O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


KRILATA LJUBAV IZ RASPUKLOG ZAVIČAJA

Života Puškin Marković


Recenzija zbirke pesama: „LjUBAV SVETOVE SPAJA“ pesnikinje Ljubice Žikić



KRILATA  LjUBAV IZ RASPUKLOG ZAVIČAJA

 


Zbirka pesama LjUBAV SVETOVE SPAJA, autorke Ljubice Žikić (pripremljene za štampu), provocira naslovom a još potpunije nutrenjem u teksturu i razgovorom s bićem i bivstvom autorke narečenog molitvenika ljubavi. Autorka, Ljubica Žikić, profesorica jezika i filozofije raskrilila je svoju rečitost, misao i delo, kao mlađana profesorica  u Srpskoj Krajini, delu rodnog zavičaja, pa svijajući porodično gnezdo u Šumadiji, drugom delu zavičaja, (Karlovac-Kragujevac) raskrilatila ljubavni cvetnik i lekoviti razgovornik, uspostavljala veze aristotelovskih elemenata sa naukom i zbiljom  socijalnih, metodičkih i književnih  sudova za prosvetne potrebe, a sve uz niti ljubavi u raspuklom zavičaju s namerom da ljubavlju i činom popravi sve što  je truljenju sklono prima (recepcija), pre svega, dovodeći sebe  u žižu  osećajnosti i razmišljanja šireći prema onima koji umeju da razmišljaju i misaono se udube (refleksija i kontemplacija), (Platon),  od stajne tačke do misaonog nedogleda, od neodređenog do različito determinisanih svetova koje bi Ljubica da spaja ovim emotivnim leporečivim senzibilitetima. Ako je tačno, a jeste, da ljubav svetove spaja, ima nade za čoveka, za lepotu prirode, da dobro nadjača zlo pa i kob dostojanstveno sačeka. A pesnikinja  je poštujući filozofske (i teološke) postulate i postupke svojim pesmohvatom ušla u diskurs o egzistencijalnim  činjenicama, pitanjima i sudovima, duhovnim svetinjama pa do zavetne ljubavi koja LjUBAV SVETOVE SPAJA.

Ovaj ljubavni molitvenik i zbiljski „misaonik“ ima umetničku i književnu vrednost po lepoti i dopadljivosti, neobičnosti govorenja blagih  reči, jedinstvenosti poruka (koherencija bića  i univerzuma  kako u naslovu tako i sudovima stihova). Primetna je nedoslednost u redosledu pesama po temama i motivima a ima pesama opisne, prozaične i naivne forme. U nekim pesmama ima pomešanog nabrajanja zbilje i uspešno „umetnute“ imaginacije, ali složenih slika i završnih stihova, Još, radi se o didaktičkom tekstu, ali za čije razumevanje ipak, treba da je čitalac upućen u saznanja. No, pesme nisu zatvorene niti „smarno“ teške (hermetičnost). Nekoliko ih je u običnom proznom govorenju, a opet sa divnim međustihom.

Zbirka sadrži 50 pesama raspoređenih u pet ciklusa koji se nadovezuju i imaju zanimljive, lepe  naslove: Svetinje, Zavičaj u grlu, (Oluja), Lastavica u srcu, Sa tobom sam u pesmi živela i Ruka na ramenu.


Pesnikinja zna svoju tačku na zemlji i stremi predelima, svetovima i saznanju univerzuma što brojnim pesmama pruža oslonac realiteta i pesničke imaginacije čuvajući je od trivijalnog prepevavanja „velikih“ pesnika. Pesme su napisane biranim rečima komunikativnog književnog JEZIKA u ijekavskom i ekavskom dijalektu. Oblici pesama su različiti a i različite dužine, najčešće u slobodnim stihovima. Stihovi su različitih, slobodnih ritmova podređeni značenju reči, motiva ili čitave pesme po čemu se ovde pesnički STIL prepoznaje kao poseban i pojačano osećajan i izgrađen (različit po socijalnom mestu pesnikinje ili onih kojima se obraća). Književni pesnički ukrasi su na odgovarajući način upotrebljeni i raspoređeni u teksturama ( metafore, metonimije, sinegdohe -gotovo bez ironije- simboli, rime, sintagme) što doprinosi OKNjIŽENjU pesama. Slovni i interpunkcijski znaci su pravilno upotrebljavani koji pojačavaju impulsivnost govora  i leksike, pesnikinjine imaginacije zasnovane, ipak, na saznanju, iskustvu i promišljanju.


Zapisah čitajući: bele ptice, bele breze, belutak, masline, alge, svitanja, šum kestenova, miris lipa, trave, strepnja, prva ljubav Jadransko More, Kupa Korana, Dinara, reč blaga i draga, pletenje devojačkih snova.


U prvom ciklusu Svitanje, autorka je na duhovnom planu:


Bogorodica ...majka jedina i prva.., dok je rođena majka sidro i milošta življenja. Hilandar je ovde duhovni istočnik i svetionik  Crkve i Naroda. Posebno značajna pesma je Miroslavljevom  jevanđelju koja je ispisana duhovni i svetovnim rečima, istorijskom upitanošću . O tome autorka Ljubica peva  jer je .../ Naša slika i naše pevanje, /Naše umovanje i naše verovanje, / Naša duša i naše telo...pa dalje:


... Monasi su na tvojim listovima

Čudesan rukopis ispisali

Da li su (o Bože, blagi ti znaš

U dubokoj noći

ili pri svetlosti dana

Treptaje svojih misli smirivali

Ili su sve i jedno slovo

Tebi svestvoritelju prinosili...



Drugi ciklus Zavičaj u grlu je pun gorke istine zbog koje je pesnikinja prihvatila drugi zavičaj. To su pesme o stradanju Srba u Hrvatskoj koje opominju u Opomeni: ...Čujete li naše pjesme?/ Okamenjeni jauk na ustima? / U zemlju ste zametnuli... Neprebol za zavičajem u Oluji kaže da je crni đavo  .../Od Dinare je snagu zgrabio/... odakle su bežeći pred zlom ...Naricaljke smo ponijeli... i još uvek, a ko zna u koji vek .../Svoje riječi od njihovih odvajamo/...Gorčinu drugog zavičaja, Kragujevca uzima grlom i bolnim saznanjima o streljanim đacima i hiljadama Srba, koji i jesu u neprekidnim kolonama progona i smrti. A hoće li se ikad vratiti nema odgovora. Iluzorno je moliti se za milost za beskućnike pa ni za „Vidarice“ sa imenima cveća i plodova višnje i dunje. Sećajući se, „Detinjstvo“ sadrži stravičnu sliku crkve Glinske .../U kojoj su umjesto svijeća//Svjetlom sijevale oštrice krvave/... Ostaju u pamćenju posečeni iz čije krvi niču borovi, u zavičaju gde vlada „Tišina“ najtiša. Postoji vera da će pesnikinja dočekati da „Sloboda“ bude dočekana od pesnika...da pesnici slobodi pevaju/ i onima što nisu zastali pred olujama, a veselja će doći kada će „Zavičajna pesma“ pevati o „devojačkim snovima“,“između krošnji i trava, kao slici čežnjivih nemira. Ovaj najduži ciklus sadrži i najlepše pesme što se može pročitati iz dela pesme “Detinjstvo“:


...Igrali smo se ispred bele crkve

Koja ne imade vrata, prozopra ni oltara

I tako razvr5aćena, bezprozorna i bezomterna

Bez krova, svoda i zvona

Kao da nije bila ni ljudska, ni božija

Već samo naša dečija....

 

Posle dva ciklusa, autorka pokazuje ljubavne radosnice (sedamnaest naslova i time se približava pesmama Desanke Maksimović, Dobrice Erića i Violete Božović. Ovde su pesme sa puno slika ljubavnih  „jada“, drhtaja, krilatih nedara, vrelih usana i dlanova „Strepnje“, Zagrljaja s rekom, vatri na dlanovima, nezaboravnika prve ljubavi i sete trajanja: „Pored tebe“, jer, ako si u ljubavi  razdvojen onda si samo pol. a pesma je duga i jezgrovito snažna i erotizovana. I pesma „Krilata nedra“ je pevanje o čežnji i gradacijom osećanja kulminira u nedrima:


U senci rascvetale čežnje

Čekam da se vrati sa tuđih obala

Da mu sa ramena skinem alge slane

I bezbrižnost kojom se hrani.

Žeđ pustinjska šta je

Spram vatre na mojim usnama

Povetarac šta je spram drhtaja

Koji krilate po nedrima..



U ciklusu „Sa tobom sam u pesmi živela“  Ljubica je ispisala ispovesti, tugovanke  za izgubljenim suprugom autentično slikajući prizore „Rastanak“, „Zavet“, „Bez tebe/Bez tebe se /u bol premetnulo /Zore svitanje... i dojavila čitaocima da se: .../Vatra na usnama/ U šapat molitveni/...i dopeva zaključak na pesničku slikovnicu ljubavi da „Ljubav svetove spaja“, a svetovi su ovde i tamo gde su, bar dvoje bili ili hteli da traju, u socijalnom i lepom emotivnom okruženju.


Na kraju ovog listanja, u petom ciklusu: Ruka na ramenu je samo nekoliko pesama, reklo bi se kao epitaf jednoj uskraćenoj, prekinutoj ljubavi „višom silom“, autobiografskog spomenara, a neveselo ma čijoj još.


Ako se propitujemo o zbirci ovih pesama, njihovim značenjima, porukama i književnoj vrednosti kao i uvrštavanju pesnikinje među vredne autore i aktere književnog života onda je  Ljubica Žikić izabrala pevanja za „Ljubav svetove spaja“ da se toj viziji doprinese objavljivanjem i štampanjem pa učini dostupnim kritičarima i čitaocima.



 


U Kragujevcu,
Života Puškin Marković,
književnik, član UKS
5. 11.2017. god.


 



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"