O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Razgovori


POEZIJA JE STVARANJE U SLUŽBI BLIŽNJEM I OPŠTEM DOBRU - BORISLAV GVOZDENOVIĆ


 POEZIJA JE STVARANjE U SLUŽBI BLIŽNjEM I OPŠTEM DOBRU

 

Borislav Gvozdenović autor je nekoliko zbirki pesama od kojih je najnovija „Kandilo“ povod za naš razgovor u kojem nastojimo da otkrijemo simbiozu poezije, religije i svetosti u stvaralaštvu ovog pesnika.



Борислав Гвозденовић, песник и његов град Врбас



 Knjižževna radionica Kordun,  8.juli 2021


Dolazite iz jedne druge struke za koju bi se moglo reći da ima malo dodirnih tačaka sa poezijom.  Da li se sećate kada se napisali prvu pesmu?

 

    Da, po struci sam ekonomista, ali posmatrajući naše savremene pisce i one kroz istoriju možemo primetiti da i među njima ima onih kojima pisanje nije bilo jedino zanimanje. Posao kojim se bavim i poezija u suštini imaju isti zadatak (dodirnu tačku) a to je stvaranje u službi bližnjem i opštem dobru. Sa individualnog aspekta poezija mi zapravo dođe kao  utočište, jedna mirna luka  u kojoj pronalazim mir od sumorne svakodnevnice i užurbanosti koju nam donosi vreme u kojem se trenutno nalazimo. Sećam se da sam prvu pesmu napisao u svojoj dvanaestoj godini, neplanirano i iznenada, i evo do današnjeg dana neprestano drugujem  sa stihovima.

 

Vaša najnovija zbirka pesama „Kandilo“ za osnovu ima najveće religijske postulate, ljubav, veru i nadu. U kakvoj su vezi poezija i religija kod Vas?

 

        Poezija i religija su  kod mene u uskoj povezanosti, jer smatram da je od Tvorca krenulo i  sve  se dešava se po njegovoj premudrosti i promisli. U tom kontekstu bih se nadovezao na citat našeg uglednog pesnika Matije Bećkovića a  vezan je za pesnika i poeziju: „Samo Bog je pesnik, drugi su kopija, a nad poezijom blista poezija“. Kroz poeziju možemo molitveno da se uznosimo ka Svevišnjemu, vapijući mu, ispovedajući mu se, tražeći odgovore na određena pitanja, slaveći njegovu veličinu i darove koje nam je namenio, i sve ono vidljivo i nevidljivo što je stvorio. Znamo i da su Starozavetni psalmi bile molitve u stihovima. Većinu od njih je Car David ispevao kad je bio radostan ili tužan. U nekima od psalama se kaje za svoje grehe, u drugima slavi Boga, au trećima proriče dolazak Spasitelja sveta.A sa dolaskom Spasitelja i književnost i poezija dobija svoju večnu dimenziju.

                                                                                          

Religigiozno, hrišćansko i pravoslavno pronalazimo i u simbolici svetlosti u Vašim knjigama. Na koji način nam poezija može približiti božansku svetlost?

 

         Prvog dana stvaranja sveta stvorena je svetlost: "I reče Bog: Neka bude svetlost! I bi svetlost. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame". Taj dan je dan jedan: iz njega izviru i njemu se vraćaju svi dani. Trudim se da simbolika svetlosti u mojoj poeziji predstavlja upravo tu večnu, neprolaznu svetlost kojoj  svi težimo. Zapravo,  ako je poezija koju pišemo oslonjena na večno izvorište ili teži njemu, onda nesumljivo ona postaje prostor gde božanska svetlost može lakše da dopre i deluje. Na taj način pesnik postaje provodnik te svetlosti ka čitaocu. Naposletku, i sam naslov novoobjavljene knjige „Kandilo“ simbolizuje upravo tu pravu, istinsku, večnu svetlost oko koje bih trebalo da se okupimo. Da nam plamen iz kandila pokaže put kojim bi trebalo ići, a  pre svega da u nama razgori plamen ljubavi, vere i nade .

 

Česti su i motivi iz Biblije u Vašim knjigama. Kako se svet ogleda u njima i koji su to mali znaci na koje mi možda ne obraćamo dovoljno pažnje ali su jako značajni za nas?

 

       U svemu što nas okružuje možemo pronaći Božansku tvorevinu i njegovo neprestano prisustvo i delovanje. Posmatrajući sa duhovnog aspekta, svako u ovom svetu ima svoju ulogu koja mu je namenjena, čovek nosi svoj krst i traga za ljubavlju, spoznanjem, istinom, ptica u određenom trenutku prelazi samo njoj znanu putanju, drveća listaju i daju plodove baš u vreme kad su nam potrebni, brodovi po bistini vala neumorno plove nadajući se da odlaze na neko lepše i sigurnije mesto... U svemu što nas okružuje su simboli i znaci one prave i istinske Božanske ljubavi koja se neprestano na nas izliva i koja nam daje mogućnost da u svemu pronađemo dubinu i smisao življenja.

 

Da li pripremate novu zbirku pesama, na čemu sada radite kada je u pitanju poezija?

 

      Poeziju objavljujem obično u dužim vremenskim razmacima, jer sve ono što zapisujem potrebno je da sazri i dobije svoju celinu. Ovo je moja treća zbirka, i naravno da ću se potruditi da nova zbirka, kad za to dođe vreme ugleda svetlost dana. Sada radim na promociji nove knjige koja je izašla pre nekoliko meseci, nadajući se da će naići na dobar prijem kod čitalaca.

 

 

Razgovor vodila Milica Milenković





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"