O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


PONOVNI SUSRET

Radovan Vlahović

Ponovni susret

 

 

Sreli smo se na ulici

Na putu

Prema dvorcu

Sprema se za odlazak

Visoka je

Prava i vitka

U kostimu je

Usne joj nakarminjene

Kao u tridesetim

Smeši se

Kosa vezana

Skupljena pozadi

Gledamo se

Pričamo

Dosta smo se uzdržavali

Kaže

Posle toliko godina

Posle toliko godina, kažem

Pružila je ruke

I ja sam

Zagrlili smo se

Dosta smo bili razdvojeni

Više nećemo tajiti

Kriti

Volimo se

Volimo se

Prošetaćemo do dvorca

Do tvrđave

Kaže

Pa kroz park

Zagrljeni smo

Hodamo polako

Velikim sokakom

Posle toliko godina

Srećni smo

Gledamo se

Smešimo jedno drugom

Ostalo nam je malo vremena

Ona putuje

Da iskoristimo

Da budemo zajedno

Još nekoliko minuta

Možda sati

Do dolaska autobusa

Prošetaćemo po parku

Pričati

Gledati se u oči

Držati za ruke

Dugo to nismo činili

Ljubiti se

Reći

Jedno drugom

Ono o čemu smo godinama ćutali

Ponosio sam se njenom lepotom

Hodom

Držanjem

Njen anfas

Kao da je uranjao

U beskonačno i modro nebo

Tvoj lik, Milenin i Lenkin

Jedno su

Ovog popodneva

Pred dvorcem smo

Kao pred lavirintom

Samo da kupim cigarete

Kažem

I stižem

Ja ću te sačekati u parku

Požuri

Nemamo puno vremena

Kraj nas su prolazili

Ljudi koji su nas poznavali

A i neki nepoznati

Ljudi su vršljali

Tu baš tu

Pored nas

Bože

Držimo se za ruke

Hoću da krenem

Ova stvarnost

Je stvarnija od svih

Koje sam do sada živeo

Tog časa

Verovao sam

Duboko

Istinski

Sudbinski

Da smo se ovog puta zauvek spojili

Sačekaću te

U parku

Rekla je

I sišla stepeništem dole

Do klupe

Do naše klupe

Požurio sam da nađem kiosk

Potrčao prosto

Imamo malo vremena

Da budemo zajedno

Bez cigarete nisam kompletan

Cigareta je deo mene

Poslednji oblik

Razarajuće nežnosti

Kupio sam ih

Palim

Brzo palim

Uvlačim

Grozničavo

Duge

Dimove

Vraćam se nazad

Najednom

Predamnom nekoliko ulaza

Prečicom

Pomislim

Prečicom do nje

Srećem neke ljude

Zaustavljaju me

Pitaju nešto glupo

Potpuno nevažno

Kažem žurim

Na brzinu im odgovaram

I jurim napred

Pogrešio sam put

Kud sam to krenuo

Shvatam

Predamnom nije park

Nemam vremena

Ona me čeka

Mora da putuje

Jurim  da je ponovo sretnem

Uplašen sam

Toliko puta sam je gubio

Zar sad ponovo

Zbog cigarete

Zbog gluposti

Trčim

Letim prosto

Mahnit

Stuštilo se nadamnom

Kao polumrak je

Usput ljudi

Masnih odela

Popravljaju automobile

Vade iz njih motore

Kao crne smrdljive utrobe

Dovikuju se

Galame jedni na druge

Psuju

Pogan neka

Izbija im iz usta

Jurim dalje

Polumrak je

Nebo se spustilo

Još niže

Jurim

Jurim dalje

Pred dvorcem, muzejom

Grupa ljudi

Turisti

Kažu

Prošli su i videli

Sve za pola sata

Od praistorije

Do danas

Kako su lepo samo

Složene

I obeležene

Kosti naših davnih predaka

Izvinite

Izvinite

Gospodo

Jurim

U žurbi sam

Jeste li videli

Jednu sredovečnu

Crnu

Visoku damu

U kostimu svečanom

Kao u tridesetim

Jeste li videli

Možda u muzeju

Damu

Neobične lepote

Kako se osvrće

Nekog traži

I iščekuje

Kažu nisu

Ne poznaju je

Nisu je videli

Gledali su

U staklenim vitrinama

Istoriju naših predaka

Kažem

Trebali smo da se sretnemo

U kompleksu dvorca

Zapravo u parku

A ja sam se izgubio

Pošao sam pogrešnim putem

Glup sam

Na smešnu i banalnu

Duvansku strast

Sam poklekao

Izgubio se

Tražim

Ljubav mog života

Oprostite

Gospođo

Vi

Vi tamo kod vrata

Da li ste možda videli

Pitao sam

Nemojte ćutati

Recite

A gospođa

Spustila glavu

I ćuti

Spustila glavu

I ne primećuje me

Užas

Kakav je ovo svet

Kakvi su to ljudi

Ostavljam ih

I trčim dalje

Pada noć

Jurim mahnit

Hoću li uspeti

Hoću li uspeti

Evo neke kuće

Popeću se na sprat

Pogledati u pravcu parka

Možda ću je videti

Ulećem kroz prozor

U prvu sobu

Kad tamo neki ljudi

Cigani

Portorikanci

Mafijaši

Raspravljaju nešto

Razračunavaju se

Izvinite kažem

Hteo bih na sprat

Na tavan

Gledaju me

Jedan ciknu

To je on

Upre prstom na mene

On je kriv

Njega čekamo

O čemu pričate

Izvinite

Nemam vremena

Jurim da se nađem

Sa njom

Ona me čeka

Zar ne razumete

Ona je prva ozbiljna

Ljubav koju sam imao

Rastali smo se i sreli

Danas

Posle toliko godina

Ne slušaju me

Izvinite

Ona je postala stvarnost

Ponovo je postala stvarnost

Tokom prethodnih godina

Preselio sam je u umetnost

Gospodo danas je bila tu

Stvarna

Nujna i lepa do nadnaravnosti

Stopljena s beskrajem

Ne razumem vas

Oprostite

Krenuli su na mene

Čitava grupa

U tamnoj sobi

Sa više strana

Išli su da me smožde

Jedan je izvadio pištolj

Prilazili su

Gospode

Gubim vreme

Pobesneo sam

I ričući od besa

Poleteo na onog s pištoljem

Oteo sam mu oružje

Stisnuo ga

I uperio

Prema najbližem

Napasniku

Povukao obarač

Pištolj je opalio

Jedan je pao

Povukao sam

Još jednom

Drugi je ječući pao

Ostali su stali kao okamenjeni

Bacio sam pištolj

I skočio kroz prozor

Na vlažnu meku travu

Poleteo sam prema susednoj kući

Uskočio unutra

I našao se u dečjoj sobi

Oko mene igračke

Drveni konjić

Plišani meda

Porculanske lutke

Dečje cipelice

Merdevine

I merdevine prema spratu

I tavanu

Samo da ne ode

Samo da je još tu

Ponavljao sam grozničavo u sebi

Popeo sam se na merdevine

Otvorio vrata

Tamo me je dočekala neka porodica

Bili su zatečeni

Upadom

Zadihanog i usplahirenog neznanca

Molim vas

Oprostite

Nisam ono što mislite

Trebam na tavan

Da pogledam

Na park

Sa visine

Kako bih je pronašao

Imam dogovor sa njom

Ona me sigurno čeka

Pogrešio sam put

Govorio sam bolećivo

I uzrujano

Posle toliko godina

Ponovo smo se sreli

Porodica me je gledala

S čuđenjem

A bucmasti čovek me prekinu

Izađite napolje

Marš napolje

Ovo je moj sprat

Ovo je moja kuća

Napolje

Razbojniče

Nisam razbojnik

Pomozite

Preklinjao sam

Napolje

Grmeo je

U dvorištu sam

Usplahiren

Kida mi se iz grudi krik

Malaksavam

Levo krenem

Levo mrak je

Ne vidim dobro

A samo tamo

Gde usmerim pažnju

Vidim sliku

Očitavam predmete

Trčim

Ulećem u blato

Šta je to

Korlat

U njemu svinje

Valov ogroman

Metalni

Poda mnom

Bljacka blato i balega

Otkud svinjac

Otkud me tu

Skrećem opet levo

Optrčaću ceo kompleks dvorca

Juriću dok mi srce ne pukne

Kao atinskom maratoncu

Protrčavam pored štala

Marva uredno povezana

Na jednoj strani

Na drugoj leže uniformisani ljudi

Vojska pomislih

I jureći skrenuh desno

Kad odjednom

U sred okršaja sam

Prašte puške

Tutnje bombe

Sevaju bajoneti

Manevar je

Pomislih

Ili možda rat

Trčeći

Stropoštah se u jamu

Srce uzbuđeno tuče

Ponestaje mi vazduha

Gušim se

Vonja na lešine

Svest je obamrla

Ne mogu dalje

Teško dišem

Smrdi

Strašno smrdi

Umeljan po licu

Sluzavom tečnošću

Pomislih

Gotov sam

Bože

Pa zar tako glupo

Da je izgubim

Zar ovako

Da skončam

Kad čovek pomisli

Sve je gotovo

Onda ima

Još trideset posto snage

Tako su učili

Pobožni mudraci

Napregnem svest

Rembrant svetlo

U jami sam sa leševima

Razaznajem mirise

Po meni krv

Užas

Užas

Zabasao sam

Ona me čeka

Puzim

Preko leševa

Kao preko oranja

Isprva polako

Potom brže

Grozničavije

Brže

Uspinjem se

Kao uz brdo

Ne vidim

Ništa ne vidim

Gledam a ne vidim

Muk

Do svesti ništa ne dopire

Ne razaznajem gde sam

Sve do trenutka

Kad sam se našao

Na rosnoj mekoj travi

Gledam gore

Nebo se razvedrava

Pred vratima dvorca sam

Na travnjaku

Kod stepeništa ljudi

Nešto govore

Umoran sam

Udovi mi mlitavi

Ona me čeka

Sevnu misao

Možda još nije otišla

A stvarno smo šetali

Zagrljeni

Velikim sokakom

Posle toliko godina

Rekla je da me voli

I ja sam joj priznao ljubav

Ona putuje

Nemam mnogo vremena

Obećao sam

Da ćemo se naći

Želim je videti

Skočio sam najednom

I pojurio

Desno

Prema drveću

Znam put

U park

U park

Čekaće

Rekla je

Pre no što otputuje

Da budemo

Bar malo zajedno

Još nekoliko minuta

Još nekoliko sati

Uleteo sam među drveće

Dan tmuran

Na stazi šetači

Gužva

Usporio sam

I napregao poslednju snagu

Prepoznajem ljude

Koračam

Na levoj strani grupa

Stoje

Neki čovek im nešto objašnjava

Pa to su spomenici

Pa to je groblje

Nekog sahranjuju

Čujem pojanje

Neću opelo

Obiđem ih

Napregnem se

Pogledam jače

U daljini

Kraj naše klupe

Ona je

Visoka

Ponosna

Usne joj nakarminjene

Kao u tridesetim

Smeši se

Prišao sam

Onako izmožden

Uprljan krvlju

Izranjavan

Pružila je ruku

Gde si toliko dugo

Čekala sam

Čitavu večnost

Autobus samo što nije krenuo

Moramo požuriti

I krenuli smo

Ruku pod ruku

Prema velikom sokaku

Ostavljajući

Po rosnoj travi

Što pevuši

Pod našim nogama

Duboke tragove

A onda opet Branko

A onda opet Branko

Nje više nema

To je bio zvuk

Kletva

Zavet




iz knjige poezije „Večernji akt u devojačkoj sobi Lenke Dunćerskiˮ 






 

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"