detalj slike: KrkArt

U Antici, tačnije u presokratskom periodu kosmogonija i mitova, postojao je ideal koji je težio da objedini individualno i kolektivno u jedno prvobitno, nepocijepano jedinstvo, njegov savršen izraz nalazimo u Lesingovoj formuli: jedno i mnoštvo (hen kai pan). Ideal o kojem je riječ, a koji nalazimo u poeziji Dušice Mrđenović, oslikava prvobitan sinkretizam mitske slike svijeta (u kojoj su čovjek i priroda stopljeni u jedno, nepocijepano i savršeno jedinstvo) i zlatnog doba (Aurea Aetas). Na ovoj slici još uvijek nema velikih podjela na opozicionim linijama: tijelo-um, sopstvo-ne-sopstvo, subjektivno-objektivno, spoljašnje-unutrašnje, čovjek-priroda (podjele kreću sa Sokratovim antropocentrizmom i izmještanjem čovjekovog lika iz ovog prvobitno neodvojivog jedinstva, kao i snažnom vjerom u njegovu moć razuma koja ga iz njega izdvaja). Ova podjela će, kao što je poznato, svoj konačan rascijep zadobiti Dekartovim racionalizmom koji kulminira u formuli cogito ergo sum (ovako rascjepljeni subjekt manje-više egzistira do današnjih dana a na njemu počiva i dualizam ,,pocijepanog” svijeta koji ga okružuje…).

Pomenuti ideal (hen kai pan) će doživjeti brojne modifikacije, naročito u romantičarskom idealu slobode (,,spoznati sebe u zrnu pijeska”, stihovnoj panteističkoj formuli V. Vordsvorta i Narenšifu(Narrenschiff), književnom sastavu preuzetom iz priča o Argonautima, o velikom simboličkom putovanju kao potrazi za identitetom), dadaističkom slikarstvu (Dišanovom izumu ready-made kojim je inicirano otvaranje umjetnosti prema svijetu, iskoraku arta iz okvira slike, dakle razbijanjem predmetnosti materijalnog svijeta a to su upravo postulate na kojima počiva Dušičina poezija.

(Iz prikaza Katarine Sarić, Vavilonska biblioteka)

 

Izbor iz poezije Dušice Mrđenović:

 

JEDNA NOĆ U GRADU KOJEG SU ČUVALI PSI

 

Na raskrsnici

blato i polomljen putokaz

 

magla koja pokušava da iskopa oči

noć koja halapljivo pije krv

u daljini lavež pasa

kojeg prekidaju pucnjevi

 

kamenje koje je podrlo nogavice

polako se gnezdi u kolenima

 

počinje kiša

mirišu trešnje

 

još malo i moj je red

na mome potiljku više neće biti

samo rođeni dlanovi

 

 

CEPANjE STRAHA

 

Koračam

Obećala sam sebi

Od svake kapi krvi

Iz tabana

Jedna grobnica

Za sliku iz prošlosti

 

Koračam

Dok zemlja podrhtava

U nemilosti

 

Koračam

Da stignem

Na ivicu tvog sveta

Gde je ništa

 

I stižem

Da vidim odraz

Zalazećeg sunca

Na vodi

Koja se probija

Između dve stene.

 

 

***

Uzalud pišeš datume na kamenu.

Uzalud pišeš na kamenu.

Uzalud kamen.

Kamen.

 

O autorki:

Dušica Mrđenović, rođena 1990.godine u Somboru. Piše i prevodi poeziju. Učesnik više Festivala poezije, zastupljena u mnogim književnim časopisima i zbornicima poezije. Do sada objavljene dve autorske knjige: poezije Samo u nama (2015, Gramatik, Beograd) i Kraj jednog dramskog čina (2020, Anoa, Beograd). Poezija prevođena na ruski i makedonski jezik.

PODELITE OVAJ TEKST NA: