O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Vesti


NEMAČKA SAMOKRITIČNOST

Sjajno izdanje Helderlinovih dela stiže da nam ponudi celovitu sliku tog sveopšteg iskustva, a priredio ga je Luiđi Reitani.

Piše: Klaudio Magris


Reitani već ima impozantan opus čiji je obim plod prilježnog rada pred kojim ostajemo zatečeni. Rasporiti delo, secirati ga svim filološkim instrumentima, a potom ga iznova sastaviti u njegovoj misteriji koju istraživanje ne narušava, već tek čini jačom.

Marljivo proučavati i potom se prepustiti onome što je ta marljivost stvorila i što nas vodi do uma i srca. Prevodi ovog izdanja su izvrsni. Veština prevođenja jeste, ili bi trebalo da bude, stub svakog kritičkog rada; prevodilac je, u odnosu na izvorni tekst, dirigent kadar da ga izvede, da iznova zasvira.

Reitani je već četiri godine kreativan i neumoran direktor Instituta za kulturu u Berlinu, institucije koja je ojačala i podarila novi život susretu Italije i Nemačke, upravo u trenutku kada se mnoge tradicije i vidovi tradicije menjaju, u klimavim okvirima Evropske unije, za čiju je političku, ekonomsku, društvenu i kulturnu stvarnost Nemačka bila izuzetno značajna.

Viševekovan je odnos Nemačke i Evrope, kao i Nemačke i Helade, one antičke Grčke koja je bila jedna od značajnih limfi nemačke kulture. Helderlin u potpunosti proživljava, i bolnom i krajnje uzvišenom poezijom izražava san o Nemačkoj koja je, činilo se, mogla biti nova Helada, moderna Grčka, sveopšta kultura koja je mogla i trebalo da zasnuje novu zapadnu evropsku civilizaciju, u raznolikosti njenih naroda i kultura očuvanih u sopstvenoj individualnosti i objedinjenih kulturnom i duhovnom širinom, kao što je Helada predstavljala i raznolikost i jedinstvo svojih ostrva, svojih umetničkih, filozofskih, mitskih, političkih, verskih tradicija.

Helderlin je sanjao da Geteova, Kantova, Šilerova, Hegelova, Fihteova, možda i njegova Nemačka mogu i imaju da postanu novom Heladom modernog sveta. Ipak, na kraju, to željeno jedinstvo se, izgleda, slama. Hiperion, heroj koji ide u borbu za slobodu moderne Grčke, ostaje na kraju razočaran, odbačen u ovoj helensko-nemačkoj simbiozi i upućuje teške optužbe Nemcima.

Svaki narod, svakako, na vlastitu sreću, zna i šta je samokritičnost. No, možda nijedna kultura, nijedna politička sila nije osetila kao Nemačka, kojoj su bili znani i zločinački snovi o superiornosti, tu potrebu da kritikuje sebe, da prizna svoje nedostatke. Sve zemlje govore donekle i loše o sebi, ali nijedna nije, poput Nemačke, od samokritičnosti načinila suštinsku komponentu vlastite duhovnosti. I Italija poznaje takvu samokritičnost, koja se katkad srozava u vulgarno samoklevetanje, ali u pitanju je nešto drugo. Ne čini se da su druge nacije, Francuzi, Holanđani ili Španci, obuzeti tom manijom samoprokazivanja.

Kako objašnjavaš, Luiđi, tu snažnu komponentu samokritičnosti u Nemačkoj?

Luiđi Reitani: Invektiva Grka Hiperiona protiv Nemaca izraz je neuzvraćene ljubavi. U vremenu kada još ne postoji nemačka država Helderlin vlastitim likom izriče veru da će nemačka nacija izneti epohalni preobražaj koji, prema njegovom mišljenju, Revolucija u Francuskoj prethodno nije ostvarila.

Međutim, uviđa potom razlike koje postoje između njegovih ideala i stvarnosti. To je jedna od drama Helderlinovog života i u suštini i jedna od drama Nemačke – danas i čitave Evrope – u celini. Što su veća očekivanja, to je veće i razočaranje. Ali Helderlin nas uči da spas klija tamo gde je opasnost.

Prevod sa italijanskog: Nataša Gavrilović

Autor je poznati italijanski pisac, redovni kolumnista Corriere della Sera, autor romana „Dunav“ i „Obustavljen postupak“, koji su na srpskom jeziku objavljeni u izdanju Arhipelaga.

Izvor: Danas


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"