O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


ZNAMENITOSTI I LEPOTE KANADE (ZAPADNA KANADA)

Simo Jelača

ZNAMENITOSTI I LEPOTE KANADE
(ZAPADNA KANADA)

Dr Simo Jelača


 

VANUSKEVIN

Vanuskevin Heritaž Park je muzejski kompleks civilizacije lokalnih Kri Indijanaca, koji sadrži eksponate iz vremena starih do deset hiljada godina. Park je zvanično otvoren u Junu 1992. godine, a slučajnost je da se autor baš tih dana našao u poseti datom kompleksu i bio prvi Jugosloven koji ga je posetio i upisao se u muzeju kao posetilac. Ispred muzeja jedan umetnik, mladi Indijanac, izvodio je njihove nacionalne plesove uz zvuke muzike njegovih kolega, koji su svirali u neku vrstu frule i bubnjeve. Tim plesovima on je dočaravao njihove životne različitosti. Nas nekolicina posetilaca, koji smo se tu zadesili, dugo smo ga posmatrali, sa uživanjem, stičući utisak da i on uživa u svom plesu. Sasvim u blizini bila su dva vigvama, a ispred jednoga sedeo je stariji Indijanac i pušio lulu.

Vigvami uz Vanuskevin muzej u Saskatunu

Ja sam mu prišao, ljubazno ga pozdravio i, zamolio da mi dozvoli da vidim vigvam iznutra, što je on sa osmehom prihvatio. Ustao je, podigao mi zavesu koja predstavlja vrata vigvama i ja sam samo zakoračio, tek toliko da osmotrim unutrašnjost. Patos vigvama bio je prekriven životinjskim kožama, a duž ivica u krug bilo je više ručno izvezenih jastuka, u različitim bojama. Unutrašnjost vigvama delovala mi je prostranijom nego se to može pretpostaviti gledajući ga spolja. Vlasnik mi je ispričao kako su Indijanci nekada nagpnoli bizone tu na strminu iza muzeja i ubijali ih. Krdo bizona survavalo se niz te strmine, a dole su ih dočekivali muškarci, koji su ih klali i derali. Meso su sušili za zimu, a kože razapinjali i sušili na suncu za odeću. Zahvalio sam se vlasniku, rekao mu odakle sam, pozdravio ga i otišao u muzej. Ispred muzeja i oko vigvama nekoliko indijanskih mališana igrali su se. Nekima od njih ja sam mahnuo u prolazu i oni su me takođe otpozdravili.
Vanuskevin Heritaž Park je neprofitni istorijski centar Prvih naroda Kanade. Tu, u tom centru ustanovljen je takozvani ‘’Medicinski točak’’. Danas Saskačevanski Univerzitet upravlja arheološkim istraživanjima u datom kompleksu Vanuskevina. U Vanuskevinu postoje dokazi drevnih naroda iz mnogih aspekata njihovog života, načina stanovanja, lova, skupljanja hrane i indijanske duhovnosti. Od kada je muzej otvoren posećuju ga mnogi posetioci, među kojima su ipak najbrojniji Indijanci raznih plemena. Oni su ponosni na svoju istoriju i na licima im se to može primetiti kada napuštaju muzej.
Na oko 20 km južno od Saskatuna nalazi se Kamp ‘’Mus Vud’’ indijanski rezervat br. 94, lociran na brdovitom terenu, okružen sa gornje strane šumom, a sa donje strane močvarom. Kamp je ograđen bodljikavom žicom. U njemu je živelo oko 40 indijanskih porodica, u vreme autorove posete. U kampu su imali obdanište i školu do šestog razreda. Beli čovek tim Indijancima je uveo struju, telefon i ‘’Demokratiju’’. Svoga šefa birali su svake treće godine, a izabrani je imao pravo i na još jedan reizbor. Tokom autorove posete vladale su letnje vrućine i većina prisutnih delovali su lenjo, iščekivajući poštara koji im je trebao doneti ‘’Velfer’’ čekove. Ipak, utisak je da da većini Indijanaca ovde nedostaju lov i pecanje.



NACIONALNI PARK BENF


San mnogih posetilaca kanadskih Stenovitih planina je nacionalni park Benf, udaljen svega oko 90 minuta vožnje od Kalgarija. Park Benf je osnovan 1883. godine, a nakon otkrivanja termalnih voda u njemu 1885. godine proglašen je nacionalnim parkom. Danas je Benf svetska baština pod zaštitom UNESKO-a.
Tirkizno-zelena jezera, snežni vrhovi i lako dostupni glečeri zapanjujuće su prijatni oku posetilaca. Dragulj ovoga parka je svakako jezero Luis, u kom zelena voda odražava okolne planske vrhove, dok mnogobrojni posetioci svakodnevno lagano šetaju njegovom okolinom i uzbrdnim stazama.
Iza zaleđenih planinskih vrhova nadovezuje se Džasper park, koji posetiocima odaje nezaboravan utisak prirodnih lepota. Tu je i istoimeni gradić Benf, koji posetiocima pruža mogućnosti udobnog smeštaja, raznovrsnog šopinga i izvanredne ishrane. Zimi je Benf centar skijaških sportova, najatraktivnije kanadske destinacije ‘’Sunčano selo’’. U planinskom delu su pešačke staze, dužine 1600 km, na kojima je moguć susret sa jelenima, lososima, medvedima i mnogobrojnim drugim životinjama. U Benfu je izgrađen čuveni hotel za kraljicu Elizabetu, koja ga nikada nije posetila.


Jezero Luis u Benf nacionalnom parku

Jezero Luis je kanadski ‘’Dijamant u pustinji’’, okruženo magičnim planinskim vrhovima ‘’Viktorija lednik’’, što je sve pod zaštitom UNESKO-a. Ovaj region jedan je od najboljih skijaških terena u Severnoj Americi, koji obiluje bezbrojnim spektakularnim pejzažima od glečera do vodopada.
U nacionalnom parku Benf je i glacijalno jezero Morein, locirano u dolini ‘’Deset vrhova’’, relativno malo, svega 0,5 km2. Glacijalno jezero potpuno se otopi tek tokom meseca Juna, a u njegovoj vodi prelamaju se senke okolnih planinskih vrhova, okićenih snežnim pokrivačem i tokom leta.
Među svim planinskim lepotama Kanade nalazi se i planina kojoj su Kanađani dali ime proslavljenog srpskog vojskovođe iz Prvog svetskog rata Vojvode Radomira Putnika, iz poštovanja prema heroju koji je uz velike gubitke izvanrednim komandovanjem uspeo da pobedi nadmoćniju silu Austro-ugarske monarhije i time srpsko ime postavi na stranicama svetske istorije. Iskreno, autor je iskreno zahvalan Kanadi za to.

Ploča u planini Vojvode Radomira Putnika

Planina Vojvode Radonira Putnika nalazi se severno između ‘’Potoka Tri ostrva’’ i zapadno od kanadskih reka Bou, nedaleko od Kalgarija. Planina Vojvode Radomira Putnika deo je lanca Roki Mountains, između Alberte i Britiš Kolumbije. Ima visinu 2940 m. Na ploči posvete uklesane su reči;
‘’Planina Putnik nazvana je u znak večnog sećanja na muškarce i žene iz savezničkih oružanih snaga u Srbiji i njihovog vođe, Vojvode Radomira Putnika (1847-1917). Srbija je izgubila četvrtinu svoga stanovništva, kako pripadničke vojske, tako i civila za vreme Prvog svetskog rata (1914-1918). Ova žrtva bila je deo kanadskih i savezničkih borbi u Evropi protiv tri carevine u cilju zaštite ljudskih prava čovečanstva’’. Autor je boravio dva puta u ovim krajevima, a posebno je ponosan na planinu Vojvode Radomira Putnika u kanadskim Roki Mountains.



NACIONALNI PARK DžASPER

Džasper Nacionalni Park je najveći nacionalni park u kanadskim Stenovitim planinama, koji obuhvata površinu od 10,878 km2. Nalazi se u provinciji Alberta, severno od Benfa i zapadno od Edmontona. Ovaj park obuhvata ledene glečere, tople izvore, jezera, vodopade i planine. U njemu žive mnogobrojne divlje životinje: lososi, karibu, mus, jeleni, divokoze, bighorn ovce, grizli mrdvedi, kojoti, dabrovi, mrmoti, vukovi, planinski lavovi, lisice, zečevi, volverine i mnogobrojne ptice.
Džasper park je dobio ime po Džasperu Havesu, osnovan je 1907. godine, a proglašen nacionalnim parkom 1930. godine.


Nacionalni park Džasper

Nacionalni park Džasper proglađen je svetskim nasleđem 1984. godine. Reke koji potuču iz Džasper parka su Atabaska i Smoki. Čuvene atrakcije u Džasper parku au: skijališta, glečeri, vodopadi, rekreativni ribolov, rafting, kajak vožnja, i kampovanje. Park je veličine 2,774.500 hektara i najveći je u Kanadi. Prepun je divljači, stanište je grizli medveda, jelana i drugih životinja, sa hiljadama vrsta biljaka. Takođe je stanište za oko 70 vrsta sisara, čije zdravlje i opstanak zavise od parka. Stanište je i za 82 vrste prica pevačica. Svojom muzikom te ptice čine ovaj park toplijim. Posetiocima se otuda skreće pažnja na što je moguće manje poremećaje prirode. U parku postoje i topli izvori temperature 54 stepena Celzijusa.

U Džasper parku očekuje vas zapanjujuća pustinja, prepuna jezera, vodopada, reka, kanjona, hajkinga, veslanja, plivanja, skijanja, ribolova,topli izvori, dovlje životinje, oko 1000 km planinskih staza i oko 300 km biciklističkih staza. Ako posećujete Džsper park, preporučuje vam se da svakako posetite Atabaska vodopade, Maligne kanjone, Maligna jezera, Atabaska lednik, Nebeski tramvaj, Skajlein pešačku stazu, i još Piramidu i Patricija jezera. Ko sve ima vremena, novca i želje da uživa u prirodi, preporučuju mu se nebrojene lepote Kanade.






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"