O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


RUSIJA KAKO SAM JE DOŽIVEO

Simo Jelača

RUSIJA KAKO SAM JE JA DOŽIVEO


U Rusiji sam boravio osam puta, između 1971. i 1978. Svaki od ovih boravaka odnosio se na projekte prema kojima smo tehnološku opremu nabavljali od tadašnjeg Sovjetskog Saveza i svaki put je boravak trajao nedelju dana. Radeći na projektima sa sovjetskom opremom doživeo sam visoko profesionalno priznanje njihovih eminentnih stručnjaka, čak sam dobio i priznanje Sovjetske akademije nauka, ali sve ovo nije predmet ovog rada. To je samo za moje predstavljanje. Kako sam svaki put imao slobodan dan za posete galerijama, muzejima i drugim znamenitostima, dobio sam priliku da bolje upoznam Rusiju i njihova dostignuća. Sve vreme provodio sam sa profesionalnim ljudima, što mi je dalo priliku da steknem vlastiti kredibilitet u njihovoj stručnosti i ljudskom karakteru. Uz sve što sam doživeo u Moskvi i Sankt Peterburgu. Oduševljen sam Peterburgom i ostaje mi u najlepšim uspomenama za ceo život. Služio sam se i sa najnovijim informacijama sa Interneta.

 

Među prvim mestima koja sam posetio bila je Tretjakovskaja galerija (Pavel Mihailovich Tretjakovski). Tretjakovskaja galerija je muzej likovne umetnosti u Moskvi, jedna od najvećih umetničkih obrazovnih institucija u Rusiji. Osnovana je 1854. godine. To je galerija slika poznatih ruskih majstora, izvanredna institucija za oči posetilaca. U vreme moje posete sadržala je skoro 2.000 eksponata, od čega 1362 slike, 526 crteža i 9 skulptura. Danas se navodi da ista galerija ima četiri hiljade eksponata.

Tretjakovskaja galerija u Moskvi je duhovno središte vizuelnog stvaralaštva Rusije. Čuva ono najbolje što je Rusija stvorila, od vrlo malo ikona do stvaranja savremenih slikara i vajara.

Svi koji su malo zainteresovani za rusku umetnost i slikarstvo čuli su za Tretjakovsku galeriju (Državna galerija „Pavel Tretjakovski“). Svako ko dođe u Moskvu, čak i na kratko, mora da poseti ovu čuvenu galeriju. Ovde se nalazi jedna od najvećih i najopsežnijih kolekcija ruske umetnosti.

U ovoj galeriji možete videti mnogo toga - od jedinstvenih ruskih ikona do realizacije savremenih slikara i vajara. Galerija je posebno ponosna na umetnička dela koja ulaze u zlatni fond ruskog i svetskog slikarstva. Dela Rjepina, Serova, Vrubela, Kramskog, Šiškina, Levitana i mnogih drugih slikara, mnogima poznata po mnogim reprodukcijama, ovde se mogu videti u originalu. Nemoguće je govoriti o ruskoj kulturi, a da ne pominjemo Tretjakovsku galeriju. To je jedan od duhovnih centara njihove zemlje, jer čuva ono najbolje što Rusija ima. To je najbogatija kolekcija slika iz druge polovine 19. veka, kojoj nema ravne. Galerija je poznata po slikama Perova, Levitana, Gee, Vrubela, Savrasova, Kuingije, Serova, Vasnevcova, Surikova i Rjepina, koji je takođe bio osnivač Tretjakovske galerije. Ovde su navedena vrhunska dostignuća zlatnog doba ruskog slikarstva.

Posle oktobra 1917. godine, galerijska kolekcija dopunjena je nacionalizovanim kolekcijama i delima savremenih slikara. Ova platna ilustruju razvoj sovjetske umetnosti, njene zvanične tokove i nelegalnu avangardu.

Galerija trezora nastavlja da popunjava svoj fond. Početkom 21. veka otvoreno je odeljenje za savremenu umetnost u koje stižu dela savremenih slikara. Pored slika, galerija poseduje vrednu arhivu rukopisa i veliku kolekciju ruske grafike i skulpture. Bogata kolekcija drevne umetnosti i ikona jedna je od najboljih na svetu. Osnovao ga je P.M. Tretjakovski. Posle njegove smrti, ova kolekcija se sastojala od oko 60 umetničkih predmeta i sada ima oko 4000 eksponata.

Galerija Tretjakovskaja dobila je ime po kolekcionarima, braći Pavelu Mihailoviču i Sergeju Mihailoviču Tretjakovskom, koji su 1892. godine Moskvi poklonili svoje kolekcije slika. Nakon nacionalizacije 1918. godine, ušli su u galeriju i kolekciju umetničkih dela iz različitih muzeja i privatnih kolekcionara. Galerija fonda (preko 45.000) slika, grafika i skulptura ruske i sovjetske umetnosti putem kupovine se neprestano povećava. Naročito bogate kolekcije ikona (11-17. Vek) i zbirke ruskog slikarstva od sredine 18. do početka 20. veka. U okviru galerije, koja uz naučnu delatnost intenzivno populariše likovnu umetnost, nalazi se bogata biblioteka, fototeka, arhiva i restauratorska radionica.

 

Zatim sam posetio galeriju u kojoj je jedina slika bitke kod Borodina, postavljene na kružnom zidu dužine 118 metara, da dočara bitku između Napoleona i ruske vojske, dve vojske suočene na ogromnom prostoru ruske stepe, Napoleonov osvajač i Ruska, otadžbinska, pod komandom generala Kutuzova, koju želi da brani po cenu preživljavanja. Slika je postavljena tako da se vide obe vojske, njihovu pešadiju, konjicu i artiljeriju, na udaljenost od tridesetak kilometara u svim pravcima. Pored vojske, seoske kuće su u plamenu i polja žita koja su napadači spalili. Pred posetiocima, stojeći na povišenom podijumu, u središtu sale, na dnu slike postavljeni su zapaljene grede zapaljenih kuća i stvarni snopovi žita, tako da dočaraju realan ambijent. Utisak je upotpunjen parfemskim mirisima paljevine, što posetiocu daje jedinstveni utisak kakav nema nigde drugde na svetu. Borodinska bitka je delo bez premca umetničke vrednosti.

Mikhail Illarionovich Golenizov Kutuzov (1747-1813) general-feldmaršal, glavni zapovednik ruske vojske tokom Otadžbinskog rata 1912. Rođen je u Sankt Peterburgu, a detinjstvo je proveo u Pskoščini, gde su njegovi preci živeli u 16. veku. . Njegov otac, Illarion Matveevich Golensčev-Kutuzov, bio je poručnik-inženjer, koji je komandovao vojskom u vreme A. V. Suvorova. Mihaila Kutuzova proslavio se je kao ruski heroj Otadžbinskog rata 1812. godine, prvi vitez koji je dobio orden Svetog Georgija.

Posebno me je impresionirao moskovski Metro, ​​​​čije su stanice ogromne sale, sa oslikanim zidovima i plafonima, kakvih  nema nigde u svetu. Moskovski metro svakodnevno prevozi oko devet miliona putnika, a najduži vremenski razmak između dva voza na istoj liniji, u vreme najveće gužve, iznosi do 90 sekundi. Po mom utisku, moskovski metro je najbolje masovno sklonište za slučajeve atomskog rata. Moskovski metro ima apsolutnu čistoću, bez otpada, a troškovi prevoza su vrlo niski, dostupni svim slojevima stanovništva. U Metrou je zabranjen ulaz za pijane osobe, a prekršioci se kažnjavaju na poseban način, isticanjem njihovih fotografija u svim prevoznim sredstvima Moskve, što je vrlo efikasno.

Moskovski metro je šesti u svetu po intenzitetu upotrebe, posle Pekinga, Tokija, Šangaja, Seula i Guangzoua. Prva linija puštena je u rad 15. maja 1935. godine i išla je od stanice Sokolniki do kulturnog parka. Sistem se sastoji od 13 linija, ukupne dužine 350 km, sa 207 stanica, od kojih je 44 klasifikovano kao kulturno nasleđe, a 40 su spomenici kulture. Ukupno je zaposleno 45.000 ljudi koji se svakodnevno nadopunjuju.

 

Proveo sam kratko vreme na Devičanskom groblju, gde su sahranjeni ruski pesnici, a tamo je sahranjen i Nikita Hruščov.

Boljšoj teatar (u prevodu znači Veliko pozorište) je istorijsko moskovsko pozorište, koje je sagradio arhitekta Osip Bove, u kojem se održavaju predstave baleta i opere. To je jedno od najboljih pozorišta na svetu. Osnivač je Baletske akademije, vodeće svetske baletske škole.

Pozorište su osnovali princ Petar Urusov i Mihail Madoks 1776. godine. Današnja zgrada Boljšoj teatra sagrađena je 1824, zamenjujući zgradu Pozorišta Petrovka koja je izgorela 1805. Ovu novu zgradu dao je arhitekta Andrej Mihailov.

 Između ostalih, posetio sam i Ostankino i živopisno Podmoskovlje i prošetao do Univerziteta ‘’Lomonosov’’. Posetio sam i Kremlj sa Crvenim trgom i posetio hram Vasilija Blaženskog.

 

 Posle Moskve otišao sam u Sankt Peterburg spavaćim vozom. Sankt Peterburg, gde sam prvi put posetio „Ermitaž“, najveća je galerija na svetu, sa preko tri miliona slika. U svetu ona nema sličnu galeriju, ni po veličini, ni po kvalitetu gradnje. Naravno, nemoguće je sve videti za dva do tri dana posete, ali dovoljno da se doživi jedinstveni utisak, pre svega delima slikara italijanske renesanse i francuskih impresionista. Uglavnom su to kolekcije Petra Velikog, koji je putovao po svetu i kupovao najvrednija umetnička dela poznatih majstora.

Ermitaž je najvažnija umetnička galerija i muzej čitavog čovečanstva, ljudske istorije i kulture. Njegove kolekcije izložene su u šest zgrada, među kojima je glavni „Zimski dvorac“, koji je bio rezidencija ruskih careva. Glavne odlike Ermitaža su kolekcije zapadne umetnosti, dela Mikelanđela, Buonarotija, Leonarda da Vinčija, Petera Pole Rubensa, Antonija van Dajeka, Rembranta, Nikole Posena, Kloda Lorena, Zimskog zamka Antoan Veto, Đovanije Batiste, Kanaleta, Antonia Kano, Ogis Godar, Klod Monee, Kamala Pisara, Piere Ogis Renoir, Paul Cesar, Vincent van Gog, Pol Gogene, Pablo Pikasso i Anri Mates.

U kolekciji se nalazi i nakit od zlata i filigrana.

Katarina Velika započela je kolekciju 1764. godine, kupivši 250 slika evropskih majstora. Dala je zadatak tadašnjim ambasadorima širom sveta da kupuju najpoznatija umetnička dela. Katarina je dala ime Ermitaž, a isto ime dala je i privatnom pozorištu izgrađenom u neposrednoj blizini zamka 1785. godine.

Zanimljive činjenice o Rusiji i ruskom narodu:

Rusija (Ruska Federacija), je savezna država koja se prostire na ogromnim prostranstvima Istočne Evrope i Severne Azije.

- Ime Rusije potiče od drevne nacije Rusa, grupe Varjag (mogući švedski Vikinzi), koja je osnovala Kijevsku Rusiju.

- Rusija je po broju stanovnika sedma država na svetu.

- Rusija je 2010. imala 141,9 miliona stanovnika, a u poređenju sa 1993. godinom, stanovništvo se smanjilo za 6,6 miliona.

- Rusija je multinacionalna država, prema popisu stanovništva iz 2002. godine, u Rusiji živi 180 nacionalnosti.

- Ruski jezik je visoko dominantan, a koristi ga 98% stanovništva.

- Ruski je jedan od 5 najraširenijih jezika na svetu.

- Sa površinom od 17.075.400 km2, Rusija je najveća država na svetu. Samo sibirsko područje ima 9,7 miliona kvadratnih kilometara, što čini 9% ukupne kopnene površine.

- Površina Rusije je nešto veća od patuljaste planete Plutona.

- Teritoriju Rusije zapljuskuju morske vode. To su: Baltik, Belo, Barents, Karsko, More braće Laptev, Istočni Sibir, Čukot, Bering, Ohock, Japansko, Kaspijsko, Azovsko i Crno. (Rusko jezero se zove Kaspijsko more). To je jezero koje nije povezano ni sa jednim drugim morem ili okeanom.

- Bajkalsko jezero je najdublje jezero na svetu i najveći rezervoar slatke vode na planeti Zemlji.

- Postoji teren koji povezuje dva mora i dva okeana, a razdvaja dve države, dva kontinenta i dva poluostrva. To je Beringov moreuz. Povezuje Čukotsko i Beringovo more, kao i Severni ledeni okean i Tihi okean, istovremeno deleći Rusiju i SAD, Aziju i Ameriku, poluostrvo Čukotka i Aljasku.

- Najkraća udaljenost između Rusije i Amerike je 4 kilometra.

- Uralski planinski lanac, koji Rusiju razdvaja na evropski i azijski deo, najstariji je planinski lanac na svetu.

- 16. januara 1820. godine Ruski istraživači Tadeus Belinghausen i Mihail Lazarev otkrili su Antarktik.

- Najniža temperatura u Rusiji izmerena je u basenu Ojmakakonsko-Verhovna (Jakutija, Sibir), oko -70 stepeni ispod nule.

- 25% šuma na svetu je u Sibiru.

- Rusija ima najdužu granicu na svetu, graniči se sa 14 država: Azerbejdžan, Belorusija, Kina, Estonija, Finska, Gruzija, Kazahstan, Severna Koreja, Letonija, Litvanija, Mongolija, Norveška, Poljska, Ukrajina.

- 75% ruske teritorije je u Aziji.

- Volga je najduža reka u Evropi, dugačka 3.534 kilometra.

- Zapadna Sibirska nizija je najveća ravnica na zemlji.

- Ruska državna biblioteka je najveća u Evropi i druga na svetu, posle Kongresne biblioteke u SAD, nalazi se u Moskvi, a osnovana je 1862. godine.

- U Rusiji postoji oko 600 univerziteta.

- U maju 1990. godine ruski list Komsomolskaja pravda prodao je najveći broj primeraka na svetu, čak 22 miliona.

- Dmitrij Ivanovič Mendelejev bio je ruski hemičar, poznat kao jedan od dvojice naučnika koji su stvorili Periodični sistem elemenata.

- Otac moderne televizije bio je ruski inženjer elektronike i pronalazač Vladimir Zvorikin koji se doselio u SAD 1919. godine.

- Ruski naučnici su izumeli TV, elektronski mikroskop, helikopter, bombardier, video snimač, fotografije u boji, benzinski motor, kombajn, pištolj, sintetičku gumu, radio, bušilicu, projektor, električnu podmornicu, deterdžent i mnoge druge stvari.

- Jurij Gagarin je prvi kosmonaut koji je ušao u orbitu Zemlje.

- Ruski astronaut Sergej Krikalev postavio je svetski rekord boravka u svemiru - tamo je neprekidno proveo 803 dana.

- Samo u Sankt Peterburgu postoji 221 muzej, 2.000 biblioteka, preko 80 pozorišta, preko 100 koncertnih sala i veliki broj kulturnih institucija. Sankt Peterburg je najseverniji grad na svetu sa populacijom od preko milion stanovnika.

- Sankt Peterburg se nalazi na 101 ostrvu. Ova ostrva povezuju, u užem području grada, 363 mosta, a ako se uzmu u obzir predgrađa, ima ih 578. Ovaj broj ne uključuje mostove na teritoriji preduzeća i železničke mostove, kao ni drvene mostovi u parkovima i preko kanala. Da su brojali, broj mostova u Sankt Peterburgu bi prešao na 1000.

- Moskva je luka od pet mora. Postala je to zahvaljujući kanalima.

- Kanal nazvan Moskva, izgrađen 1933-1937 (povezuje reku sa Moskvom i Volgom), transformisao je rusku prestonicu u luku tri mora: Belog, Baltičkog i Kaspijskog. Volga-Donjski kanal Moskva povezan je sa još dva mora - Azovskim i Crnim.

- Moskovska podzemna železnica svakodnevno prevozi oko devet miliona ljudi.

- Period čekanja na dva voza u stanici metroa u Moskvi kraći je nego bilo gde u svetu. Sledeći voz čeka najviše 90 sekundi.

- Unesko je 2012. godine grad Jekaterinburg uvrstio na spisak dvanaest idealnih gradova za život.

- Rusija ima najmanje 15 tajnih gradova. Nisu prikazani na mapama i nema putokaza.

- Moskovska katedrala Hrista Spasitelja sa 105 m visine, najviša pravoslavna crkva na svetu.

- Iako hrišćani čine veliki deo stanovništva, Nova godina je mnogo veći praznik od pravoslavnog Božića.

- Prema legendi, Rusi su izabrali hrišćanstvo, a ne islam, jer nisu želeli da se odreknu alkohola.

- Rusija drži polovinu svetske zalihe visoko obogaćenog uranijuma, koja iznosi 695 tona. Druge su Sjedinjene Države koje poseduju 604 tone.

- Ruski gasovod i drugi cevovodi imaju ukupnu dužinu od 259.913 kilometara, što znači da mogu da okruže Zemlju šest puta.

- Ruske rezerve prirodnog gasa ekvivalentne su 13,2 milijarde olimpijskih bazena.

- Rusija je drugi najveći izvoznik nafte na svetu.

- Transsibirska železnica, najduža železnička pruga na svetu, duga je 9.288,2 km.

- Ivan Grozni nije bio tiranin. Vladao je prilično u poređenju sa evropskim kolegama, ubio je mnogo manje ljudi.

Svaki vladar iz dinastije Romanov ostavio je svog naslednika većoj državi od one koju je dobio za vreme njegove vladavine.

- Rusija nikada nije imala robove. Feudalni period u Rusiji trajao je kraće nego u Engleskoj pa nisu mogli da razviju ovu naviku.

- Izuzetno bogati stanovnici Moskve ponekad se voze kolima hitne pomoći kako bi izbegli gužvu u gradu.

- Jednu od najpopularnijih računarskih igara Tetris stvorio je ruski programer Aleksej Pažitnov.


Otava, februar 2018 





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"