detalj slike: KRK Art dizajn

NA KRILIMA LjUBAVI I MIRA

*Recenzija zbirke pjesama, Između redova, učenice Tee Selimaj(

Senada Đešević

Poezija Tee Selimaj predstavlja ispovijest mlade poetese prikazanu kroz njene unutrašnje nemire u iščekivanju ljubavi i priželjkivanju mira. Poput Puškinove Tatjane, hrabro, bez iole stida, ona ljubav iskazuje javno. U suprotnom, bila bi samo na gubitku. To je pokazatelj njenog ogromnog srca, jer ona voli ne samo njega već i čitav svijet. Stoga je spremna da oprosti, jer ne želi da bude poražena. Ona sebe daje zarad istinske ljubavi, ostavljajući ljudske tragove za sobom. Svjesna koliko pruža, pokušava da pomogne i drugima da vole i da šire ljubav. Vapeći i izražavajući želju za susretom i zajedničkim životom s voljenom osobom, opstankom čovječanstva, pokazuje da je ljubav neuništiva, da prkosi vremenu, zaboravu i smrti, da su ljubav i mir jedini spas za čovjeka i da pomoću njih možemo ispuniti život i ostvariti pravu sreću. Zbirku pjesama Između redova predstavljaju dva ciklusa, koji na lapidaran način prikazuju motivsku strukturu pjesama: Volim i sanjam i Zastava boje mira.

U prvom ciklusu, pod nazivom Volim i sanjam, koji sadrži osamnaest pjesama, pjesme se nižu kao niska od bisera bogate različitim motivima i životnim situacijama. Ljubav, najljepše i najdragocjenije osjećanje koje čovjek može da pruža i prima, pokušava da oslika kroz stihove, ne prezajući od veličine i jačine udarca koji joj zadaje osoba koju voli. Njoj godi osjećaj da voli i da bude voljena (prikazan u pjesmama Kao i Nijesam vjerovala) i olako prihvata činjenicu da su prolaznost, zaborav, sjećanje i snovi sastavni dio života, te da nije kraj svijeta ako mora nastaviti živjeti bez osobe do koje joj je stalo. Kod nje ljubav nije strast, to je platonska ljubav, koja ima snagu i moć. Moć koja joj daje šansu da prihvati mane, što razumom ne čini. Moć da čini ono što bez ljubavi nikada ne bi činila: da prašta, čeka, moli, čezne: Grli je kao mene / Ali daj da ja budem / Ona koje ćeš se sjetiti / (Uvijek); I zamišljam tebe / Tvoj topli zagrljaj / Da smiri čežnju / I nemire moje / (Mjesec).

Ljubav je toliko uzvišeno stanje kod mlade Tee; iako često nije uzvraćena, tu je da se bez uslovljavanja da, pruži, uzvrati, i ništa više. Ona sluša svoje srce, prateći miris iskrene ljubavi, za kojom jedino vapi, a često je neshvaćena. Poput oluje, on se kocka njenim snažnim osjećanjima. Ne vidjevši njihovu čistotu, često ih olako shvata. Bez obzira na sve, čežnja će ostati za njim i nakon njegovog odlaska. Priželjkujući i sanjajući ga, spremna je da mu posveti cio život: Jer dala sam sebe / (I); Da ću te uvijek voljeti / Da bih voljela da imamo jedan život / (Kad bi znao); Želim da sa mnom me voliš / I želim da sa mnom dobiješ bore / (Želim da sa mnom), sve dok ne dobije najljepši i najvredniji dar od Boga – ljubav, koja joj udahnjuje toplinu i spokojstvo: Za mene si sve što imam / Najljepši mi dar od Boga / Ljubav me tvoja smiruje / (Kao).

Čitalac na tren pomišlja da autorka na momente zaboravlja kada je bila srećna, kada je njegov osmijeh otapao njenu staklenu dušu: Ne sjećam se / Ko smo bili / (Ne sjećam se), ne željeći da se sjeća, ni ljudi, ni slika, ni ulice, ni pogleda, ni osmijeha, ni lika, pamteći miris njegove kose i topli zagrljaj: Vrijeme nas je pregazilo / (Samo da znaš). Međutim, potreba snažnih ljubavnih osjećanja za šutnjom i mirom je neprocjenjiva, jer bilo kakva izgovorena riječ narušila bi mile trenutke provedene s dragom osobom.

Drugi ciklus, Zastava boje mira, sadrži dvadeset i tri pjesme. U njemu često preovladavaju pesimistični tonovi prožeti socijalnim motivima: Sve nas čeka smrt / (Tuga); Da nije bitno koliko te ljudi okružuje / (Imati sebe). Ogorčena zbog stanja u svijetu, počinje da gaji nepovjerenje prema ljudima: Zašto ljudi mrze jedni druge / (Zašto). Zbog činjenice da patimo svi svijet želi da oboji vedrim bojama (Ja sam ok, Toliko toga, Shvatiš, Obrati pažnju, Ja sam od onih), boreći se protiv nepravde, svjesno poboljšavajući sudbinu drugih. Iako mlada, smatra da su djeca pokazatelji ljubavi, da su najveće bogatstvo na ovoj planeti, da ih je potrebno štititi od društva u kojem dominiraju interesno povezani ljudi. Pažnju posebno privlače dvije pjesme iz ovog ciklusa: Ne, ja nijesam nestao / Jer ja ovdje nijesam umio da živim / Ja sam nekom drugom zvijezdom / Odavno vođen / (Ne, ja nijesam nestao) i (Sirijska djeca). Potresena smrću dječaka Ognjena, ispoljava lavinu emocija, vjerujući da nije kraj kraju te da se život nastavlja u nekom drugom, nama nepoznatom svijetu. Težeći moralu, tamnim bojama slika ranjenu, ubijenu djecu, djecu koja su izgubila djetinjstvo. Sanjajući rumena jutra, uskraćena za mnoge životne radosti, smatra da nijedno dijete ne bi trebalo da strada: I niko ih ne štiti / Zbog naftnih polja / Dok idu u školu / Raznese ih zolja / (Sirijska djeca). Različitim čulima ona doživljava realno stanje u svijetu: i vidom i sluhom posmatra uništenje čovječanstva. Te akustičke senzacije daju pjesmi poseban smisao. I kada čitalac pomisli da kroz ispušteni krik nezadovoljstva gubi vjeru u ljude, u život, ona nas optimistički ohrabruje činjenicom da život ipak treba živjeti i ubjeđuje nas da život nadvladava smrt.

Hrabro izlazeći iz svijeta sumornih boja, stvara pjesme obojene vedrijim, humanijim, ljudskim bojama, dajući optimizam i nadu čovjeku (Ljudi nijesu ptice, Volim, Obrati pažnju, Danas...). Posebno u pjesmi (Ljudi nijesu ptice) Sa bojom zastave / Što pokazuje sreću / Život cijeli/, u kojoj voli život, trajanje dobra, narastanje snage i radosne širine duše koja doseže do neba.

Ciklus završava zavičajem inspirisanom pjesmom Lim. Očarana ljepotom rijeke Lim, ređa pjesničke slike i raspoloženje u pjesmi, prikazujući pejzaž i atmosferu, uz naglašavanje određenih prenesenih značenja u pjesmi. Željeći da pobjegne od ljudskih bolova, uranja u tihu vodu Lima, šaljući miris prijateljstva i sloge među ljude svih boja i vjera, daleko do gorde Drine. Složenim pjesničkim izrazom izbjegava interpunkcijsku konvenciju, te svoje pjesme oslobađa bilo kakvih metričkih stega, osim u pjesmama Grijeh, Ljudi nijesu ptice, Sirijska djeca, Želim sa mnom, Ne, ja nijesam nestao i Zašto, koje posjeduju rimu. Slobodnim stihom, koji ne isključuje ritmičnost jezika, uspijeva da poetske slike obogati stilskim figurama, koristeći opkoračenje kao čest postupak u organizaciji strofe. Bogatstvo stilskih figura daje posebnu dimenziju zbirci. Istakla bih anaforu: Toliko puta da se ispravim / Toliko puta da volim / (Toliko toga); Volim miris svoje majke / Volim miris kiše na gradskim ulicama / (Volim); polisindet: I za snove sam živjela / I srećna bila / (I); gradaciju: Toliko da naučim / Toliko da putujem / (Toliko toga); poređenje: I budem lijepa / Ko gorska vila / (Ljudi nijesu ptice); kontraste: dan – noć, život – smrt; metafore...

Izranjajući iz svijeta nepoznatih i u uzvišenju svojih ciljeva i mladalačkih snova, Tea Selimaj se svojim pjesničkim prvijencem uspjela vinuti baš onako kako to istinska ljubav zna.

Promocija zbirke pjesama "lzmeđu redova" Tee Selimaj održana je 17.08.2017. godine u Domu za kulturu "Husein Bašić" u Plavu.

Za potrebe promocije urađen je dokumentarni film po motivima iz Teine pjesme "Lim".

Snimatelj i montažer Adis Pejčinovć profesor informatike

Muziku je birao Alen Čekić, profesor muzičke kulture

Režiser Senada Đešević, profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti

U filmu su učestvovali učenici iz JU SMŠ “Bećo Bašić” iz Plava.

Učenici sam zbirku uredila, lektorisala, uradila recenziju i organizovala promociju knjige.

Biografija

Tea Selimaj je rođena 24. 11. 1998. godine u Beranama. Osnovnu školu „Džafer Nikočević" završila je u Gusinju. Odlična i primjerna učenica je četvrtog razreda JU SMŠ „Bećo Bašić" u Plavu.

Od prvog razreda gimnazije aktivna je u vannastavnim aktivnostima škole. Dugogodičnji je član literarne, dramske i recitatorske sekcije, te kluba filantropa “Solidarnost je naša vrlina”. Upravo su joj te aktivnosti doprinijele da kreativno i nadasve profesionalno učestvuje na mnogim manifestacijama u ulozi moderatora, retoričara, humaniste, volontera i filantropa: u obilježavanju Svjetskog dana osoba sa Daunovim sindromom, pod nazivom „Evo ruka", u obilježavanju Međunarodnog dana djece sa autizmom, pod nazivom „Igraj s nama", brojnim humanitarnim i volonterskim akcijama: “Njihov osmijeh vrijedi više", za djecu korisnike JU Dječiji dom „Mladost" u Bijeloj, u prikupljanju pomoći za oboljelu Anđelu Petrović iz Herceg Novog, pod nazivom „Srcem za Anđelu", pozorišnoj predstavi humanitarnog karaktera (za oboljelog Emila Gutića iz Plava) „Đe može jedna, može i dvije", projektu humanitarnog karaktera (za povrijeđenog Dina Pjetrovića iz Gusinja) „Sačuvajmo od zaborava", u organizovanju proslava rođendana: Emine Omeragić. i Jasmina Bekteševića, korisnika djece s posebnim potrebama Dnevnog centra „Lipa", u prvom snimljenom amaterskom filmu na teritoriji Plava “Mi djeca sa stanice Zoo", kao jedan od glavnih aktera, u režiji Senade Đešević, prof.

U želji da se afirmiše, kao mlada pjesnikinja učestvovala je na Državnoj smotri recitatora u Beranama pjesmom “Ne ja nijesam nestao”, za čije stihove je specijalno pohvaljena, na „Pjesničkoj limskoj regati" u Plavu, predstavivši se pjesmom “Lim”.

Zbirka pjesama “Između redova” Tein je literarni prvijenac.

PODELITE OVAJ TEKST NA: