O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


LEPTIRSKA LJUBAV U VASIONI

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn



LEPTIRSKA LjUBAV U VASIONI

ROMAN


POGLAVLjE 3



U dnevnoj sobi zvoni telefon, a Una zove Majka:

-Podigni, molim te, ne mogu da dođem!

Denis je zvao da dogovori posetu. Prvo je preporučio Majku da ih poseti, na šta je Majk odgovorio:

-Prošli put ste rekli da ćete vi doći kod nas, pa očekujemo da vi nas prvo posetite.

-Dobro, jesam, pa kad bi ti bilo zgodno?

-Kod kuće smo svakog dana ovog vikenda, čekamo vas, javite nam.

Zatim je Denis potvrdio da će to biti u nedelju oko 16 časova.

Kada su Denis i Erika stigli sa Danijelom, Una je spremala pečenje i kolače, dok je Majkl sredio sto sa pićem. Pošto je napolju bilo vruće, sredinom jula Denis je napomenuo da će biti bolje da sede napolju, u hladu. Dakle, izneli su sudove napolje, a Una i Erika su krenule za njima. Una je takođe pomogla njihovom starijem sinu Akanu da izađe, a potom je došao Danijel sa Danijelom. Una se vratila unutra da donese piće i hranu da posluži goste.

Razmenili su informacije o svojimj profesijama, gde rade, o poreklu i razgovarali o deci. Erika je prvo pohvalila Danijela, nakon što je Una prokomentarisala o njoj i Danijelovom utisku o Danijeli.

-Ona nam je tako draga i svi smo srećni sa njima. Molim se Bogu da ostanu zajedno. Svi je volimo.

Posle zakuske i pića, razgovarali su o uzvratnoj posetu Jansenovima. Danijela je bila sa Danijelom, a Akan je bio na drugoj strani dvorišta i pričao telefonom sa svojim drugarima o svojim interesovanjima.

Sunce je bilo skoro na zalasku, kako se noć približavala, pojavili su se i komarci, pa su roditelji odlučili da uđu unutra u kuću, a pozvali su i mlade da dođu. Jansen je napustio Edvardsovu kuću kada je već pao mrak, zadovoljan i impresioniran.

Danijel je u subotu bio na teniskom treningu i dogovorio se sa Danijelom da se kasnije sastanu u blizini njegovog kluba. Kako je to bilo na ivici Haj parka, prošetali su parkom. Bilo je posle 10 ujutru, još uvek nije bilo vruće, poljubili su se i Danijel ju je zagrlio. Park je bio pun cveća svuda okolo, trava lepo pokošena, drveće zeleno i stotine ptica cvrkutale su im. Svež vazduh je bio pun prijatnih mirisa cveća. U parku su bili kavezi sa divljim pticama i ograđeni prostor sa većim životinjama. Mnogo posetilaca, uglavnom onih sa malom decom, šetalo je na sve strane.

Danijel je preporučio Danijeli:

-Zamoli svoje roditelje da te puste sa mnom u posetu našim baki i dedi u Piktonu. To je mali grad na pola puta do Otave, pored jezera Ontario, sa zaista lepim okruženjem. Sećaš li se, rekao sam ti da bih najviše voleo da vidim sva kanadska mesta, a takođe bih voleo da i ti budeš sa mnom, ako nemaš ništa protiv.

Danijela je rekla da bi lično volela da ide, ali bi pitala roditelje, kao što si i sam preporučio.

-Kako planiraš da ideš? upitala ga je Danijela.

-Autom, rekao je, -Ja ću voziti. Već imam dozvolu više od četiri godine. Ne brini za to, doći ću po tebe i bezbedno te vratiti kući. Preporučujem ti da idemo u subotu ujutro i da se vratite u nedelju kasno popodne.

Šetali su do podneva, uživajući zajedno. Nisu razmišljali o ručku. Njihova ljubav im je bila važnija od hrane. Kada su shvatili da je manje ljudi u blizini, Danijela je spomenula:

-Vreme je da idemo kući. Pitaću roditelje za subotu i nedelju i telefoniraću ti.

Danijel je sa njom otišao do njene kuće, poljubili su se ispred ulaza, a ona je ušla.

Kada su se čuli telefonom, rekla je da njeni roditelji nemaju ništa protiv odlaska, dobro je poznaju i imaju poverenja u njega.

Zatim, kao što je dogovoreno u subotu, Danijel je bio u Danijelinoj kući u osam, a i ona je bila spremna. Pozdravio je njene roditelje, zastali su na izlazu, okrenuli se, mahnuli rukama i nestali. Autoput 401 nije bio previše prometan i vožnja je bila opuštajuća. Pre Belvila Danijel je skrenuo desno na put 40, koji ih je doveo do Piktona. Znao je to vrlo dobro, od ranijih poseta baki i dedi. Pošto ih je unapred obavestio o njihovom dolasku, baka i deda su ih očekivali i dočekali. Prvo su se zagrlili i poljubili Danijelu, a potom Danijela. Ručak je već bio gotov. Baka je napravila odličan ručak za svoju dragu unuku. Baka Violet je bila tako srećna da nije prestajala da priča. Deda Filip je ćutao, puštajući ženske da prve pričaju. Zatim je ponudio svoje goste pićem, ali oni su uzeli samo vodu. Za stolom Violet je imala toliko različitih stvari, izgledalo je kao da očekuje desetak gostiju, a ne samo dvoje. Ali najdraža je bila na kraju njena čuvena „torta“ (voćna i čokoladna torta). Baka Violet je bila stručnjak za torte, kao i za svoje slike. Već je naslikala toliko slika da im je kuća bila puna, na svakom zidu.

Kada je Danijela prošetala kućom, Vajolet ju je zamolila da odabere sliku koja joj se najviše dopada i ona joj ju je poklonila. Danijel je već očekivao da će to učiniti njegova baka, koju je dobro poznavao. Nakon kratkog odmora svi su izašli u šetnju, pokazujući Danijeli svoj mali i ljupki gradić. Popodne, kada je sunce zašlo, svi su seli u Filipov auto i on ih je odvezao na brdo, da vide izuzetan prirodni fenomen, jezero na vrhu brda, nazvano „Jezero na planini“. Pogled odatle je bio tako lep da je bilo teško poverovati sopstvenim očima. Oko brda su zalivi jezera Ontaria, a preko jednog od njih su prelazili feriboti. Filip je želeo da Danijelu upozna sa njihovim gradom.

Pikton je lep gradić, uglavnom okružen jezerom, a iznad grada je ovo brdo, na čijem vrhu je, kao što vidite, prirodno jezero, što je svojevrsni fenomen. U blizini jezera je lep restoran sa kulinarskim specijalitetima. Ovde je Unina porodica jedne godine proslavila njen rođendan, na Majčin dan. Una je navikla da nam svakog vikenda dolazi u goste. Sa ovog brda se pruža predivan pogled na celo okruženje sa dosta salaša. Poljoprivrednici u okolini imaju divan ljudski običaj. Svoje proizvode prodaju postavljene u štali ili sličnoj prostoriji sa kutijom u koju kupci ostavljaju novac. Kupci koji prolaze ili borave u okruženju dolaze da kupe potrebne namirnice i ostavljaju odgovarajuću sumu novca. Dakle, farmeri rade na svojoj zemlji, a kupci sami sebe poslužuju. U svojim otvorenim prostorijama, gde su uglavnom izlagali svoje proizvode, držali su frižidere i zamrzivače sa proizvodima, izmerene i propisno upakovani i sa cenama na pakovanju. To je nešto što bi trebalo da postoji svuda. U tim frižiderima i zamrzivačima može se naći mleko, sir, jaja, meso, čak i jagnjetina, sve povrće, pa čak i vino. Imaju puno poverenja jedni u druge i sve funkcioniše savršeno dobro, zaista iskreno i ljudski. Najbolje bi bilo da ceo svet bude takav.

Pikton se nalazi na jugozapadnom kraju zaliva Pikton, ogranka zaliva Kvinte, koji se nalazi duž severne obale jezera Ontario. Grad je dobio ime po generalu ser Tomasu Piktonu, drugom po komandi posle Velingtona u bici kod Vaterloa.

Pikton se takođe nalazi u jednoj od najlepših oblasti u Ontariju sa šumama, sa dobrim smeštajem, kampovanjem, proizvodnjom vina i mesta za odmor. Turistička industrija je primarni izvor prihoda za mnoge stanovnike područja, posebno tokom leta. Istorijski centar grada Piktona nudi širok spektar prodavnica, restorana i usluga.

Poslednjih godina, mnogi zanatlije i umetnici su se preselili u ovo područje i otvorili ateljee. Ova regija, okružena vodom, okreće se ka najbrže rastućoj regiji proizvodnje vina Kanade.

Svi uživaju da borave ovde u prirodnom okruženju tokom aprila i maja, kada su mnoge biljke cvetaju, a šume su prolistale. Dok su bili na brdu, u kasnim popodnevnim satima, šetali su okolo petnaestak minuta, a uveče išli na pecanje u malu uvalu. U obližnjoj šumi raslo je mnogo cveća „Trillium Grandiflorum“, simbola provincije Ontario. Sledećeg dana Filip je svoje goste odveo na put trajektom, samo radi Danijelinog uživanja i zadovoljstva.

-O, divno je, mnogo sam uživala, rekla je Danijela.

-Vi ljudi živite na stvarno lepom mestu. Želim vam dug život.

Vraćajući se kući, prvog dana, posle šetnje po brdu, dok je večerala Danijela je spomenula da imaju prijatelje, sa očeve strane, daleke rođake koji žive u selu Ajvi Li, u blizini mosta koji prelazi preko Hiljadu ostrva do Amerike. Išli su tamo kada je bila mala, ali se sećala samo da su išli u grad Votertaun, 120 km, koliko se sećala iz razgovora svojih roditelja. Tada je Danijel pogledao u kompjuter i otkrio da je Ajvi Li udaljen samo 55 km od Piktona, što traje 45 minuta vožnje, ili ako se ide preko trajekta to je još kraće, ali može potrajati jedan sat u vezi trajekta. Danijela je rekla:

-Sećam se, išli smo sa prijateljima u Votertaun u kupovinu i to je trajalo oko sat i petnaest minuta, ili sat i po, pošto je carinska kontrola uvek zahtevala proveru. Pamtim i najlepši pogled sa tog mosta preko Hiljadu ostrva. Oh, fantastično je.

Tada je Violeta spomenula:

-I mi smo bili u Votertaunu. Tamo je Una vodila Akana na terapiju. Ponekad bismo išli sa njom, a sećamo se i najlepšeg pogleda sa mosta preko jezera sa tim ljupkim ostrvima.

Govoreći o lepoti Hiljadu ostrva, mnogo se piše. Autoput ide dalje od Piktona ka severoistoku, prolazeći pored Hiljadu ostrva koja podjednako pripadaju Kanadi i Sjedinjenim Državama. Državna granica prolazi između i preko ostrva kroz sredinu vode, koja spaja jezero Ontario sa Atlantskim okeanom. Voda teče iz Velikih jezera, kroz jezera Eri i Ontario, i dalje kroz reku St. Lorens u Atlantik. Ovaj plovni put spaja Kanadu i Sjedinjene Države, kroz koje prolaze hiljade svetskih brodova, ulazeći u sredinu severnoameričkog kontinenta.

Jezero Ontario u oblasti gde se sužava do reke St. Lorensa ima bezbroj većih i manjih ostrva, nazvanih zajedničkim imenom „Hiljadu ostrva“. Najveće je ostrvo Merivil Vulf, zatim sledi Grindston, Velsli, Hil Ajlend, Ostrvo Grenadiri i hiljadu manjih, ako neko zna njihov tačan broj? Sa mosta koji ide sa kanadske šumovite strane, nedaleko od sela Ajvi Li, prelazi preko sužene vode, relativno veoma visoko, pružajući prolaznicima fantastičan pogled na obe strane, i spušta se prvo na ostrvo Hil, zatim na ostrvo Velsli i ulazi u carinu na strani Sjedinjenih Država. Pogled sa tog visokog mosta izgleda skoro kao sa neba ili iz bakine bajke.

Na svakom ostrvu su izgrađene vikendice i/ili dvorci. Vlasnici mogu da dođu do svojih kuća samo čamcem.

Dok se vozite brodom i prolazite pored jednog zamka, turistički vodič vam obavešnjava da je vlasnik tog zamka svojoj punici napravio kuću samo dvadesetak metara od svog zamka, ali ona nije znala da pliva, i za svaki izlazak iz kuće zavisila je isključivo od zeta.

Hiljadu ostrva čine arhipelag od 1.864 ostrva koji se prostire na granici Kanade i SAD u reci St. Lorens dok izlazi iz severoistočnog dela jezera Ontario. Protežu se oko 80 km nizvodno od Kingstona, Ontario. Kanadska ostrva su u provinciji Ontario, američka ostrva u državi Njujork.

1.864 ostrva su veličine od preko 100 km2 do manjih ostrva na kojima se nalazi jedno prebivalište ili nenaseljenih stena koje su dom samo migratornih ptica. Da bi se računalo kao jedno od Hiljadu ostrva, zemljište u rečnom kanalu mora da ima najmanje jedan kvadratnu stopu (0,093 m2) iznad nivoa vode tokom cele godine i da podržava najmanje dva živa stabla.

Krajem 19. i početkom 20. veka, mnogi ugledni posetioci učinili su region nadaleko poznatim kao letovalište. Nekoliko velikih hotela pružalo je luksuzan smeštaj, dok su parobrodi nudili opsežna putovanja po ostrvima.

Kada su Danijela i Danijel odlučili da se vrate, baka Violeta ju je prvo zagrlila, poljubivši je bezbroj puta, a Filip ju je zagrlio jednom i jednom je poljubio u oba obraza. Poljubili su i Danijela, poželevši im dobru vožnju i uputili pozdrave za oba roditelja. Danijela je bila neočekivano zadovoljna, sedela je na suvozačevom auto sedištu sa podignutom rukom, mahnula Violeti i Filipu, osećala se veoma prijatno. Rekla je Danijelu:

-U pravu si, naša zemlja je zaista lepa i vredno ju je videti. Kad završim fakultet pridružiću ti se na putovanjima, ako smo još zajedno?

-Naravno, bićemo. Želim da budem sa tobom, zauvek, volim te!

reče joj Danijel. Čuvši reč „volim te“, osmehnula se i odgovorila mu isto. ‘’Volimm i ja tebe’’. Zatim su se zagrlili dok su se vozili.

Kod kuće Danijela je uzbuđeno pričala roditeljima kako su proveli ta dva dana i kako su Danijelovi baka i deda bili fini. Dodavši, rekla je:

-Mama, volim ih sve. Oni su tako fini ljudi.

-Bravo za tebe, draga moja kćeri. Čuvajte se i budite srećni.




POGLAVLjE 4


Slušajući ćerku, Danijelini roditelji su stekli utisak da je Danijel pošten mladić i da bi na njega mogli da računaju u budućnosti. Zatim je Denis telefonirao Majklu, želeći da zahvali Danijelu na njegovoj odgovornosti i da ih u isto vreme pozove u svoju kuću.

-Da li će vam biti zgodno da dođete tokom predstojećeg vikenda?

Takođe bih preporučio da sa sobom ponesete kupaće kostime. Imamo bazen i u njemu posebno uživaju mlađi ljudi.

-Mislim da će to biti ok, bar što se mene tiče, ali da prvo pitam Unu, kad se vrati, pa ću ti javiti uskoro.

Kada je Una došla kući, prihvatila je poziv i to rekla Danijelu i Akanu. Oni su, naravno, rado išli na kupanje.

Kuća Jansenovih je gledala na Edvardsove klisure. Razlog za to je što je Denis profesionalni građevinski inženjer i ima svoju firmu kao izvođača radova. Dok je sedeo u bašti rekao im je da ima mnogo radova u Ontariju, pa čak ima i ponude iz drugih provincija. Njegova supruga Erika radi u njegovoj firmi kao knjigovođa, tako da im je posao išao dobro. Napomenuo je da većinu stvari popravlja u njihovoj kući. Majkl je u stvarnosti dao ideju Denisu da mogu da rade zajedno, kada se ukaže prilika. On je rekao da je godine radnog staža proveo u auto-industriji, ali je posle povrede na poslu otišao u penziju. Vreme je provodio uglavnom kod kuće sa dečacima, dok je Una još radila na fakultetu. Pre odlaska zaključili su da sledeći put mogu zajedno da odu u Otavu, gde je Denis morao da nadgleda postojeći projekat i pregovara o sledećem. Otava je veoma lep grad, rekao je Denis Majklu, ionako vredo je videti.

Erika i Una su svoje vreme provele govoreći o svojim radovima, kuvanju i deci, kao što to uvek rade majke. Akan, Danijel i Danijela su uživali u igranju u bazenu. Kada su ih Majkl i Una pozvali da idu kući, teško su to prihvatili. Znali su da sutradan mogu da spavaju koliko žele, jer je bio letnji raspust i nisu imali posebne obaveze. Odlazeći, svi su se izljubili i mahali jedni drugima.

Kanal Rido je glavna atrakcija Otave, posebno zimi, kada je zaleđen i hiljade ljudi uživa u klizanju. Otava takođe ima mnogo parkova, koji su izvanredno lepi u jesen, kada sva drveća pocrvene.

Brdo Parlamenta u Otavi stoji visoko iznad reke Otave i krase ga zgrade parlamenta u neogotskom stilu izgrađene u poslednjoj polovini 19. veka. U Otavi se spajaju dve reke, reka Otava koja dolazi sa zapada i reka Rido koja joj se pridružuje sa desne strane. U Otavi postoji mnogo parkova i mesta za rekreaciju. Jedan od najboljih i najvećih je Muni's Bei Park, koji se nalazi na desnoj strani reke Rido, sa gradskom peščanom plažom. Nivo reke se reguliše kapijama, tako da je tokom leta nivo visok, dok je zimi veoma nizak. Tokom leta, dok je vodostaj visok, u parku Muni's Bej održava se kanadsko takmičenje u kajaku. Tih dana otvaraju se stotine velikih kampova za prodaju suvenira i hrane. Hiljade posetilaca uživa u spektaklima i muzičkim bendovima. Ispod rečnih kapija su vodopadi, koji su atrakcija za brojne posetioce. Žubor vode prija za svačije uvo, dok stotine ptica cvrkuću na svim stablima koje nadkrivaju stene i reku. Od padajuće vode koja se raspršava formiraju se milioni kapljica kroz koje se prelama svetlost u vidu duge. Deca uživaju u tome. Kroz paralelne kapije nivo voda se reguliše u kanalu Rido, koji se zimi zamrzava i hiljade ljudi uživa u klizanju. Ovo klizalište je dugačko preko sedam kilometara i jedno je od najdužih na svetu. Mnogi studenti dolaze na univerzitet zimi na klizaljkama.

U Otavi je veoma lepo živeti, čak i zimi kada su snegovi duboki i temperature padaju do minus 40 stepeni S. Ulice se čiste istog dana kada sneg pada i ljudi su propisno obučeni. Školski autobusi obično voze na vreme.

Glavna industrija u Otavi je savezna vlada, a središnji deo je Parlament brdo. Inače, Otava je kulturni centar i zapravo lepo mesto za život i posete.

Otava je nacionalna prestonica Kanade od 1857. godine i kosmopolitski grad. Ovo je slikovit i bezbedan grad, jedan od najbezbednijih gradova u Kanadi. Otava je kosmopolitska, sa muzejima, galerijama, izvođačkim umetnostima i festivalima, ali ipak ima osećaj malog grada i izuzetno je pristupačna. Engleski i francuski su glavni jezici koji se govore u Otavi. Čućete i mnoge druge jezike, pošto je Otava raznolik, multikulturalni grad. Otava je radost za entuzijaste na otvorenom. Osim što je sedište Vlade Kanade, Otava je centar visoke tehnologije i ima više inženjera, naučnika i diplomiranih doktora nauka po glavi stanovnika nego bilo koji drugi grad u Kanadi. To je sjajno mesto za podizanje porodice i fascinantan grad koji treba posetiti.

Otava je sedište za 14 nacionalnih muzeja – Kanadski muzej civilizacije, Kanadski dečji muzej, Kanadski poštanski muzej, Nacionalna galerija Kanade, Kanadski muzej savremene fotografije, Laurier House, Kraljevska kanadska kovnica, biblioteka i arhivi Kanade, Muzej valute Banke Kanade, Kanadski muzej prirode, Kanadski ratni muzej, Kanadski muzej nauke i tehnologije i Kanadski muzej avijacije i svemira.

Otava je grad sa velikom pijacom. Nalazi se u blizini zgrade parlamenta i američke ambasade. Američka ambasada je zaštićena gvozdenom ogradom, sa brojnim kamerama svuda okolo, uz živo obezbeđenje. Znaju da ih u svetu ne vole zbog svoje spoljne politike, pa svoju imovinu drže čvrsto zatvorenom. Pijaca je puna svih vrsta voća i povrća, cveća, rukotvorina i svega ostalog što je ljudima potrebno, u svako godišnje doba. Proizvodi se prirodno uzgajaju na zemljištu lokalnih farmera i smatraju se zdravim. Oko pijace su mnoge male radnje sa svim vrstama robe, i mnogo malih restorana. Svaka poseta pijaci je prijatna.

Slušajući Dennisovu priču o gradu Otavi, Majkl je rekao:

-Dovešću svoje momke u Otavu, na par dana, iz zabave.

Danijel i Danijela su koristili vozove metroa u Torontu za odlazak na univerzitet i svuda drugde. Najbliža stanica metroa Danijelovoj kući bila je stanica Kristie, a stanica Daniele Keel, pet stanica zapadnije. Kad god je Danijel išao da se nađe sa Danijelom, izlazio je na stanici Keel i pešačio do njene kuće, ili su se ponekad sretali ispred njegovog teniskog kluba, malo južnije od ulice Bloor. Pod njegovim uticajem Danijela se takođe prijavila u istom teniskom klubu, i počela da trenira zajedno sa Danijelom. To je bilo vreme kada su se sastajali dva puta nedeljno, bar tokom letnjeg raspusta. Nekih dana Danijel je takođe počeo da odlazi u njihovu kuću da pliva u njihovom bazenu. Erika je radila kod kuće i spremala im je ručak, tako da su zaista uživali na letnjem raspustu zajedno.

Nedelju dana pre početka nove školske godine njih dvoje su odlučili da odu u Otavu, uz dozvolu njenih roditelja, i radije su putovali vozom. Proveli su dva dana obilazeći muzeje, galerije, ulice za šetnje i parkove, i provodeći neko vreme u prelepim restoranima. To je bila njihova prva noć da spavaju zajedno, kada su uživali u ljubavi. Imali su vremena da provedu pola sata na vodopadima reke Rido u parku Hog's Bek. Uživali su u svemu što su videli. Putovanje je bilo za pamćenje.



Nastaviće se





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"