detalj slike: arhiva autora

VRIJEDAN  ISTORIJSKI  ROMAN 

(Recenzija romana „Janković Stojan“ Jovana Šekerovića Joje - Prometej, Novi Sad- 2019.) 

prof. Đuro Maričić

      Već početni redovi ovog romana, njegov predgovor, nagovještavaju literarnu bizarnost, u današnje vrijeme veliku rijetkost, istorijski roman. Jovan Šekerović Joja je odrastao uz gusle i poznato tradicionalno pripovjedanje Krajišnika, njihovo junaštvo, legende koje ga prate i stalne snove o slobodi. Formirao se u tom duhu i u najčuvenijem junaku Srpstva, s lijevu stranu Drine, Stojanu Jankoviću, u kojem vidi simbol otpora tuđinu. On već u predgovoru pokazuje svoju opijenost tom istorijskom legendom i odlučuje se da na osnovu istorijskih podataka, usmenih pripovijedanja i zapisa stvori romaneskno djelo dostojno znamenitog narodnog junaka.

      Nakon čitanja predgovora, čim počne prvo poglavlje, ono što nas odmah zapljusne svojom opojnošću, to je lirika svojstvena autoru Jovanu Šekeroviću Joji, liričnost obojena slobodarstvom i krajolikom, podnebljem Podgrmeča u kojem je autor rastao i formirao se kao ličnost. „Posljednje purpurne zrake dnevne svjetlosti, gasila je mrkla modrina nadolazećeg nevremena“, str.17. Kod čitaoca se javlja pitanje – da li ove redove piše pjesnik ili prozaik. To pitanje će lebdjeti nad knjigom od njenog početka pa sve do kraja, jer je Šekerović zaista i pjesnik i prozaik. U svemu što sa zanosom opisuje, kad govori o čovjeku, jahaču i konju, oružju, o surovosti života čovjeka ratnika, Šekerović svoj govor pretvara u poeziju.

      Na stranicama romana oživljen je uspješno jedan daleki, onovremeni svijet, svijet davnih vremena, narodnih junaka, turskog zuluma, strašnih borbi za slobodu, dostojanstvo, za goli život, svijet uvijek nemirne granice, Krajine krvave haljine.

      Treba naglasiti Autorov smisao za detalj. Bez detalja nema priče, detalj je duša umjetničkog djela. On koristi pomalo već zaboravljene riječi koje nestaju s nestankom klasičnog krajiškog sela, ... šindra, ritak, kotarina, verige, maša, pršnjak... spašava ih od zaborava. Česti su i turcizmi: belaj, dunjaluk, insan, sahat, ćeif, seir, sabah, askerija.

      Jovan od svog Stojana nije stvarao samo junaka koji srlja iz bitke u bitku. Njegov Stojan postaje i plemenit vojnik. On u bitci na karauli neda da njegvi borci ubiju malodobnog Turčina, Derviševog sina. U dubokom razmišljanju toga momčeta, Šekerović iznosi svoj nazor o mirnom životu na Balkanu, svoj etički stav.

Naravno, nije autor zaboravio ni da spomene jatake, koji su imali neprocjenjivo značenje i vrijednost za uskoke. Topao je opis mlinara Radoje i njegovog dočeka Stojana i Ivana, na povratku od spaljene karaule i srpske pobjede nad Turcima.

      Stojan i njegova desna ruka Ivan, spasiće od turskog nasilja i malu varošicu u kojoj su Turci ubirali harač. Istina mnoge su kuće i imanja zapaljena, Srbi pobijeni, ali su spašeni dječaci koji su uzeti kao danak u krvi.

      Radnja u romanu odvija se dinamično, napeto, rukopis je tečan, lako čitljiv, zapleti su zanimljivi, čini se da se sve događa kao na filmskoj vrpci. Brojni su podvizi Stojana Jankovića i njegovih uskoka, sudari sa Turcima, izviđanja u Ostrovici,  potjera  Alibega za Stojanom, njihov međusobni obračun, pa na koncu i Stojanov obračun sa svojim progoniteljem Omerom, Alibegovim bratom koji uporno nastoji osvetiti brata te i sam gubi život.

Ponekom će se ovaj istorijski roman učiniti avanturistički, ponekom da liči na vestern romane, tražiće uticaj ovih žanrova, ali, uistinu, to je roman o borbi za opstanak....

Konačno i obračun sa Omerom pokazuje ne samo hrabrost i Stojanovu snagu nego i njegovu humanost, kad god je to moguće on je spreman na praštanje i sporazum, on protivniku rane previja.... ne osvećuje se.

Iz tumačenja dijela „Istina“ proizlazi da je roman JANKOVIĆ STOJAN obradio samo dio istorijske materije o ovom narodnom junaku, možda čak onaj manje važan. Proizlazi potreba da se istraži i obradi i preostali dio ove istorijske epohe u vidu drugog dijela romana, pa možda čak i trećeg i četvrtog, zavisi o prikupljenoj građi, i bujnosti autorove mašte, tako da poslijednji njegov dio završi sa smrću Stojanove braće, Ilije i Zaviše (Savice).

      Time bi se osvijetlio ovaj možda najsjajniji dio istorije Srpskog naroda na zapadno-krajiškim prostorima. Istorije naroda čiji će buntovni glas protiv istrebljenja odjeknuti još u dva navrata 1941. i 1991. godine, naroda koji će konačno, voljom Zapada, ovim posljednjim ratom biti definitivno istrebljen, preživjet će samo onaj istočni dio Krajine koji je i pored nerađanja, zasad uspio da se održi.    

Dodatak romanu JANKOVIĆ STOJAN, Uspomene u slikama čini se nepotrebnim, ali nije tako! Pored oslikavanja ambijenta u kojem je tegobnim životom  živjela porodica Janković Stojana, u prilogu je i istorijska podloga koja objašnjava vrijeme i događaje na kojima počiva tkivo romana.

Ako  želte kupiti roman Janković Stojan, kliknite na sliku ispod.

PODELITE OVAJ TEKST NA: