O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


KARARSKI MERMER

Oliver Janković
detalj slike: KRK Art dizajn


KARARSKI MERMER

 

   - Samo polako, pažljivo, pazite na vrata – upozoravao je Arsenije A. Polenaković radnike koji su unosili veliki drveni sanduk. – Tako... stavite ga tu...

            Kad su izvadili i montirali sadržaj sanduka, on se maši za džep kućnog ogrtača.

   - Evo za pivo...

            Kad je i to bilo gotovo, vratio se u dnevnu sobu i dugo je, s ljubavlju gledao novi komad nameštaja.

   - Prekrasno – govorio je sam sa sobom kao i obično. – To je ono što sam sanjao i priželjkivao dvadeset godina: sto sa pločom od kararskog mermera.

            Priđe komodi i uze sliku u zlatom ramu:

   - E, Julkice, šteta što ovo nisi doživela... A toliko smo puta bili u Karari.

                Pažljivo pređe rukom preko velike mermerne površine. Opipa metalne noge stola ukrašene minijaturnim reljefima. Sede na svaku od četiri stolice.

   - Bože, što je lep – ote mu se uzdah.

            Kad je posle nekoliko dana došla Đurđa da sprema stan, on joj reče odmah s vrata:

   - Prilikom čišćenja pazite da ne oštetite sto. I još nešto... – napravio je pauzu. Njega nemoj te čistiti. To ću ja da radim.

   - Kako želite gospodine – odvrati Đurđa. Arsenije vide da joj nije bilo pravo.  

           

            Vreme je prolazilo. Bližila se zima. Polenaković je primetio kako sve više vremena provodi u dnevnoj, umesto u radnoj  sobi. Svetiljku je sa radnog stola premestio na mermerni. Nešto kasnije se i jedna polica za knjige obrela u dnevnom boravku. Ta idej mu se toliko svidela, pa je prebacio još dve visoke police.

            Brisao ga je svakodnevno – laganim, bezmalo zaljubljenim pokretima. Tada je opazio jedan detalj: sto se pomerao. U početku ga je to čudilo. Čitao je nekad o tepisima koji se pomalo pomeraju. I sam je to ranije primećivao, ali nije obraćao pažnju. Ali sto... izgledalo je kao da se tepih u dnevnoj sobi ne pomera a sto se pomera. Pokušao je da utvrdi neku pravilnost. Pošto ga je ionako svakodnevno brisao, nije mu bilo teško da označi njegovu poziciju i prati odstupanja. Čak je počeo da vodi neku vrstu dnevnika u vezi sa stolom, mada dnevničke zapise nikad nije vodio.

            14.11.2009. Sto se pomerio santimetar i po prema prozoru i udesno. (Kao da rotira. Ne znam zbog čega sam mislio da će se kretati samo napred-nazad a ne i bočno.)

            17.11.2009. Čudno. Mario sam dva puta. Zbilja je tako: sto se vratio tačno u milimetar na poziciju gde je bio pre 14.11.2009.

            Kako je vreme odmicalo takvih beležaka je bilo sve više i više. Jednog petka Đurđa je dugo stajala u dnevnoj sobi i posmatrala sto.

   - Gospodine Arsenije, recite mi nešto. Kako ste uspeli da pomerite ovaj sto? Da li vam je neko pomogao?

   - Ne, ne – požuri gospodin Polenaković, kao da želi da sakrije svoju malu tajnu. – Nisam ga pomerao. To ti samo čini.

   - Možda ste u pravu... ali... – vajkala se Đurđa.

   - Puno radite. Umorni ste i zbog toga vam se pričinjavaju takve stvari. Idite kući i odmorite se – starac pohita da je što pre udalji iz stana.

Znači, to se već primećuje, pomisli Arsenije. Već se bio uplašio da će njegova mala tajna biti razotkrivena. 

            Jedne večeri do kasno je proučavao filatelističke marke i obuzeo ga je dremež. Glava mu je klonula na mermer i on magnovenju vide sebe kako stoji iznad grobnice pokrivene pločom njegovog stola. Pre nego što je slika naestala uspeo je da pročita: ''Ovde počiva g. Arsenije A. Polenaković 1930-2009. Neka mu je lak kararski mermer.'' Pročitavši to trže se od straha i to ga razbudi iz dremeža.

   - Bože, Bože – suvo prošaputa i prekrsti se.

 

            Još dva dana su ga delila od nove godine. Đurđi je rekao da dođe tek u petak posle Božića a on se spremao da sutra krene u Novi Sad kod sestre. Odlučio je da ranije legne i ostalo mu je samo da vrati nekoliko albuma na gornju policu.

            Kad je i to završio, silazeći, s jednom nogom u vazduhu a drugom na stolici, na grudi mu pade mali porodični foto album i izbaci ga iz ravnoteže. Arsenije zamahnu rukama kao ptica dok  krajičkom vidnog polja opazi kako se sto pomerio 2-3 santimetra ka njemu. Zar baš sad, tačno toliko, prolete mu kroz glavu. Napolju zapucaše petarde i ti blesci se pomešaše sa blescima njegovih zenica. Zatim se sve ugasi... 

 

 



 


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"