KONjI SVETOG MARKA

Na Prevlaci Svetog Mihaila u manastiru živjelo je sedamdesetdva monaha. Gajili su u bašti ljekovito bilje i zalivali ga svakodnevno suzama pokajnicama. Tkali su cjelodnevne molitve i oni koji su radili u bašti i oni koji su prepisivali knjige  i oni koji su kuvali obroke za bratstvo i putnike namjernike. Čulo se pokajničko –Gospode Isuse Hriste sine Božji pomiluj me griješnog-, -Oče naš-, -Dostojno jest-, -Simboli vjere-... A iz njihovih očiju lile su suze pokajnice od kojih je bilje raslo i raslo. Molitva hranila a monaške ruke njegovale. A monasi su se svakodnevno predavali radu i molitvi ostavljajući vrlo malo sebi vremena za odmor jer je monaški dan užasno kratak za okajat svoje grijehe i tuđe. Trebalo je  svakog raba pomenut i mjesto njega okajat grijeh. I tako iz dana u dan praveći jednu brojanicu od molitvi ...I nisu primjećivali da su se nad njihovim manastirom stvarala tri anđeoska kruga niti su znali da im se Gospod osmjehuje, niti nevidljive stepenice kojima su se peli. Tek poneka čista duša bi primjetila  sjajne krugove nad manastirom. 

Spremajući se da svoju dušu preda Gospodu starica je pozvala sina Marina i rekla: 'Sinko moj, ovih stotinu dukata ti ostavljam u amanet da kupiš dva zvona za Manastir na Svetomiholjskoj Prevalaci. Ova zvona će zvonit kad budu čitane molitve za moju dušu, da mi Višnji oprosti greijehe i da na miru počivam...A ti ako me se sjetiš dobro se sjetio da mi svjeću upališ ako ne Bogom ti prosto i pazi na sebe..podvodljiv si previše i ne žudi za onim što ti nije od Boga dato. Sad mi daj peču...'

Sin joj je dodao peču koju je stavila na glavu. Skupila je tri prsta, prekrstila se izgovarajući : 'Vo imje Oca i Sina i Svjatoga Duha Amin' . Blago se nasješila i predala dušu u ruke Gospodnje...

I tri godine nakon toga u mraku kotorske kale obratila mu se maskirana osoba..

''Dobro Marine ja ću  pomoći. Ti si jedan nesretan sin, koji nije ispunio majčin amanet. Zar niste bili svjesni da ne možete parirat kotorskim plemićima. Oni su plemići vi puk. I manastirski monasi su dobili na sudu. U ovoj kesici je sto dukata i platite zvona. Nisu krivi zvonolivci već vi. I dugujete mi uslugu a o ovome nikom ni riječi'.

Marin je klimnuo nijemo glavom i uhvatio kesicu sa dukatima. Učinilo mu se da su ga opekli i da su teški ko kam. Jedva ih je strpao za pas. Kretao se nekako teško i tromo. Kao da su ga usporavali..Nešto mu nije davalo mira ali nije obraćao pažnju. Narednih dana isplaćeni su zvonolivci, zvono dopremljeno u mastir i zvonilo je je kad su se čitale molitve za dušu starice Druško.

Taman je zaboravio na sve kad se u noći pojavio opet maskirani lik .

''Došao sam po protivuslugu. Ja sam pomogao tebi a ti ćeš  meni. Takav je dogovor zar ne?'

'Da -odgovorio je- samo izvolite kažite Vaša Milosti.'

'Dakle radi se o tome da će te sadržaj ove bočice sipati u čorbu na manastirskoj slavi. To će monahe naučiti pameti. A ovaj drugi paketić je za Vas. Popićete ga prije nego što odete na slavu. I Vi ćete čorbu jesti ali Vas neće boljet stomak kao monahe. I kad ih počne stomak boljeti, iziđite iziđite pred portu i vičite  kuga, čuma. To je znak da ih je zabolio stomak.­''

Marin je klimnuo glavom u znak razumjevanja. Ništa dalje nije pitao. Maskirani lik je nestao u mraku a Marin je stavio bočicu i paketić za pojas i popeo se kući.

Sedamdesetdva monaha je pjevalo kao jedan na liturgiji i Anđeli su se smješili od njepote njihove pjesme, molitve, čistote duše... dok su venecijaski brodovi polako se sidrili na pristojnoj udaljenosti od ostrva.

Na ostrvu Sveti Marko preko puta Prevlake izvodila je vježbe laka venecijanska konjica  Stradioti sa krilatim crnim kao noć konjima koji su u skoku  mogli preskočit preko tjesnaca Ralo koje ih je dijelilo. Dobar plivač ga može preplivat za pet minuta.

Slavski ručak je otpočeo. Monasi i  Marin sa njima su pojeli čorbu u tišini kada su monasi počeli da padaju sa stolica držeći se za trbuh. Marin se ustao sa stola i izišao iz trpezarije. Zamaknuvši za ćošak prvo je sasuo sebi u grlo prašak koji je dobio od kotorskog providura. Zatim je iz sve snage zavikao: -Čuma! Kuga!- i stropoštao se na pod. Tada su plotuni sa mletačkih brodova počeli rušenje manastira .  Kada je đulad završila svoj posao doletjela je konjica na crnim konjima da potvrdi da nema živih. I niko nije primjetio devet anđeoskih krugova nad manastirom koji su se otvorili i sedamdeset monaha, kako u njih se uzdiže pognute glave, moleći se, ne znajući šta se sa njima dešava. Niko sem njih ne ču glas Gospoda Boga koji kaže: 

– Dođite!

Doletješe Stradioti i potvrdiše pomor...

Šest vjekova kasnije osjetio se mirotočivi miris ruže, ruzmarina iz njihovih moštiju. Osjeća se na daleko.

 

PODELITE OVAJ TEKST NA: