O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


KANADA OD NJENOG ISTOKA DO ZAPADA

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art

KANADA OD NjENOG ISTOKA DO ZAPADA

Dr Simo Jelača



Preko sedam hiljada kilometara deli Keip Spier, prvo mesto u Atlantiku istočne Kanade i Long Bič, na vankuverskom ostrvu, u Pacifiku, njene poslednje tačke na zapadu. Moguće je proživeti ceo ljudski život putujući od sela do sela, od grada do grada, od metropole do metropole, od istoka do zapada, od severa do juga, od reke do reke i jezera do jezera, kroz planine, glečere, tundre, fjordove, livade, šume, močvare, obale, ledene bregove, prerije, što sve čini jedinstveni izgled Kanade. Kanada je zemlja koja obiluje prirodnim bogatstvima i omogućuje život svima koji u njoj žive. Kanada je obnovljivo svetsko čudo prirodne lepote i voda, zajedno sa ljudima različitih po mnogo čemu, kao što su različite i prirodne okolnosti koje ih uobličavaju.



Sa Signal Hila, u blizini Sent Džonsa, glavnog grada Njufaundlenda i Labradora, 1901. godine Markoni je poslao prvi radio signal preko Atlantika, na razdaljini od oko 3200 km, prema patentima Nikole Tesle br. 645576 i 649621. Džordž Strit je najstarija ulica u najstarijem gradu u Severnoj Americi. Odatle se vidi ''Ledena Aleja'', stara preko 10.000 godina. Kitovi u ovim vodama igraju svoje igre, a hiljade ptica gnezde se po obližnjim šumama. Lokalna seoska ekonomija pretežno se bazira na ribarstvu, a njihova ishrana uglavnom na ribi i mesu divljači.



Ribarsko naselje “Pegi Kouv” u zalivu “Margaret”, Nova Skoša, je sinonim netaknute prirodne lepote. Poznato je po čuvenom svetioniku, koji je takođe turistička atrakcija. Jedan od najslikovitijih istorijskih gradova je “Lunenburg”, u koji su prvo doselili Francuzi, pa zatim Nemci i Švajcarci 1753. godine. To je gradić, jedan od najboljih ribarskih luka u Severnoj Americi. Grad, sam po sebi, je biser Kanade. Ovde svako može da uživa u kuvanom lobsteru, uz lokalno belo vino, dok odmara oči na stenovitim liticama koje dopiru do ispred samih kućnih balkona.



Keйp Bretonska reka “Margari” je ''meka za ribare na mušicu''. Stene u obliku saksija, ‘’Flauerpots Roks’’, u basenu “Minas” predstavljaju neobičnu prirodnu lepotu ledenih santi. Na Suprotnim vodopadima, ‘’Riversing Fols’’, nedaleko od Sent Džona, talasi plime primoravaju reku da teče uzvodno, dok za vreme oseke ista teče nizvodno. Tu je i čuveni zaliv ‘’Fandi’’,koji se nalazi zmeđu Nju Brunsvika i Nove Škotske, poznat po neverovatnim plima talasima, razlike između visokog i niskog nivoa čak do 19 m.
Grad Sent Džon je čuven u atlantskoj Kanadi po uličnim šetnjama i poznatoj pijaci, gde se doživljava specijalni osećaj ljudske topline, topline dana i lepote zalaska sunca. Glavni grad Nju Brunsvika Frederiktaun, lociran na reci Sent Džon, je jedan od najstarijih naseljenih gradova u Severnoj Americi, u kome su prethodno hiljadama godina živeli Indijanci plemena Melismit.
Konfederacijski most, dužine 12,9 km, spaja Princ Edvard Ajlend (PEI) sa Nju Brunsvikom. Šarlataunje najmanji glavni grad, ispod 40 hiljada stanovnika, ali značajan po istorijskom stvaranju federacije Kanade u njemu 1867. godine. Sve u Šarlataunu je na pešačkoj udaljenosti. Zemlja polja oko Princ Edvard Ajlenda je crvena, zbog visokog sadržaja gvožđa, zbog čega je najbolja za gajenje krompira, najboljeg svetskog kvaliteta.



Kvebek Siti, glavni grad Kvebeka je poznat kao kolevka francuske civilizacije na kontinentu i kao ''Gibraltar Amerike'', pretežno je naseljen Francuzima. Stari deo gtrada Kvebek Sitija pod zaštitom je UNESKO-a. Kvebek Siti je drugi po veličini u provinciji Kvebek, sa oko 550 hiljada stanovnika.


Montreal je najveći grad u provinciji Kvebek, kao i njen poslovni centar, bio je domaćin Letnjih olimpijskih igara 1976. godine. Montreal ima nešto preko 4 miliona stanovnika, pretežno francske nacionalnosti. U Montrealu je 1967. godine održana Svetska izložba, za koju priliku je sagrađen ‘’Hebitat’’, kao savremeni model stambenog kompleksa.


Otava je nacionalni glavni i kosmopolitički grad, a njegova glavna privredna grana je federalna vlada, sa Parlament Hil-om u centru. Otava je inače kulturni centar Kanade i zaista lep grad, privlačan za život i posete. Otava ima oko 1,1 milion stanovnika, gotovo svih nacija sveta, spada u čistije gradove sveta, sa mnogo parkova i dobrom bezbednošću, ali je sedmi najhladniji grad u svetu. Grad ima 14 muzeja i 35 festivala, kao i jedno od najdužih klizališta na svetu 7,8 km.


Toronto je najveći grad u Kanadi, sa mnogo atrakcija, među kojima dominira ‘’CN Tauer’’, visok 553,33 m, najveća samostojeća građevina i ‘’Skaj Dom’’ (Nebeska Kupola), atraktivni stadion sa pokretnim krovom, preimenovan u ‘’Rodžers Centar’’. Specifična je i prelepa gradska kuća ‘’Siti Hol’’ u Torontu, sagrađena 1965. godine. Grad Toronto ima oko šest miliona stanovnika, 8000 restorana, 1600 parkova i preko 10 miliona stabala, a Jang ulica dugačka je preko 120 km. Atraktivan je sportski klub bezbola ‘’Blu Džejs’’.


Čuveno je vinogradarsko područje Ontaria, locirano uz jezero Iri, u okolini Nijagarinih vodopada, u kome se nalazi oko 30 vinarija, koje proizvode vina svetkog kvaliteta. Nijagarini vodopadi, su jedno od najatraktivnijih svetskih turističkih mesta, nastali glečerskim pomeranjima pre više od 13 hiljada godina. Prvi stanovnici u okolini Nijagare bili su Seneka Indijanci.


Nijagarini vodopadi, ‘’Niagara Fols’’, najpoznatija su kanadsko-američka turistička atrakcija, gde svake godine dolaze milioni posetilaca iz celoga sveta. Neposredno uz same vodopade podignuta su dva spomenika Nikoli Tesli, na svakoj strani, američkoj i kanadskoj. Nikola Tesla sagradio je prvu hidrocentralu na nijagarinim vodopadima, ostvarivši svoj dečački sam da će on ukrotiti Nijagaru. Sa Nijagarinih vodopada Tesla je osvetlio Svetsku izložbu u Čikagu 1903. godine i gradove Bufalo i Njujork, čime je zauvek pobedio Edisona, sa svojim naizmeničnim strujama.


Duž Lorenc reke, idući od Toronta prema Otavi i Montralu, nalazi se 1864 ostra na dužini oko 80 km, zvana ‘’Hiljadu ostrva’’, koja zaista predstavljaju prelep ambujent za uživanje dok se plovi između njih. Autor je proveo jedan dan na brodu, ploveći između ovih mnogobrojnih ostrva, dan je bio sunčan i topao, izvanredan.


Na severu Kanade ima još uvek mnogo glečera, neki su zaštićeni kao UNESKO područja, poput glečera u ''Luani'' Nacionalnom parku. U tim predelima još uvek su glavni stanovnici karibu i polarni medvedi, a česte atrakcije su i severne polarne svetlosti.


Najsevernije je grad Ikaluit, sa svega oko 7000 stanovnika, grad u kome je sve na pešačkoj distanci ‘’voking distans’’. Stanovništvo je veoma prijatno i gotovi svi u gadu se međusobno poznaju. Do Ikaluita avionom se stiže iz Otave za oko tri sata leta. Temperature u Ikaluitu su gotovo tokom cele godine ispod nule, samo u avgustu su povremeno u plusu.


Kenora je grad uz granicu Ontarija i Manitobe, grad sa oko 16 hiljada stanovnika, ali sa toliko jezera da je teško odrediti da li je više grad u jezerima ili su jezera u gradu. Prelepo izgleda. Ime je dobio od po dva prva slova spojenih mesta: Kevotin, Norman i Rat Portidž.



Dalje, prema zapadu, je Vinipeg, poslovni centar i glavni grad Manitobe, sa zlatnim dečakom, na vrhu zgrade provincijskog parlamenta. Prerija, iza Vinipega, je žitnica Kanade, sa preko 6000 žitnih silosa, na teritorijama Manitobe, Saskačevana i Alberte. Nekada je u preriji živelo više miliona Bufalo-a, dok ih je danas sačuvano samo neznatan broj. Severno od Vinipega grad Čerčil je poznata turistička destinacija za ljubitelje polarnih medveda.
Kalgari je najprosperitetniji grad na kanadskom zapadu, u prvom redu zahvaljujući nalazištima nafte. Rančeri na zapadu još uvek gaje krave na stari način, veoma uspešno.


Роки Моунтаинс (Снимио С. Јелача)
Kanadske planine, ‘’Rokis’’, pre svih Banf Nacionalni Park, su tako atraktivne da u njih dolaze milioni posetilaca godišnje. Nedaleko je i poznato ‘’Luis’’ jezero, gde dolaze bezbrojni turisti svake godine, i zimi i leti.
Među svim prirodnim lepotama Kanade našla se i planina kojoj su Kanađani dali ime proslavljenog srpskog vojskovođe iz Prvog svetskog rata Vojvode Radomira Putnika (1847-1917). To ime dato je iz poštovanja prema heroju koji je uz velike gubitke izvanrednom komandom uspeo da pobedi nadmoćniju silu Austrougarske monarhije i time srpsko ime postavi na stranice svetske istorije. Planina Vojvode Putnika nalazi se severno od ‘’Tri Isle Kril’’ i zapadno od reke ‘’Kananaska’’, nedaleko od Kalgarija. Iskreno hvala Kanadi.


Grad Vankuver sagrađen je ispod okomitih planina koje se spuštaju ka moru. Vankuver je glavna kanadska luka prema Dalekom Istoku, a sam grad Vankuver jedan je od najlepših gradova zapada.



Глечери који постепено нестају (Снимио С. Јелача)
Kanada ima veoma raznovrsnu ponudu svetu: svoje predivne planine, glečere, reke i jezera, šume, mora i obale, prerije, divlje predele i još mnogo čega, a iznad svega ljudsku ljubaznost, poslovne mogućnosti i još mnogo, mnogo više.
Stigavši do krajnjeg kanadskog zapada, do mesta Long Bič, posetili smo i grad Viktoriju, administrativni centar Britiš Kolumbije, koji je lociran na južnom delu vankuverskog ostrva, i sa zadovoljstvom smo boravili u kineskoj četvrti, koja je druga po veličini na američkom kontinentu, odma iza San Franciska. Viktorija se smatra gradom baštom ‘’Siti of Gardens’’, pošto obiluje cvećem i zelenilom na sve strane. Veoma je popularna kao turistička destinacija.

Put na sever vodi nas u provincije Jukon i Nord Vestern Teritotiju (NVT), a delom i u Aljasku. Na tom putu je živopisni gradić Skagvej, stešnjen između strnovitih planinskih vrhova, na ušču istoimene rečice u duboki zaliv ‘’Akaska’’.
Uzvodno, duž reke Skagvei, nalazi se ‘’Pas Vait’’, na američkoj granici sa Britanskom Kolumbijom u Frejzeru, sa samo tri kuće i pet stanovnika i fantastičnim pogledom na dolinu ‘’Klondik’’. Od Skagveja, kroz klisure doline ‘’Dead Horse’’ do Frejzera prolazi svetska najstrmija železnička pruga uskog koloseka koja ide pored prihvatne stanice za tragače za zlatom i dalje, kroz mali grad Karkros, na sever, za grad Davson. I samo nekoliko kilometara od Frejzera, na jezeru Tušaj, veliki znak označava teritoriju ‘’Jukon’’.
Karkross, nazvan po prolazu karibua, i dalje izgleda kao u vreme Zlatne groznice. Okružen je peskovitim terenom, što je najmanja pustinja na svetu, gde Eskimi igraju bejzbol, a samo povremeno, u hitnim slučajevima, tamo sleću mali avioni.


Na samo nekoliko kilometara udaljeno je Smaragdno jezero ‘’Emerald’’, biser prirodnog stvaranja, verovatno jedinstveni u svetu, date lepote. Izloženo stalnoj hladnoći, jezero je sterilno, ali pre više miliona godina fosili odloženi na njegovom dnu stvorili su različite boje na različitim dubinama. Stoga površina vode ima nebrojene nijanse plave, tirkizne, zelene, ljubičaste i svih ostalih boja, koje se razlikuju od jedne do druge strane, ili od obale do sredine jezera. Ovo jezero s pravom nosi ime ‘’Smaragd’’, jer zaista predstavlja biser kanadske lepote. Ako ni zbog čega drugog, vredi doći do Smaragda i odmoriti oči na njegovoj površini, gde se vrhovi okolnih planina ogledaju u njegovim dubinama, milionima godina, nepromenjenim.


Stotine hiljada kopača zlata utrkivalo se u neposrednoj blizini, ne primetivši lepotu pored koje su prošli. Jurili su za zlatom ne primetivši Smaragd, srećom još netaknut.


Језеро Емералд,Јукон Територија, Канада (Снимио С. Јелача)




PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"