detalj slike: KRK Art dizajn

       BOGORODICA  LjEVIŠKA

Okadi Prizren kud je neman gazila –

Ljeviška Bogorodice!

Rastjeraj orlušine i Bijelog orla

u gnijezdo vrati.

Kapije svoje širom otvori

i  prognanu djecu okupi,

ohrabri pastvu,

tu im je vjera prastara.

Zasjaj u visine,

od tvoga sjaja neka oslijepe dželati.

Ljepota Tvoja u naše zjenice je stala –

Spasiteljko vječna i fina

najljepše što imaš lice.

Prizren je srpsi i dovijeka

tako će se zvati.

Srbija opet vaskrsava

u ime Hrista, Božijeg sina.

Po svijetu rasuto stado skupi -

neka se odmori muka.

Oltaru svome nebeski narod prizovi,

u kraljev putir natoči prizrenskog vina

pa svoju djecu pričesti:

u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

Kupole tvoje što ih nebesa slave

zvonima u ranu zoru

neka kralju Milutinu jave,

da su ti opet freske zasijale,

da psalme ječe i zvona

i da si još uvijek - metohijska ikona.

A kada Oliver sestru Oliveru

sa  kućnoga  praga, djeveru preda

i krene duga svatovska kolona,

tada nek  jako, najjače

Tvoja  zazvone zvona

i neka jave širom planete,

da znamo braniti vjeru

i da se Svetinja nikome  ne da.

Pa kada mladenci Tvome  oltaru priđu

sa krunama na glavi

(da vrate srpski običaj pravi ).

Blagosiljaj ih - Prečista

da im se Dušan rodi.

Da napaćenu Srbiju iz pepela digne,

da rod svoj vodi.

Da vrati što je oteto

(bilo im prokleto )

da na tri mora stigne

u ime Boga i Hrista.

I ne daj Metoh nikome više,

Ljepotice!

Od  Boga i od ljudi zaštićena.

Sjaji u visine za sva vremena.

Jer takve ljepote u svijetu nije

kao što je lica Tvoga ljepota

i majke Srbije.

MOJ  NAROD

Kad vidiš da ti pružaju ruku

i na pragu te sa hljebom i solju

dočekuju

uz dobrodošlicu

da ne ulaziš u tuđi

nego kao u dom svoj

tri put u obraz ljubeći te

i za junačko zdravlje pitajući,

to je narod moj.

Kad vidiš na zidu ikonu sveca

što domaćinu čeljad i stoku čuva,

braneći ih od demona i vampira

u doba gluva,

u čije ime slava se slavi

i svijeća gori i miris tamjana se širi

i kada vidiš da za svoju sofru prime

da napoje, nahrane i u torbu spreme

i gosta i putnika i prosjaka

što nosi prosjačko breme,

to je moj narod.

Kad vidiš da se pred oltarom kaju

naforu primaju i sa Tri prsta

Bogu se mole

u ime Oca i Sina i Svetoga duha

i kada vidiš da je i neprijatelju

isto kao i prijatelju

u nesreći pružena ruka,

to je moj narod.

Kad vidiš da brat bratu

u zagrljaj trči

i krvavom Drinom

na drugu obalu pliva

( kojoj ste ime granica dali)

sa ispruženom lijevom rukom

da svojom krvlju iz vena

bratu život spase

a desnom Bogu se moli

dozivajući Svetog Nikolu i Hrista

dok vaših granata pada trista,

to je moj narod ponosan,  mali.

I kada vidiš da živi zid prave

stojeći spokojno, mirno

na braniku Otadžbine

spremni da ginu,

braneći čast, obraz i vjeru

u smrt kao u cvijeće gledaju

živote svoje daju,

dok im se nebo nad glavama ruši.

Umiru s pjesmom

kao da ljetinu beru

noseći Božur i Kosovo u duši,

to je, to je, MOJ NAROD.

  NE DAM NIŠTA ŠTO JE MOJE

Ne dam jezik roda moga

za bogatstvo cijelog svijeta,

ne dam vjeru pradjedova

što je mrze, što im smeta.

Ne dam himnu Svetog Save

od svega je više volim,

ne dam sveto jevanđelje

gdje se kajem, gdje se molim.

Ne dam moju Krsnu slavu

čuvaću je ko zjenicu,

ni ikonu Krstitelja

ne dam Badnjak. ni Česnicu.

Ne dam Vračar, zvijezdu sjajnu

rod mi vodi kroz vijekove,

ćirilicu ne dam Vuka

ne dam gusle Filipove.

Ni anđela Bijelog ne dam

pod krila mi rod sklonio,

ne dam Žiču, ni Dečane

gdje je Lazar vino pio.

Ne dam zemlju metohijsku

što je tuđin svojom zove,

ne dam Božur ni Kosovo

ne dam krune Dušanove.

Ne dam moju Svetu Goru

ni njezine svijetle lavre,

ne dam ništa što je moje

ne dam moje Pravoslavlje.

Семберија, околина Бијељине, поља сунцокрета

PODELITE OVAJ TEKST NA: