O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


SUĐENJE

Nikolina Zobenica


SUĐENjE


Dva policajca zvone na vrata i pružaju nalog za hapšenje zbunjenoj mladoj ženi:

-              O čemu je reč?

-              Tužba zbog odbijanja. 

-              Kakva glupost! Moje je pravo da li ću da nekoga prihvatim ili ne, niko ne može da me natera!

Posle policajčevog svedočenja tužilac ponavlja te „bezdušne reči“, zgrožen njenom „samovoljom“. Branilac uloži prigovor, tužilac se povlači i postavlja direktno pitanje:

-              Da li Vam se dopala tužena?

-              Da, mislim da je lepa.

-              Da li biste želeli da izađete s njom?

-              Da.

-              Iako Vam je poznata optužba podneta protiv nje?

-              Da.

-              Eto dokaza, ona je zaista opasna žena!

Branilac preuzima reč:

-              Da li ste je pozvali da izađe s Vama?

-              Ne.

-              Zašto?

-              Ne verujem da bi pristala.

-              Da li ste zbog toga ogorčeni?

-              Ne, zašto bih bio, ima puno pravo da me odbije.

Psiholog tužbe daje svoj iskaz:

-              Tužena bez sumnje ima veoma visoko mišljenje o sebi, smatra da drugi nisu dovoljno dobri za nju, želi da umanji njihovo osećanje vrednosti, jer na taj način dobija potvrdu za svoje visoko mišljenje o sebi. 

Branilac postavlja pitanje:

-              Da li ste se Vi osećali ugroženo u prisustvu tužene?

-              Tužena ima veliku manipulativnu sposobnost i na trenutak je uspela da potkopa čak i moje zdravo osećanje sopstvene vrednosti, ali samo na trenutak, budući da sam vrlo brzo shvatio koliko je ona opasna žena!

-              Ili svedočite protiv nje zato što ste uvređeni.

-              Prigovor!

Glavni svedok tužbe je muškarac koji je podneo prijavu.

-              Šta imate da kažete o tuženoj?

-              Ona je vrlo okrutna žena.

-              Zašto tako mislite?

-              Ima hladno srce, ne oseća ništa ni prema kome, surova je i treba joj ozbiljna profesionalna pomoć.

-              Jeste li Vi pokušali da joj pomognete?

-              Naravno. Pokušavao sam da je spasim iz njene samonametnute izolacije i usamljenosti.

-              Kako je ona reagovala?

-              Ignorisala me je. I to ne samo mene. Njoj niko nije dovoljno dobar!

-              Zašto?

-              Zato što nije sposobna da bilo šta oseća.

Branilac želi da zna zašto je odabrao baš tuženu.

-              Zato što mi se dopala.

-              Dakle, može se reći da je smatrate posebnom?

-              Da.

-              Da li želite neku drugu ženu osim nje?

-              Ne, samo na nju mislim.

-              Da li Vam je poznato da li je neka žena zaljubljena u Vas, da se nekome dopadate?

-              Da. Ima dosta devojaka koje bi vrlo rado izašle sa mnom, samo njoj nisam dovoljno dobar.

-              A da li biste Vi izašli sa bilo kojom od tih devojaka?

-              Ne.

-              Zašto?

-              Ne bih izašao s onima koje me ne privlače.

-              Dakle, Vi smatrate da je tužena kriva zato što ne želi nekoga ko se njoj ne dopada i da nju zato treba kazniti?

-              Treba je lečiti!

-              Zašto?

-              Uništava tuđe samopouzdanje, a i samu sebe!

-              Šta misle o Vama devojke koje Vi odbijate? Da li misle da je u redu što ih odbijate?

-              Verovatno ne.

-              Možda one smatraju da ste Vi okrutni i bezosećajni budući da nećete ni jednu od njih, iako ste slobodan muškarac?

-              Možda.

-              Znači da tuženoj nije dozvoljeno da odbije Vas, dok Vi imate puno pravo da odbijete koga želite? Ona nije normalna samo zato što ne želi Vas? Da li je to njen jedini greh? 

-              Ja ne odbijam svaku devojku. Neka mi se dopadne, neka ne. Njoj se ne dopada niko, odbija svakoga.

-              Mislite da nema pravo na to?

-              To nije normalno!

Psiholog odbrane ima objašnjenje:

-              Tužena je izuzetno inteligentna i racionalna osoba. Ljubav kao iracionalna sila ne podleže logici i razumnosti te je kod nje došlo do raspolućivanja ličnosti, do nepremostivog jaza između osećajnog i intelektualnog dela duše. Uprkos osećajnoj prirodi ona sve stavlja pod kontrolu razuma. Kao posledica izraženog intelektualizma, s jedne strane, i života u svetu ideala, s druge strane, ona traži apsolutnu ljubav, ali u analizi i usporedbi sa apsolutnim, stvarni ljudi gube, jer mi smo ipak nesavršena bića.

-              Da li smatrate da ona to radi namerno?

-              Ne, mislim da je to kod nje nesvesni proces.

Tužilac preuzima:

-              Da li smatrate da tužena želi da pokaže muškarcima da su nedostojni, da su bezvredni?

-              Moguće je da podsvesno nastoji da ih kazni budući da ne odgovaraju njenim zahtevima, pa je ona zbog toga usamljena. Prezire ih jer su toliko daleko od ideala i nesposobni da bilo koga usreće. Međutim, to isto tako znači da ona podsvesno odbacuje samu sebe.

-              Dakle, moglo bi se reći da se istovremeno ponaša i destruktivno i samodestruktivno? Nanosi štetu i sebi i drugima?

-              Može biti. Ali samo nesvesno.

Na kraju svedoči i tužena.

-              Da li Vam je poznat muškarac koji Vas je tužio?

-              Da, viđala sam ga.

-              Primetili ste da je zainteresovan za Vas?

-              Jesam.

-              Međutim, ignorisali ste ga?

-              Da.

-              Zašto?

-              Nije mi se dopao. Odbijali su me njegova razmetljivost i arogancija, samouvereni stav, kao da se podrazumeva da će mi se dopasti, da ću pasti na njegov šarm. Nisam ništa osetila prema njemu, nikakvu privlačnost i nisam htela da ga ohrabrujem. 

-              Da li Vam je žao zbog toga?

-              Zašto bi mi bilo žao? Ovo danas samo potvrđuje da sam bila u pravu. Jedino ne znam šta misli ovim da postigne. Osim osvete, naravno.

Tužilac želi da zna nešto više o njoj.

-              Želite li da se dopadate drugima?

-              Naravno, svi to žele.

-              Znači da zavodite druge?

-              Nisam to rekla.

-              Želite da se dopadnete, ali kada se dopadnete, onda odbijate ljude?

-              To je apsurdno.

-              Odgovorite na pitanje.

-              Želim da se dopadnem, ali kao osoba, ne kao žena.

-              Ali Vi jeste žena, zar ne?

-              Jesam, kakve to veze ima. Pre svega sam ljudsko biće i želim normalne, prijatne odnose sa drugima, što ne znači da moram da budem u vezi sa svima.

-              Zar ne mislite da mnogi mogu da pogrešno protumače Vašu dopadljivost?

-              Ne znam, to je njihov problem.

-              Dakle, nije Vas briga šta drugi osećaju.

-              Nisam to rekla!

-              Upravo to ste rekli. Tužba nema više pitanja.

Sudija donosi odluku: 

-              Tužena je pokazala neosetljivost prema normama i pravilima društva, prema tuđim osećanjima, kao i tendenciju ka destruktivnom i samodestruktivnom ponašanju, stoga se proglašava krivom. Osuđuje se na uslovnu kaznu: ukoliko u narednom periodu od dve godine ponovi odbijanje, na snagu stupa zatvorska kazna od godinu dana.

Odbijeni udvarač se zadovoljno smeška i gleda je s likovanjem. Nekoliko trenutaka stoji u neverici, ne shvatajući šta se dešava, a onda vikne:

-              Odbijam!

Sudija je ljutito pogleda:

-              Šta ste rekli?

-              Odbijam udvaranje. Odbijam uslovnu kaznu.

-              Sigurni ste u to? Bićete zatvoreni godinu dana.

-              Ili ću dve godine morati da budem u vezi s nekim koga ne želim?  Kakav je to izbor? Radije bih u zatvor nego da budem izložena na milost i nemilost muškarcima kao što je on. A ni Vi niste mnogo bolji. 

Sudija je uvređeno naložio sudskom službeniku:

-              Odvedite je u pritvor. Zatvorska kazna odmah stupa na snagu. 

Udarac sudijinog čekića odjekuje u njenoj glavi sve dok je škljocaj brave teških metalnih vrata ne probudi iz stanja ošamućenosti.

-              Zar se ovo zaista dešava?!

Šapne u neverici, još uvek s nadom da će se dogoditi čudo. Međutim, nije se budila iz nemirnog sna, već je uranjala u noćnu moru iz koje više nije bilo izlaza.  




PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"