KATUNI između dvije planine

(uraniti zoru prevariti, zapjevati brigu otjerati)

Slika govori hiljadu riječi ali ako slici udahneš slova tad riječi ožive, zamirišu, zagrle i zapjevaju.

Kad Bog daruje čovjeku goru, daruje i gori vodu, daruje i vodi pjesmu, da putnika namjernika gora vodom zadoji, izvor pjesmom napoji, da nikad niko u lozi od najstarijeg do onog koji dolazi ne zaboravi na to da stamena, a meka duša nije iz pamuka nego iz planine, da gen oštroumnih, srce hrabrih zaštitnika sestara i majki, roda, doma vijekovima rastao baš oko i iznad 900m.n.visine. Tu rosopad u podnožju, pri kolibama ako raste na osunčanoj strani, cvjeta bujno i ako mlijekom iz stabla izraslinu na prstima zaliješ neće je biti i neće se ponoviti, tako je i sa ostalim što planina ne podnosi.

Gora pjesmom romori k'o kiša o Svetoj Petki, od ljepote se i ne zbori, samo očima govori.

Ako goru zaborave i ne pohode ona podivlja i utihne, a ako joj dolaze pa se s njom dogovore nisu se samo legende sa vilama kitile, ova planina vijekovima ima svoje vile.

"Neću ti goro odnijeti vode, ni golet ni šume, ni nebo ni ptice samo me spasi od vjetra  i kiše od magle i slučajne zvijeri lutalice"

Kako Prof. Novak Mandić Studo kaže u svojoj knjizi " Zemlja zvana Gacko", Volujak je najvisočija planina Gacka, čiji se masiv proteže u obliku dugog grebena pravcem jugoistok-sjeverozapad, dužinom oko 12 km, s prosječnom visinom oko 2200 mi, na kome je najveći vrh Vlasulja 2332 m.

Prostranstvo Volujaka pripada opština: Gacko, Plužine, Foča.

Tu između dvije planine u neposrednoj blizini Jagodinog jezera od kad pamte najstariji i oni koji nedaju zaboravu porodične istorije postoje i katuni.

Posle Berlinskog kongresa 1878.godine Knjaz Nikola je dao na korištenje zemlju  Šćepanu Papiću komandantu Bilećko-rudinskog bataljona koji je brojao 900 vojnika kao i njima bratskoj porodici Perućica.

Porodična imanja Papića su odavno bila tu, rejon gdje je napravljen planinarski domzove se  "Volujak" na Papin dolu, tu zemlju su ljudi dali planinarima na korištenje baš u svrhu obilaska prirode, planinskog doma, a i šta ima ljepše od toga da se pominje i dalje porodična prezimena po dobru.

Tu gdje se srasta nebo sa visovima Kuka, gdje je nekad neka Jagoda ostavila ime da se pominje po jezeru, tu gdje planinski orlovi krilima zaustavljaju dah malim planinarima, gdje bistra voda izvora Sutjeske hladi i odmara pješaka, tu su katuni.

Po prvi put ove godine na katunima ispod Volujaka su Grčići iz Gacka, Daca i Mladen, njihova djeca, četiri sina i Mladenov brat Rastko. Živ dokaz harmonije, topline, ljubavi, rada i reda. Skoro da fali slova da se prenese doživljaj posjete ovim ljudima. Kako kaže Mladen posle odluke da izađu sa stokom na katune i pripreme, transporta, navikavanja na novi teren sve je dosta lakše. Ovi vrijedni ljudi imaju dvadeset krava i stado ovaca, konje, dosta kokoški i svako od porodice ima svoje zaduženje. Dok krave ne treba nadgledati, same odu i dođu, neko čuva ovce, neko pazi koke, Daca pravi kajmak i sir, kiselo mlijeko, hljeb, hranu za porodicu ali veoma često i za posjetioce, turiste, kampere na planinarskom domu "Papin do".

Dobar glas daleko se čuje pa tako i za Dacin kajmak i sir koji su ovdje fantastični, kako kaže skupljeni na način kao nekad davno, u kolibi koja na podu ima zemlju i ognjište sa verigama pa mlijeko razliveno u drvene škipe daje dobar kajmak koji se čuva da se ocijedi i odstoji u drvenoj kaci. Malo je dana kad ne dođe neko da kupi proizvode ove vrijedne žene, a njihov kajmak ko je probao na Tjentištu u restoranu Komlen nije mu bio problem da potraži Dacu na katunima. Daca i Mladen su se uvjerili da se radom  i organizacijom može zaraditi i biti zdrav, ovi ljudi ne rade u javnim preduzećima, sami sebi su i gazda i radnik i sretni, nasmijani i zadovoljni.

Kako kažu, ispaša stoke je dosta laka, kvalitet trave i vode dosta bolji u odnosu na druge planine, a i u odnosu na selo gdje žive prije i posle katuna. Sinovi pomažu, odmjenjuju, podstiču da ova porodica pravi planove za sljedeću godinu, a to je kako kažu samo Bože zdravlja, da naprave nekoliko bungalova gdje će namjerni i slučajni šetači, planinari, avanturisti, koji ih ne zaobilaze moć i da ostanu po nekoliko dana, gdje bi imali i Dacinu kuhinju koja pored kajmaka i sira pravi i cicvaru i Mladena koji podmladak obučava u spremanju kotlića i fenomenalne cigarice koju smo između ostalog i mi probali.

Nevjerovatna je snaga ljudi da ugoste, dočekaju, usluže gosta u Hercegovini. Ovi ljudi su primjer čiste ljubavi i to se vidi, osjeća i ne može sakriti, kad dođeš rukuješ se, a kad pođeš moraš da zagrliš. Dok je ovakvih Hercegovina će živjeti, a planina pjevati.

Do neke nove priče dobri moji radujte se i hodajte, sa Čemerna polako do Grčića može i autom ali hodanje je život.

PODELITE OVAJ TEKST NA: