoze
i da je svjetlost što je na kraju bolničkog hodnika tražiš
ona ista svjetlost što nas na drugu stranu vodi.
OSTACI
Bacamo odsječene nokte
kao da nikada nisu bili dio nas.
I duša se tako ne osvrće na tijelo
kada ga napusti.
I’LL NEVER STOP
Prva stvar koju nas uče na baletu je da
treba da izgleda lako
toliko lako koliko je teško
da se čini da svako može to da izvede
da se ne primjeti da staješ na pod
lebdiš uvijek centimetar iznad zemlje
nečujno
nježno
meko
i uvijek s osmijehom na licu
da niko ne pomisli da boli
boli li?
čak i kada ti krvare prsti.
Kao pjesnik naučih sama
treba da je lako,
toliko lako koliko je teško
da se čini da svako može da napiše ovo
da se ne primjeti da stajem na pod
lebdim uvijek centimetar iznad zemlje
nečujno
graciozno
nježno
meko
i uvijek s osmijehom na licu
da ne pomisli neko da boli
boli li?
Čak i kada mi krvare prsti.
