PRIJATELjI STARI
Prijatelji stari, ovih dana gdje ste
U zatvoru, groblju ili u ludnici
Možda u bespuću, negdje pokraj ceste,
Il' vas u utrobi razlažu rudnici
Prijatelji stari, u kakvom ste stanju
Prosti skup kostiju ili prah što nosi
Voda hladna u svom vječnom proticanju
Ili... vjetar mrsi u nečijoj kosi
Prijatelji stari, nigdje vas sad nema –
Da samo osjetim prisustvo vam duha
Ja podnio svu bih žalost bez problema
Prijatelji stari, niko nema sluha
Za tu moju želju da znam nešto više
Što vrijeme svaki o nama trag briše
MRGUDA
Mrguda jeca sama u gluvoj noći:
„Stradanja moja niko ne shvata
Samo Mika al' – hoće li doći
Virnuti noćas kroz vajatska vrata
Pričaju se o meni ružne priče
Mjesto svoje briga se tuđa vodi
Uz Miku me ništa ne dotiče
Uz njega kao da se opet rodim
Pred svima pravim se važna
Tobož Miku odbijam od sebe
A u meni bukti ljubav snažna
Srce tuče strepi mi i zebe
Svijet je naš tako zloban zao
Ko se uspravi ode mu glava
Kako im nije mladosti žao
Ruže što se tek rascvjetava
Mika me čuva brani i pazi
Nek sam kopile i još sto puta
I nek me svaka spodoba gazi
Svaka što joj ikad odćutah
Takvoga me vremena sramota
U kom niko neće da se mijenja
I zašto ljubav – temelj života
Trpi ovakve boli i poniženja
Koliko još djevojaka ima
U kojima ista osjećanja biju
A moraju pod tuđimzakonima
Svoju ljubav i radost da kriju
Dokle krvništvo i vojske strane
I moj će Mika na vojnu sutra
Duša zaboli – srce bi da stane
Dok se bliži odsjaj gorkog jutra
Bože hoće li Mika mi doći
Kako priliči da se oprostimo...
...Potraj teška krajiška noći
Makar u snu da se zagrlimo...“
KNjIŽEVNO VEČE
Nevješto cijedim stihove
Sa pohabanog papira
Valjaju se riječi
Hladne kao kamen
Kamera kao da sam
Na policijskom ispitivanju
Mikrofon koji
Jedva radi
Publika usnula
Preda mnom...
...I moja nemoć
Da prenesem poruku
DRVO
Branko Miljković se sigurno nije ubio te noći.
Tome je svjedočilo jedno malo drvo.
Svjedok je uskoro likvidiran. Bez tragova.
