O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


ANALIZA DRAME, ODBRANA SOKRATOVA

Jana Rokić
detalj slike: Sokratova smrt, David Džeks-Luis, Metropoliten muzej u Njujorku

 

Analiza drame ,,Odbrana Sokratova“

 

,,Bez vaše presude ja bih imao samo još koju godinu da proživim do smrti svoje.“, govori Sokrat onima koji su ga optužili. On se svojim krvnicima zahvaljuje. Njegovo pogubljenje bilo je poslednje veliko delo Sokratovo. On se ruga okupljenom narodu, pitajući se da li spasenje leži u smrti, ili u životu. Ipak, Sokrat i pre nego što će popiti otrov ostaje miran, dostojanstven i mudar- odlazi u smrt onako kako je išao kroz život.

 

Sokrat je ,,kvario omladinu“ i ,,uvodio nove bogove“. Bio je problem čitavoj Atini- suviše mudar da bi mu trebalo dozvoliti da tu mudrost širi, a opet suviše cenjen i uticajan da bi mu se za nju sudilo... odmah. On nije ni politički ni društveni protivnik. Ništa nije pisao, celo njegovo učenje zasnivalo se na razgovoru sa građanima Atine.

 

Vodeći se time ,,da zna da ništa ne zna“, Sokrat je shvatio da što više razmišlja, to manje zna. Susreće se s rupom bez dna, gde nova saznanja dovode samo do još više pitanja. Ova njegova rečenica čini da se osećamo tako malo i nevažno. Mi smo pasivni posmatrači kojima su dati tek neki naivni, dnevni zadaci koje ispunjavamo kako bismo sakrili svoje misli od unutrašnjih patnji. Plašimo se susreta sami sa sobom, sa znanjem unutar nas, jer bismo onda upali u ambis pitanja bez odgovora. Čovekov apetit za saznanjem nikada ne može biti zadovoljen. Zato rešavamo da ne stavljamo ni prvi zalogaj u usta, u strahu da nećemo mi pojesti svoju radoznalost, već ona nas.

 

Neverovatno je koliko je Sokrat moderan čovek. Ne, ne moderan Stari Grk, već krajnje urban tip, sa ,,starkama“ i telefonom na tačskrin. On je vrlo savremen autor, ako mene pitate. Ko su Sokrati danas? Je li to besna opozicija, koja pije vino s vlašću iza sasvim dovoljno otškrinutih vrata? Ili je to neki student, koji je treći put pao ispit na pravima jer odbija da k/laže kako je vlast predsednika u Srbiji ograničena Ustavom? Možda je Sokrat onaj prosjak na Zelenom vencu, što uvek ima nešto pametno da kaže, ali ga niko ne razume jer mu pivo vezuje jezik? Svakako, sigurna sam da je taj Sokrat potišten i razočaran svetom oko sebe, ali opet želi da ga otkrije do poslednjeg atoma. Otrov pije svaki dan, nekada ga udiše kroz zagađen beogradski vazduh, nekada mu ulazi kroz nozdrve u vidu suzavca, a nekada ga direktno, baš tamo negde gde je duša, ubrizgaju ljudi svojom zlobom i pakošću.

 

Uz sve dužno poštovanje gospodinu Sokratu, smešan mi je. Trebalo je da vaspitava svoje sinove u nekoj skromnoj kući u Atini i da ćuti. Poginuo je kao i svaki veliki čovek - hrabro i besciljno, uz likovanje onih koje ne učimo iz filozofije, niti se bilo gde spominju u istoriji. Ipak, oni su tada odlučivali o Sokratovoj sudbini. Oni su bili njegov Bog, a Sokrat običan, bedni osuđenik.

 

Sokrat je ceo život pokušavao da dođe do znanja. I sami pogađate da je to bilo bezuspešno. Konačnog znanja nema, zašto bismo se onda zamarali pitanjima o duhu i suštini? Ukoliko nekoga možda zanima koji je cilj postojanja čovekovog, predlažem da se zaposli u obližnjoj fabrici. Možda to nije lek za sumnje koje ga muče, ali svakako neće imati vremena za razmišljanje, pa će stvari biti pod kontrolom.

 

Krajnje ciničan esej devojke od osamnaest godina, napisan na laptopu od sto hiljada dinara, pokrivene toplim ,,dormeo“ ćebetom dok jednom rukom pokušava da vrati srebrnu minđušu u rupu u uhu. Mnogo čitam i volim da slušam ljude koji lepo govore, posećujem ove malo muzeja što imamo, pa čak i Jugoslovensko dramsko pozorište, gde se igrala ,,Odbrana Sokratova“. Planiram da batalim sve to, jer znam da ništa ne znam i da što je veća radoznalost, to je veći i problem. Složićete se da je Sokrat bio intelektualac i vidim koliko mu je dobra to donelo.

 

Pozivam sve velike glave da oko nje obmotaju uže. Svakako je bezbolnije nego biti prebijen do smrti. Možda je priličan kliše, ali barem ćemo tako uštedeti koji dinar našem napaćenom državnom budžetu. Mislim da je fer da ispadnete pošten građanin i sami snosite troškove sopstvenog ubistva. Za kraj, smislila sam za vas parolu koju možete da stavite na ulazna vrata, pored televizora ili na nadgrobni spomenik:

 

,,Ne gledaj okom, ne slušaj uhom,

ne treba ti znanje sokratovsko.

Blaženi siromašni duhom,

jer je njihovo carstvo nebesko.“

 



 

 

 


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"