MALI BRAT
Ja, mali brat, iz Kotora koga je sam car Dušan zvao slavnim gradom carstva njegovog, franjevac i katolik ugradih danas zadnji kam u crkvu sv. Pantokratora gospodinu kralju Stefanu Urošu lll i njegovom sinu preslavnom gospodinu kralju Stefanu.. Završih hra m Visoki Dečani i stavih pečat na sebe. Sutra se može oveštati hram …
Stavih pečat na sebe- od danas će me poznati ljudi kroz vjekove ne ko slugu Božjeg fra Vita nego ko Majstora Vita graditelja kotorskog...što da ne gradim i vjeru i građevinu...Uzdižem ka nebu..
Ja Vito Trifunov Čučo, opat crkve Svete Marije na Gurdiću, zadužbini Jelene žene Stefana Uroša l- djeda Stefana Dečanskog, više neću bit poznat po tome što sam izvršilac testamenta dobrog Obrada Desislavina Gambe graditelj srebrnog oltara nad grobom Svetog Nikole u Bariju poklona kralja Milutina..
Slutim da mi se ni grob neće znati kad se predam u ruke Gospodu i ne marim jer je ovo najlješa zahvalnost Gospodu.
Hvala ti Gospode, jer si me udostojio da ti mojom rukom sazidam dom, da se vo Vjeki vjekov u njemu pjevaju psalmi i čuje molitva. I kud veće sreće od te Gospode?
Gospode da si me pitao s čime da me daruješ dar ne bih znao …Ne ovakav dar...
Tako ja skupih po zahtjevu Stefana DEčanskoga majstore koji znaju ko i ja da čuju što kamen veli, da osjete žilu da ga ne povrijede već da ga oblikuju ko ženu-neimare- Hranoja i BOgoja, Dražoja i Milka, Dragoša Ivanovog Baranina, Kotoranina Petra Anđela, Zadranina Petra Lovrovog i Dubrovčanina marka Marinova Goga. Petar je radio na izgradnji crkve Svetog Martina a Anđelo na izgradnji Svetog Vlaha. Utkali od svake crkve po malo u Visoke Dečane, svod Svete Marije,elemente SV. Tripuna...
Klesali su ukrase dok sam ja rukovodio izgradnjom. Uzimali su kam ko ženu. Milovali dok ne progovori. Dok ne gukne. Izučavali žilu , polako prelazeći rukom preko nje...
Tek tada je krenuo rad i znoj....
Dobrolepi podiže hram bogolepom...
Osam ljeta se prašina vila nad Dečenima...magla od prašine dok se kamen klesao i ugrađivao da se bogolepom svidi.
Moj crni krstoliki habit sa kordom svakog dana posatajao je bijel kao da mi je samim činom gradnje prao grijehe. Ja crn, griješan, molio sam Ave Maria i Očenaš na krunicu i kretao u rabotu još marljivije, jer zidam dom svom Gospodu, kome služim srcem i dušom...I moja bratija je zdušno pomagala... Osam ljeta prašine, tuge i radosti, red kamena red molitve. Red bijelog kamena – Očenaš, red crvenog-Ave Maria...
Gospode pitam se, da li je sluga Tvoj uradio kuću dovoljno dobru za Tebe. Dovoljno prostranu da ti mnogo Hristolikih priđe, da se pokaju, očiste, pričeste.., pomole...zahvale..pričaju s Tobom...
Da i bogolepom bude po volji....
Eto sad se vraćam mojoj maloj braći, zahvalan i pokoran i sestrama u samostanu Sv. Marije od Rijeke..
