O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


DA LI BI HTEO DA BUDEŠ MOJ PRIJATELJ

Gordana Jež Lazić
detalj slike: KRK Art dizajn


DA LI BI HTEO DA BUDEŠ MOJ PRIJATELj

    Recenzija za knjigu Dušice Ivanović Ključevi života (Svet knjige, Beograd, 2021)

Gordana Jež Lazić


Ključevi života otvaraju devetu bravu književnog opusa Dušice Ivanović, nakon dva romana i jedne prozne zbirke, ovo je šesta knjiga poezije, laureatkinje Povelje Akademije „Ivo Andrić“ i Nagrade  „Rastko Petrović“. Istovremeno, Ključevi života predstavljaju i potpuno nov i neočekivan autorski iskorak iz svega što je u proteklih jedanaest godina Dušica Ivanović objavila. U ovom stvaralačkom opusu imamo sasvim neuobičajeno autorsko razotkrivanje. Na amplitudi od hermetičnog poetsko-proznog promišljanja sveta, uglavnom namenjenog prijemčivom čitaocu, do poezije u prozi, minijaturnih refleksivnih zapisa, stilski i jezički pitkih, namenjenih širokoj čitalačkoj publici. Neizostavno, treba imati na umu da ovako pristupačan jezički sloj najnovije knjige ovog opusa ni po čemu ne umanjuje duhovno-filozofski. Naprotiv, gotovo vukovski nonšalantno, na velika vrata, uvodi nas u taj neomeđeni prostor večitih egzistencijalističkih pitanja i odgovora. Ključevi života pretvorili su jedan ljudski, višedecenijski, metafizički eon u čistu entelehiju. I tu emotivni sloj ove knjige postaje dominantan, ali dostojanstveno, bez i jedne jedine primese patetike.

Otkud ideja ovog nesvakidašnjeg, ali u svetu poznatog poetskog izraza? Ključnu ulogu je tu pre svega odigralo dvogodišnje prijateljstvo autorke i „Plave školjke“, udruženja kojem je knjiga i posvećena. Ne odnosi se to prijateljstvo samo na članove udruženja, nego i na sve saradnike, na čitavu jednu porodicu Bisera i atmosferu kojom taj mikrosvet bivstvuje u haotičnom makrosvetu oko sebe. To iskustvo, a dobar pisac je uvek izuzetan hroničar dosuđenog mu vremena i prostora, moglo bi se uporediti sa mišlju A. Ajnštajna: „Nešto najlepše što možemo da iskusimo jeste tajanstvo. To je izvor svake prave umetnosti i nauke“. Onog trenutka kada se saživi sa paletom neizrečenih misli i osećanja svojih drugara, pesnikinja otkriva jednu veliku tajnu – imati „posebne potrebe“ (šta god to značilo), u stvari znači – imati jednu drugačiju sposobnost, umeti. I svim divnim bićima „sa posebnim sposobnostima“ na ovom svetu  posvećuje svoju knjigu. Jasno i glasno, da je razumeju i deca i odrasli na svim jezicima sveta.      

svima koji umeju da

čuju očima
govore šakama
hodaju u svojim mislima
vide dodirom
vole i kad im je srce slomljeno
veruju i kad je poslednja nada nestala
i da upravo tada
krenu ispočetka kao nikada ranije                    


U tom saglasju bića koje sluša i pesnika koji govori iz ugla „anđeoskih srca“ i otkriva se ključ ostvarenja svega onog što se čini nemogućim. Sanjati, očekivati, verovati – nisu samo stepenici do ostvarenja želje, to su stepenici na lestvici sopstvene duše, do onog nivoa na kojem osećanja počinju da zamenjuju sva ostala čula. Zašto? Zato što je ljubav jedini sastojak svih ključeva života.


Nikada nećeš biti sam
I nećeš propustiti ništa u ovom svetu
       Samo ako ti je srce puno ljubavi


Zanimljiv je podatak da lajt motiv kuće i ključeva u trenutku kada ove pesme nastaju prati istinsko rađanje jedne stvarne kuće, u banji, u koju deca „Plave školjke“ odlaze na rehabilitaciju, „kuće ljubavi, vere i nade“, kako je pesnikinja naziva. Ali, alegorijski, ova kuća nadrasta i banju i lečilište, čak i mikrosvet jednog drugarstva, i postaje planetarna priča o tome koliko mnogo može da postigne mnoštvo malih udruženih ljubavi. Tako iz malih „svetova snova“ svet počinje da sanja, jer „dobrota je beskonačnost“.


ZAMAK

Ako kuću gradiš srcem
Ona će biti dom

Ako u nju pozoveš one koje voliš
Postaće zamak nežnih srca

Tu se otvara još jedan tematski segment ove zbirke. Autorka nas podseća na one tihe korake ponovnog porastanja u odraslom biću. Na sve ono što smo pod balastom odrastanja navukli na sopstveno srce i što nas sprečava da jasno vidimo i čujemo dušom. Pesnikinja podseća:


Pogledaj lice deteta
Na njemu je čista radost življenja
Ništa manje od toga


Svet u kojem je„u tvojim rukama ključ mog srca“ i „umojim rukama ključ tvog srca“ je svet u kojem „u potpunoj tišini vasiona će progovoriti / zar ne znaš da sam sa tobom?“ To je svet u kojem „nikada ne smeš da zaboraviš da pozoveš sunce u svoje oči“. Svet u kojem tuga ne nailazi da dobrodošlicu. Od početka do kraja knjige autorka, inače poznata po znalačkom spajanju sadržaja i kompozicije, i ovde, brižljivo, ali nenametljivo, pravi jednu veliku idejnu gradaciju. Tako u poslednjem ciklusu pesama duša koja je pročišćena kroz put spoznanja deteta, bića koje je u sebi sačuvalo anđeosko, postaje sposobna da „ustane da bi dotakla nebo“ i „peva glasno / da bi planetu probudila iz dugog, opasnog sna“. I pesnikinja poziva „učinite da glas deteta čuju / oni koji se ne sećaju da su ikada bili deca.

            Ova gradacija puta čak je i grafički izražena u delu zbirke na engleskom jeziku, jer nazivi pesama svojim početnim slovima prate redosled alfabeta. Zanimljivo je da su pesme i nastajale prvo na engleskom, potom na srpskom jeziku. Stiče se utisak da je iz autorke i nesvesno pohrlila želja da ceo svet skupi oko jedne kuće nade i zauzvrat mu uruči ključeve života, ključeve bezuslovne ljubavi. Njeno retorsko pitanje upućeno je svetu:


Da li bi hteo da budeš moj prijatelj?

Ako pristaneš,
moja će kuća postati tvoje sklonište,
a tvoje srce moje izbavljenje.


Nije ovo knjiga koja se preporučuje, ovo je knjiga koja će vas pronaći na svim meridijanima i svim jezicima sveta, knjiga koja ima tajne ključeve vremena. Ključevi života su istovremeno i ključevi univerzalnih istina, rešenja jednačina života i poruka knjige. U svetu konstantnih istina, svaki čovek je nepoznanica, posebnost za sebe,  Dušica Ivanović – sa anđeoski čiste umetničke distance – Ključeve života daruje svim ljudima sveta, pozivajući ih na odvažnost da budu svoji, jer samo tako mogu da doprinesu lepoti mnoštva, koje nazivamo svetom.


Potraži biser
Nevidljiv
Nepoznat
Na tebi je da ga otkriješ
Budi hrabar
Budi radoznao
Napiši svoju sopstvenu jednačinu
I pronađi svoju nepoznatu
U mnoštvu nepromenljivih stvari



 



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"